ZAGREB - Mons. Fernando María Bargalló (57) podnio je apostolskom nunciju u Argentini nadbiskupu Emilu Paulu Tscherrigu ostavku na dužnost biskupa ordinarija dijeceze Merlo i Moreno - tvrdi vodeći argentinski dnevnik Clarín. Sada je na papi Benediktu XVI. odlučiti hoće li to odreknuće prihvatiti ili neće.
Ipak, više je nego vjerojatno da je biskupova pozicija već odlučena ne samo u Buenos Airesu, nego i u Vatikanskom Gradu, te da je nuncij prethodno, po naputku svojih vatikanskih šefova, “zamolio” Bargallóa da se odrekne časti po Kanonu 401, stavku 2, Zakonika crkvenog prava.
Taj stavak predviđa da će biti “zamoljen” za ostavku biskup “koji teško obavlja dužnost, uslijed bolesti ili inoga ozbiljnog razloga”.
Biskup Bargallň se ne odriče dužnosti zato što bi bio bolestan, baš naprotiv. “Smijenila” ga je fotografija iz siječnja 2011. na kojoj puca od zdravlja, u morskom plićaku u Meksiku, zajedno s jednom damom u bikiniju kojoj također ama baš ništa ne fali.
Biskup u kupaćim gaćama s damom u bikiniju ne godi, međutim, zdravlju Katoličke crkve, pa je stoga monsignor Bargallň prisiljen iskihati svoje ljetno meksičko kupanje na plaži luksuznog ljetovališta Villa Puerto Ángeles na pacifičkoj obali zapadno od Guadalajare.
Obračun s politikom
Bargallň je, sve do prošlog tjedna, bio izvjestan kandidat za nasljeđivanje isusovca kardinala Jorgea Marija Bergoglia (75) na dužnosti nadbiskupa Buenos Airesa, koja donosi i kardinalski šešir.
Nije nevažno napomenuti da je Bargalló na glasu kao biskup osobito zauzet za najsiromašnije, zbog čega je 2005. izabran za predsjednika argentinskoga katoličkog Caritasa, a dvije godine kasnije i za predsjednika Caritasa Latinske Amerike i Kariba, na kojoj dužnosti je potvrđen i za četverogodišnje razdoblje 2011. -2015.
Poznat je i po britkoj polemici s predsjednicom Republike Cristinom Fernández de Kirchner. Predsjednica, kći seljaka imigranta, optužila je seljake za škrtost nazvavši je najtežim od smrtnih grijeha, a monsignor Bargalló je odvratio da je gori grijeh “oholost, koja nas zaključava u nas same i otuđuje od Boga i od bližnjega”.
U još goru zavadu je upao s Raúlom Othacehéom, intendantom okruga Merlo, peronistom koji se priključio Kirchnerima, popularnim među biračima, višestruko optuženim za kršenje ljudskih prava i proganjanje opozicionara. Othacehé i njegovi sljedbenici progonili su, i fizičkim napadima, članove Pokreta svećenikâ za Treći svijet, koje je njihov biskup Bargallň branio. Urgente24, argentinski portal, smatra da je upravo Otacehé (ili netko iz Vlade), dobavio fotografije iz Meksika, i montirao skandal zbog kojega je Bargallň “zamoljen” odstupiti.
Dva su elementa ključna u tom skandalu: ekonomski i seksualni.
Fotografije su objavljene u utorak. Monsignor Bargallň je prvo nijekao da je na snimku baš on, nego “netko tko mu sliči”, ali je već u srijedu priznao da je to on, da je bio ondje na nekom skupu, te je slučajno naišao na “staru prijateljicu”, dapače “prijateljicu iz djetinstva”, te su se malo družili.
Tko je platio put
Ekonomsko pitanje glasi: tko je predsjedniku Caritasa platio ljetovanje u resortu sa pet zvjezdica? Tko barata tuđim novcem, a poglavito u dobrotvorne svrhe, mora imati ne transparentne, nego superprovidne račune, kako ga ne bi okaljala sumnja da je gepio za se. Ili da mu drugi plaćaju za protuusluge. Zanimljivo, taj aspekt jedva da se spominje.
Seksualni aspekt je, naravno, obuhvaćen činjenicom da je crkveni dužnosnik, koji se zavjetovao na čednost, viđen (i snimljen) u moru s pripadnicom suprotnog spola. E, zato su fotografije biskupa obigrale svijet. Nema na njima ničega prpošnoga, ali već i biskup u kupaćim gaćama djeluje prpošno.
Ako nije u reverendi (“velečasnoj” haljini), ili barem u clergymanu (tamnom odijelu s uškrobljenim ili plastičnim ovratnikom na košulji), ako nije umotan poput pravovjerne muslimanke (bez hidžaba, doduše) ili ortodoksnog Židova - biskup nekima već djeluje opsceno. Teškom mukom je dopuštena košulja kratkih rukava ljeti (vazda s istim ovratnikom). Ipak je bl. Ivan Pavao II. papa prigovarao svećenicima koji ne nose reverendu - kamoli da bi se neki biskup pred njim smio pojaviti drukčije odjeven.
Biskupski gležanj ili, ne daj Bože, pupak kao uzbudljiv detalj? No, za to bi trebala zaista hipertrofirana erotska mašta. Ili opako specifično iskustvo.
U ‘osjećajnoj vezi’
Veli talijanska poslovica, ukorijenjena u Crkvi: “Tko misli zlo - griješi, ali pogađa”. Ispalo je tako i ovaj put.
Biskup Bargallň priznao je u nedjelju pred svim okupljenim svećenicima svoje biskupije da je s rečenom damom zaista u “osjećajnoj vezi”. Time je, praktički, završena njegova crkvena karijera. Ne zato što je ušao u takvu vezu - nije u tome ni prvi ni zadnji među biskupima (urbane legende pripisuju i jednome od hrvatskih biskupa dvoje djece iz stalne veze) - nego zato što je veza postala javna.
Dok ne izaziva “sablazan” - u Katoličkoj crkvi vlada isti stav kao i donedavno prema homoseksualnima u Vojsci Sjedinjenih Država: “ne pitam, ne govori”. Ali ako netko potegne pitanje, uzalud je hiniti. Tako su u Zagrebu neki kanonici smatrali da im je najunosnije eliminirati glavnog kandidata za zagrebačkog nadbiskupa potkazavši ga nunciju da ima djecu iz stalne veze. Kandidat je “izgorio” (te se ubrzo dao svesti na laički status) - ali “izgorjeli” su i revni potkazivači. Nuncij je, u dogovoru s tadašnjim kardinalom državnim tajnikom, predložio a tadašnji papa prihvatio da za zagrebačkog nadbiskupa dođe biskup iz druge crkvene pokrajine.
Sredstvo obračuna
Broj svećenika i biskupa u manje-više trajnim heteroseksualnim (i, vjerojatno, osjećajnim) vezama različito se procjenjuje, ali nema sumnje da višestruko - po nekima i stotinjak puta - nadmašuje broj onih koji se zbog takve veze odlučuju odreći svećeničkog statusa. U Katoličkoj crkvi u svijetu se svodi na laički status oko 1000 svećenika godišnje (najviše zbog stupanja u brak), a to je tek 0,26 posto od njihova ukupnog broja.
Zapreka je obaveza svećeničkog beženstva (celibata) u Katoličkoj crkvi. Isus je pozvao među svoje apostole 11 oženjenih. Celibat, dakle, nije vjerska obaveza, nego stegovna norma koju je za svećenike rimskog obreda proglasio Lateranski koncil 1123.
Po svojoj suštini, mjera nije spolnog karaktera, ali jest ekonomskoga, političkoga i osjećajnoga: teži tome da svećenik ne skrbi za obitelj nego samo za Crkvu.
“Nikome se celibat ne nameće, jer nitko nije obavezan biti svećenik”, kaže u ovom kontekstu o. Juan Carlos Sack a objavljuje portal Catholic.net.
Točno. S time što Katoličku crkvu vodi samo njezino svećenstvo, a u svemu bitnome samo biskupi. Kad je posrijedi magisterij i organizacija Katoličke crkve, laik je vjernik drugog reda, onaj koji plaća i mora biti poslušan. Kako bi zvučalo kad bi netko rekao: “Nikome se drugorazredna pozicija ne nameće, jer nitko nije obavezan biti vjernik”? A netko je kršćanski vjernik, napokon, zato što vjeruje da mu je u Isusu Kristu vječni spas. Time se ne trguje, dakako, barem ne onako očito kao u doba Aleksandra VI. - ali time se očito ucjenjuje i navodi u licemjerje, čak i zauzete biskupe.
I to je ona žalosnija strana naizgled samo lascivne afere Bargalló.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....