Ispovijest prvih ‘klimatskih izbjeglica‘: ‘Osudili su nas na propast, cijene kuća su preko noći potonule‘

Poput mnogih drugih koji su došli u Fairbourne, Stuart Eves mislio je da će mu to mjestašce u sjevernom Walesu biti dom do kraja života kad se ondje doselio prije 26 godina, piše Associated Press.

Zaljubio se u miran, spor tempo života sela od kojih 700 stanovnika, koje se ugnijezdilo između stijena i Irskog mora.

'Želio sam da moja djeca imaju slične uvjete odrastanja kao što sam i ja imao, da mogu uokolo slobodno trčati', kaže Eves (72) koji je otvorio kamp kojeg još uvijek vodi zajedno sa svojim sinom. 'Imate more, imate planine. Ovo je nevjerojatno mjesto za život.'

No to se iznenada promijenilo 2014. kad su vlasti proglasile Fairbourne prvom obalnom zajednicom u Velikoj Britaniji u visokom riziku od poplava zbog klimatskih promjena.

Predviđajući brz porast razine mora i češće ekstremne oluje potaknute globalnim zagrijavanjem, vlada je objavila da si može priuštiti spašavati selo još samo 40 godina. Dužnosnici kažu kako do 2054. mjesto više neće biti sigurno i pogodno za život.

Vlasti surađuju s mještanima u procesu nazvanom 'upravljano preseljenje', što u osnovi znači napuštanje sela uslijed sve većeg nadiranja mora.

Preko noći su cijene kuća u Fairbourneu potonule. Stanovnici su proglašeni prvim britanskim 'klimatskim izbjeglicama'. Mnogi su ostali šokirani i ljutiti zbog novinskih naslova koji su govorili o tome da će njihovo mjesto biti napušteno. No sedam godina kasnije, većina njihovih pitanja o budućnosti još uvijek nije dobila odgovor.

'Selo su proglasili osuđenim na propast i sada moraju pokušati preseliti ljude. Radi se o 450 kućanstava', kaže Eves koji obnaša funkciju predsjednika lokalnog vijeća. 'Ako žele da odemo do 2054., onda nam moraju osigurati nekakav smještaj.'

No nitko ne želi otići. Iako ima mnogo umirovljenika, ima i mnogo mladih obitelji koje podižu sljedeću generaciju. Lokalci s ponosom govore o povezanosti u svojoj zajednici. Iako se u središtu mjesta može naći samo mali dućan sa živežnim namirnicama, zalogajnica koja nudi ribu i krumpiriće te nekoliko restorana, stanovnici kažu da malim vlakom na parni pogon u mjesto svako ljeto stiže mnogo posjetitelja.

Natural Resources Wales, vladina organizacija zadužena za obranu Fairbourna od nadirućeg mora, kaže da je mjesto u velikoj opasnosti od poplava.

Izgrađen 1850-ih u slanoj močvari, Fairbourne već sada leži ispod razine mora kad stignu proljetne plime. Tijekom oluja, razina mora se diže i do 1,5 metra iznad razine na kojoj leži selo.

Znanstvenici kažu da se u Velikoj Britaniji u proteklih stotinu godina razina mora prosječno već podigla za oko 10 centimetara. Ovisno o emisiji stakleničkih plinova i akcijama koje će poduzeti vlada, predviđeni porast do 2100. godine je između 70 i 100 centimetara.

Fairbourne se također nalazi na samom ulazu u estuarij (riječno ušće oblikovano poput lijevka), a rijeka koja se ondje ulijeva u more pojačava opasnost od poplava. Dužnosnici su potrošili već milijune funti za ojačanje obrambenih nasipa dugih oko tri kilometra.

Iako su i mnoga druga mjesta duž obale Walesa u opasnosti od poplave, odluka o tome koja mjesta braniti svode se na trošak.

Dužnosnici kažu kako će u slučaju Fairbournea cijena sustava obrane od poplava nadmašiti 'vrijednost onoga što se pokušava zaštititi'.

Efekt klimatskih promjena koje okupljeni na UN-ovom klimatskom summitu u Glasgowu pokušavaju ublažiti, ovdje je već realnost.

Catrin Wager, članica vijeća Gwynedd zaduženog za Fairbourne, istaknula je da bi ovo mjesto moglo postati prvo obalno mjesto u Walesu proglašeno neprikladnim za život zbog klimatskih promjena, no sasvim sigurno neće biti jedino. Zasad se još ne zna što poduzeti kako bi se pomoglo mještanima da se prilagode.

'Trebamo odgovore od vlade Walesa, ali i vlade Ujedinjenog Kraljevstva. To je moja poruka za ovaj summit UN-a', kazala je Wager. 'Doista nam treba neko vodstvo, ne samo o tome kako se suočiti s efektima klimatskih promjena, već i o tome kako se prilagoditi na stvari koje se već događaju.'

Pola milijuna posjeda diljem Ujedinjenog Kraljevstva u velikom su riziku od poplava, a taj bi se broj mogao popeti i do 1,5 milijuna do kraja 2080., izvijestilo je Vijeće za klimatske promjene, nezavisno savjetodavno tijelo.

Britanska vlada, koja je organizator klimatskog summita u Glasgowu, mora brže djelovati u pogledu ovih rizika, kaže Richard Dawson, član vijeća i profesor na Sveučilištu Newcastle.

'Na kraju će morati biti donesene i neke vrlo teške odluke o obalnim mjestima u kojima živi neproporcionalno velik broj starijeg i siromašnog stanovništva, a vlada će morati pripremiti njihovo preseljenje', kazao je Dawson. 'Moramo biti realistični. Ne možemo si priuštiti zaštititi sva mjesta. Vlada se s ovim izazovima ne bavi onoliko žurno i otvoreno koliko bi trebala.'

U Fairbourneu su povrh toga još i zategnuti odnosi vlasti i mještana. Naime, stanovnici misle da ih se nepravedno ističe i nisu uvjereni u to koliko je vremena doista ostalo prije nego se razina mora toliko podigne da ugrozi njihove domove. Kad će se i kako poduzeti evakuacija? Hoće li biti nekakve kompenzacije i ako hoće, kolika će ona biti?

Odgovora nema. Seoska vikarica, Ruth Hansford, kaže kako su mještani emocionalno iscrpljeni od silnih godina neizvjesnosti i negativnosti. Drugi su jednostavno odlučili nastaviti sa svojim životima.

Becky Offland i njezin muž nedavno su uzeli u zakup hotel Glan Y Mor i tako odlučili investirati u budućnost mjesta. Nadaju će da će njihov posao privući dodatne goste i Fairbourneu pružiti financijsku injekciju.

'Ovdje smo svi poput velike obitelji. To nije selo, to je obitelj', kaže Offland (36). 'Svi ćemo se boriti da ostanemo ovdje.'

Nešto niže uz ulicu, Alan Jones (64), vlasnih zalogajnice, kaže kako također ne planira nikakvu selidbu.

'Nastavit ćemo sve dok voda ne dođe do naših kuća. Sve dok fizički više ne budemo mogli ovdje raditi', kaže.

Eves i njegov sin su stava da će 'biti onako kako mora biti'. No bit će mu jako žao kad selo prestane biti pogodno za život.

'Ne možete preseliti čitavo selo i očekivati da će drugdje jednako funkcionirati', kaže. 'Ono što imamo ovdje je ljudska katastrofa, iako u malim razmjerima.'