I Vatikan se uključio u raspravu o najvećem engleskom piscu: Shakespeare je, bez ikakve sumnje, bio katolik!

ZAGREB - I Vatikan se, potaknut filmom “Anonymous”, odlučio uključiti u nikad prekinutu raspravu o najvećem engleskom piscu, Williamu Shakespeareu .

No, dok redatelj Roland Emmerich svojim filmom sugerira kako bi svijet umjesto spisateljskog genija iz Straford-upon-Avona, trebao slaviti grofa od Oxforda Edwarda de Verea, razrađujući tako jednu u nizu postojećih teorija vezanih uz autorstvo slavnih drama i soneta, jedini vatikanski dnevnik L’Osservatore Romano, pak, uključio se u jednako produktivnu, višestoljetnu raspravu na temu: ‘Je li Shakespeare bio katolik ili protestant?’

Katolik je i Tintin!

Sumnje nema, navodi se, Shakespeare je bio uvjereni katolik iz katoličke obitelj koji je bio prisiljen kriti svoja religiozna uvjerenja, ali su tragovi ostali prisutni u cijelom njegovu opusu, pogotovo “Hamletu”. “Možda postoje i pitanja o njegovu identitetu, ali ne i o njegovoj vjeri”, ističe se u nedavno objavljenom komentaru uz napomenu da se radi o temi koja zaslužuje ozbiljnu rasprave. U tom se tekstu citira i izjava nadbiskupa canterburyjskog Rowana Williamsa , najvišeg teološkog autoriteta Anglikanske crkve, koji je u raspravi na Hay Festivalu ustvrdio da i sam vjeruje da je Shakespeare bio katolik.

- Ne znam koliko je to bitno, ali vjerojatno je imao katoličko podrijetlo, te puno katoličkih prijatelja i suradnika. Koliko je vjerovao i što je radio po tom pitanju - nisam siguran. Po onome što nam je poznato, znamo i da baš nije bio dobar čovjek. Ako je i bio kršćanin, svetac svakako nije bio - dodao je Williams.

Strani mediji koji su prenijeli ovu priču ne propuštaju napomenuti da komentar o tome kako je Shakespeare bio katolik dolazi samo tjedan nakon što je L’Osservatore Romano objavio tekst u kojem je Tintin proglašen “katoličkim junakom”. Dvojba o tome je li Shakespeare bio katolik ili protestant dosad je, inače, proizvela impoznantan broj studija.

Skrivao katoličanstvo

Njome se bavi i Stephen Greenblatt u svom publicističkom bestseleru “Will u vremenu”, koji je ove godine preveden i na hrvatski, ali pitanje vjere samo je jedna od tema koje Greenblatt obrađuje u svojoj odličnoj rekontrukciji života pisca, ali i elizabetinske Engleske, zemlje obilježene religioznim nemirima, ksenofobijom i klasnim sukobima.

Nije zgorega navesti da postoji i treća struja šekspirologa, koja je uvjerena da je veliki pjesnik bio ateist. Sretna je okolnost da je jako malo onih koji se opsesivno bave isključivo tom temom, jer većina je šekspirologa svjesna činjenica da svaki pokušaj rekonstrukcije bardova života počiva na možda samo pet posto činjenica.

Ostatak su bolja i lošija nagađanja s obzirom na to da svi provjerljivi podaci stanu na pola kartice teksta, pa stoga ne čudi kad istaknuti kritičar Harold Bloom kaže kako cijelu ovu raspravu smatra smiješno beznačajnom: “Uvijek sam zbunjen kad se kritičari svađaju oko toga je li Shakespeare bio protestant ili katolik jer njegove drame nemaju tih predznaka. A sve i da nije imao nikakava religiozna uvjerenja, i dalje bi bio Shakespeare.”