‘General Blato‘ diktira protuofenzivu, Rusi udaraju kamikazama, a Bahmut se još drži

Petak, 21. travnja, ujedno je 422. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, a na tamošnjim je bojištima vrijeme ovoga tjedna bilo proljetno, s mnogo oblaka i padalina. Kao što je ova zima bila iznimno topla i blaga – toliko da se lanjski jesenski blatni period gotovo nadovezao na ovogodišnje proljeće – tako je i sadašnje vrijeme iznimno vlažno, s mnogo padalina, a gledajući prognoze to će se nastaviti i tijekom idućeg tjedna. Dapače, nakon poplava uz brojne vodotokove Ukrajine, upravo se sutra, 22. travnja, očekuje i njihov vrhunac – koje su posebno neugodne u dijelovima Kijeva, dok ih se niz Dnjepar nastoji kontrolirati velikim ispuštanjima vode na branama tamošnjih hidrocentrala. Sve je to posebno bitno radi utjecaja aktualne proljetne blatne sezone na prohodnost terena na ukrajinskim bojištima, koja kao faktor ima ozbiljnog utjecaja na određivanje ritma vojnih operacija – posebno velike ukrajinske ofenzive o kojoj se dosta priča zadnje vrijeme. Kako izgleda, od nje teško da može nešto biti do početka svibnja, do kada će i dalje glavnina kopnenih borbi biti ograničena uz cestovne pravce te oko naseljenih mjesta.

Stanje na terenu

Zato i ne čudi da se zadnjih dana opet čulo o brojnim topničkim odmjeravanjima uzduž granica Ukrajine i Rusije, te po liniji bojišnice na istoku, jugoistoku i jugu Ukrajine – dok su, istodobno, kopnena sukobljavanja bila ograničena na prostor neposredno oko okupiranog grada Kremina na sjeveru Donbasa, lokalitete oko naselja Avdiivka i Marinka u neposrednim prigradskim prostorima agresorskog uporišta Donjeck, mjesta Vugledar i Prečistivka jugozapadno od Donjecka – te, naravno, grad Bahmut s neposrednom okolicom. Pri tome, glavnina borbi je ovoga tjedna bila i ostala koncentrirana oko Bahmuta, gdje treba razlikovati stanje neposredno oko grada i ono u samome gradu.

Oko Bahmuta ruske su snage nastavile nastojanja za prekidanjem cestovnih pravaca kojima ukrajinska logistika opskrbljuje branitelje preostale u zapadnim četvrtima. Pri tome, već neko vrijeme nije u funkciji cesta O-0506 koja iz Bahmuta vodi na zapad, kroz prigradsko selo Hromove, i onda u Časiv Jar. Tih oko 5,5 kilometara navodno je pod učestalom ruskom topničkom i pješačkom vatrom, a agresorske snage periodično nastoje i fizički zauzeti segmente te prometne trase – što im navodno ne uspijeva radi odolijevanja niza ukrajinskih poljskih fortifikacija u oko 3 km dugom segmentu kada ta prometnica izlazi iz sela Hromove pa do njenog ulaska u zonu zaštićenu ukrajinskim položajima oko sela Bogdanivka (oko 2 km sjevernije). Taj je prostor često i žestoko granatiran, na njemu se učestalo smjenjuju pješački napadi i protunapadi, a cesta je praktički neprohodna s ponešto olupina uništenih ili vremenom ondje zaglavljenih vozila. Dakle, većina aktivne opskrbe branitelja Bahmuta navodno prolazi južnijim pravcima – prometnicom T-0504, bilo da se na nju iz grada izađe direktno ulicom Čajkovski na jugozapadnom dijelu grada (što je zona učestalih borbi i velikih ruskih nastojanja za prekidanjem pristupa), ili nekim lokalnim putovima između tog izlaza i južnih dijelova ulice Tolbuhina na zapadnom rubu Bahmuta. Uglavnom, riječ je tu o prolazu širine oko 2 km, kojem je sjeverni kraj na oko kilometar od ruskih položaja, dok na južnoj strani agresorske linije variraju – od gotovo neposredne zone ulice Čajkovski, pa do kilometar oko prigradskog sela Ivanivske (3 km od grada) ili oko 3 km kod prigradskog sela Stupočki (oko 10 km od Bahmuta niz spomenutu magistralnu cestu za Kostjantinivku). Posljednjih su se dana i nadalje bilježile kopnene borbe kojima su branitelji zaustavljali agresore neposredno prije ceste Bahmut-Hromove-Časiv Jar, te su nastojali istovremeno jačati sigurnosnu zonu oko ceste Bahmut-Kostjantinivka, kojom navodno ide glavnina opskrbe.

Za to vrijeme žestoke borbe su nastavljene u samom Bahmutu – od kojeg Ukrajina kontrolira oko 15 posto gusto izgrađenog prostora na krajnjem zapadu, s još desetak posto okolnog gradskog terena u statusu „sive zone“ na kojoj traju borbe. Iako su informacije prilično nejasne, izgleda da su branitelji zadnjih dana u nizu lokalnih protunapada uspjeli napadače malo potisnuti na sjeverozapadu grada (od ulice Krainia prema Aleji ruža), na sjeveru i dalje drže područje vojne baze 54. mehanizirane brigade, a na sjeveroistoku odolijevaju u četvrtima prema pruzi i sada zauzetom velikom silosu uz tu prugu. Na istoku gradska bojišnica izgleda ide uz prugu do prostora Glavne željezničke stanice, da bi se onda na jugu i jugozapadu nadovezala na trokut kojeg u duljini od oko 2 km zatvaraju ulice Čajkovskog i Korsunskog (koje su intenzivno bojište s mnogo prelaska pojedinih manjih segmenata iz ruke u ruku). Iako se zadnjih dana s ruske strane čulo o opkoljavanju ukrajinskih branitelja i nekakvim povlačenjima, to se očito nije dogodilo – da bi danas i sam vođa okupirane Donjecke oblasti Pušiljin objasnio kako su se neki njegovi savjetnici s takvim tvrdnjama možda ipak ponešto zaletjeli.

Opasnost iz zraka

Napomenimo i da se ovoga tjedna bilježi intenziviranje ruskog korištenja kamikaza-dronova Shaheed-136/131, kojih je izgleda u Rusku Federaciju pristigla nova pošiljka – što je otkriveno praćenjem serijskih brojeva na oborenim letjelicama širom juga Ukrajine. Gotovo svake noći ovoga tjedna bilježili su se valovi njihovih napada, pa i do više desetaka komada (jučer, u četvrtak 20. travnja njih 26), koje ukrajinska protuzračna obrana nastoji i dobrim dijelom uspijeva suzbiti. Time ruska strana doduše štedi na korištenju skupih krstarećih raketa, čije su zalihe navodno niske, a ujedno njima nastoji i otkriti raspored ukrajinske protuzračne obrane – dok agresori za masivnije napade ipak sve češće koriste i vođene zrakoplovne bombe. U Hersonskoj je oblasti zabilježeno da su ciljevi takvih napada učestalo bili u domeni gospodarske i lučke infrastrukture, sada kad ukrajinska elektromreža više nije glavnom metom takvih djelovanja. No, u takvom kontekstu intenzivnog zračnog ratovanja posebno su čudno odjeknule vijesti o velikom blijesku koji su građani Kijeva i okolice mogli vidjeti oko 22 sata u srijedu 19. travnja. Iako je odmah bila oglašena zračna uzbuna, a tamošnja protuzračna obrana je navodno registrirala nekakav cilj – ipak nisu bila zabilježena borbena djelovanja. Od početnih nagađanja da se tu radilo o posljedicama kontroliranog pada NASA-inog satelita RHESSI (koji je od 2002. do 2018. pratio aktivnosti sunca) – na kraju se došlo do zaključka da je satelit padao sasvim drugačijom putanjom, dok je ovaj blijesak (kojeg se vidjelo i u dijelovima Bjelorusije) ipak vjerojatno bilo vezan uz pad manjeg meteora, koji je dodatno iznervirao ukrajinske građane u ovo ratno vrijeme.

Dvojnici i špijunaža

Ovoga tjedna sređivali su se i dojmovi nedavnog posjeta predsjednika Ruske Federacije Vladimira Putina ruskoj strani bojišnice. Dok se s ukrajinske strane moglo čuti komentare kako se očigledno radilo o dvojniku, budući da se ovaj Putin nije bojao zaraze – pa svi sugovornici nisu morali prolaziti dugotrajnu izolaciju uobičajenu za susrete s Putinom u Moskvi. Dodatno je zanimljivo i kada se zapravo dogodio taj njegov posjet zapovjedništvu skupine „Istok“ (general-pukovnik Aleksandar Lapin) te vojne grupe Dnjepar (generali Teplinski i Makarevič). Dok su ga službeni ruski izvori smještali na utorak 18. travnja – baš kad je njegov ukrajinski rival Zelenski obilazio bojište kod Avdiivke - navodno se u Putinovim snimkama govora moglo čuti da je, eto, u posjet ratnicima stigao uoči Uskrsa, kojeg se po julijanskom kalendaru proslavilo 16. travnja, dva dana ranije od službenog termina događanja. Kako bilo da bilo, sve to se itekako uklapa u rusku sliku intenzivnog informacijskog ratovanja koje u stopu prati borbe na terenu – gdje se uz plasiranja modificiranih ili lažnih priča ujedno aktivno radi i na prikupljanju obavještajnih podataka kako o neposrednim protivnicima, tako i o svima koji Ukrajinu pomažu u inozemstvu. Zato i ne čudi da se iz poljskih obavještajnih izvora čulo kako niz ruskih veleposlanstava širom Europe na svojim zgradama nosi raznolike sustave elektroničkog komuniciranja te izviđanja – kojima se iz njihove okolice onda skuplja spektar dostupnih elektromagnetskih zračenja ne bi li se iz njih pročistilo mobilne i druge komunikacije. Takvih sustava navodno na zgradama u Madridu, Beogradu, Lisabonu, Sofiji i Nikoziji ima i više od 10, a u Bruxellesu 17, dok im je ukupna procijenjena brojka širom Europe najmanje 182 nadzorna sustava širom 39 zgrada ruskih veleposlanstava i konzulata.

Muke po poljoprivredi

No dok Rusi rade po svom, posljednjih su dana za Ukrajinu neočekivano kulminirali i vrlo specifični problemi s državama neposrednim susjedima, inače EU-članicama i saveznicama. Nakon nedavnih privremenih prekida uvoza prehrambenih proizvoda Ukrajine, za koje se iz Poljske, Mađarske, Slovačke i Bugarske čulo kako su srušili cijene domaćih proizvoda te ugrozili tamošnju poljoprivredu – na redu su bili bilateralni pregovori o ovom aspektu trgovinske politike, temi koja inače pod normalno kompletno spada u domenu EU i Bruxellesa. Nakon pregovora s Poljskom, u noći od četvrtka na petak 21. travnja obnovljen je tranzit ukrajinskih poljoprivrednih proizvoda kroz Poljsku, ali uz dodatne kontrole. Takav je kontrolirani tranzit onda dozvolila i Mađarska, koja je uz ograničenja za žitarice na popis zabranjene robe dodala i biljno ulje, med, te neke mesne proizvode. Ondje su zabrane proglašene do 30. lipnja ove godine, dok ostaje pitanje koliko će slične mjere trajati i u Bugarskoj, koja se pridružila zabranama. Iako Češka i Rumunjska na kraju nisu išle tim putem, od predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen moglo se još u srijedu 19. travnja čuti da će EU ipak odgovoriti na očigledno veliku zabrinutost tih pojedinih članica Unije. Za prvu silu se najavilo oko 100 milijuna eura vrijedan paket pomoći za pet istočnih država EU ne bi li se ublažilo posljedice vala jeftine robe iz Ukrajine te osiguralo jedinstvo EU trgovinske politike. Pri tome, još je izgleda itekako otvorena tema širih mjera – kako za žitarice, suncokret i uljanu repicu, tako i za jaja, perad, šećer i med za koje se od kraja ožujka bilježe brojne pritužbe.

Jednako je otvoreno i pitanje buduće sudbine pomorskog izvoznog režima za prehrambene proizvode iz Ukrajine i Ruske Federacije putem sigurnih koridora na Crnome moru. Dok postojeći režimi ugovoreni sredinom ljeta 2022. godine ističu 18. svibnja – o nastavku tzv. „Žitne inicijative“ žestoke se zadnjih dana pregovaralo u Turskoj. Ukrajinska je strana izvijestila o određenim pomacima po pitanju svakodnevnih zastoja u provedbi kontrola brodova kojima sada ide ovaj izvoz – gdje ruska strana opstruira postojeći režim, dok ujedno ima i brojne zahtjeve za njegovo produženje. Navodno su tako nakon dva dana intenzivnih pregovora za sada nastavljene inspekcije brodova na Bosporu, a to su jučer dodatno potvrdili i izvori iz organizacije Ujedinjenih naroda – koja zajedno s Turskom radi na produženju ovog izvoznog programa velike važnosti za sigurnost globalne opskrbe hranom, a posebno za siromašne zemlje Afrike i Azije.

Ramstein i vojne donacije

Dok se danas na prostorima američke vojne baze u njemačkom Ramsteinu po 11. put okupila tzv. Kontaktna skupina za pomoć Ukrajini, kako je već uobičajeno – danima se pojačano čulo o nadolazećim aspektima savezničke pomoći Ukrajini. Tako su u rukama tamošnjih branitelja osvanule prve instalacije protuzračnog sustava MIM-104 Patriot te drugi po redu sustav IRIS-T iz Njemačke, a počeli su pristizati i američki oklopnjaci M2A2 ODS Bradley. Uz njemačkih 111 milijuna eura za rane faze obnove, u srijedu 19. travnja objavljen je sadržaj i 36. po redu paketa vojne pomoći Sjedinjenih Američkih država u vrijednosti od oko 325 milijuna USD. Tu su iz robnih zaliha američke države predsjedničkim ukazom (Presidential Drawdown Authority – PDA) otposlane dodatne rakete za sustav HIMARS; topničko streljivo kalibra 155 i 105 mm, protuoklopni sustavi TOW i AT4, oko 9 milijuna komada raznog pješačkog streljiva, mine i eksplozivi, precizno streljivo te 4 logistička vozila, kao i razna oprema za terensko održavanje vozila i rezervni dijelovi, te nekakvi sustavi za osiguravanje luka i brodskih privezišta.

Uz to se bilježi još i dodatne tenkove Leopard 2 kojih 14 komada organiziraju Danska i Nizozemska s rokom isporuke početkom 2024. godine, te novi kanadski paket pomoći – gorivo, mostne konstrukcije, kompleti prve pomoći, puške i komunikacijski sustavi za vozila. Ujedno je najavljeno skoro pristizanje u Njemačku još i američkih tenkova M1 Abrams, na kojima bi uskoro trebala započeti obuka ukrajinskih vojnika – kao dodatni dio do sada gotovo 25.000 ukrajinskih vojnika na obuci u Njemačkoj, od kojih je oko 9.000 već završilo obuku i vratilo se u Ukrajinu (uključujući i 65 operatera za Patriot). Jednako tako bi idućeg mjeseca trebalo krenuti i praktično isprobavanje izraelskog sustava ranog upozoravanja na raketne napade u Kijevu – kojeg će se uvezati s tamošnjim radarskim sustavom te mrežama mobilne telefonije za brže oglašavanje uzbuna.

No dok se tek očekuju nove pošiljke topničkih granata kalibra 155 mm iz Estonije – koje ta država planira proknjižiti u svoju kvotu dogovorenih transfera u EU okviru – tek treba vidjeti kako će taj zajednički sustav europske opskrbe Ukrajine i stvarno zaživjeti u praksi. Kako pišu europski mediji s dobrim uvidom u događanja širom Bruxellesa, ondje su politički usuglašeni dogovori o financiranju vojne opskrbe Ukrajine naišli na brojna otezanja i probleme. Među ostalim, navodno Francuska i Poljska predvode svađe o načinima kako će biti potrošeno milijardu eura posvećenih kupnji streljiva za Ukrajinu – trebaju li poslove dobiti samo europske tvrtke, pa i po cijenu sporije isporuke, ili bi se išlo u nabavu šire, među ostalim i u SAD, Veliku Britaniju ili Tursku. Dok ta praktična pitanja, koja ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmitro Kuleba naziva „testom strateške neovisnosti Unije u donošenju sigurnosnih odluka”, ostaju i dalje otvorena – barem je postignut sporazum o dodatnoj uspostavi remontnog centra za oklopnu tehniku s ukrajinske bojišnice. Sporazum o ovoj bitnoj temi postigli su Ukrajina, Njemačka i Poljska, a taj „Centar za održavanje i servis ukrajinskih glavnih borbenih tenkova Leopard 2 u Poljskoj” trebao bi započeti s radom do kraja ovoga svibnja, uz godišnje troškove između 150 i 200 milijuna eura.

Nove sankcije za Rusiju

Dok se za ruske klijente postupno zatvaraju čak i banke na Cipru, sustavno jača i pritisak zemalja iz G7 kruga – gdje je na ovotjednom sastanku ministara vanjskih poslova bilo odlučeno o zamrzavanju ruske inozemne imovine do kraja rata, dok se počelo promišljati i kompletnu obustavu svog robnog izvoza u Rusiju. Iako su dosadašnje sankcije praktično prepolovile taj robni izvoz, u Rusku Federaciju iz EU, SAD, Kanada i Japan još uvijek stiže oko 66 milijardi USD na koje bi se moglo djelovati. Ako G7 i podrži ovakvo zaoštravanje mjera na summitu u svibnju – otvoreno je pitanje kako bi se takvim mjerama kolektivno pridružila Europska unija, čije brojne države članice i dalje aktivno izvoze prema Rusiji (najviše Njemačka, Italija i Poljska), i koja za odlučivanje traži konsenzus svih članica. Dok se već ionako zadnjih dana bilježilo kako, recimo, mađarski ministar vanjskih poslova na pitanje medija nije sposoban odgovoriti za koju bi stranu radije da pobijedi u Ukrajini, Rusija ili Ukrajina – baš danas je službenim izlaganjem na sjednici veleposlanika država članica Europska komisija tek otvorila i prve razgovore o naveliko spornom 11. paketu EU sankcija prema Ruskoj Federaciji. Tu će se ocrtati prve „crvene crte“ pojedinih država – od kojih je već otprije jasno da je jedna od njih i ikakvo ozbiljnije sankcioniranje ruske nuklearne industrije, a kamoli tema neke opće zabrane robnoga prometa o kojoj razmišljaju zemlje G7.

I dok se mađarski premijer Orban na društvenoj mreži Twitter čudi spomenu mogućeg NATO članstva Ukrajine, koje je tijekom jučerašnjeg posjeta Kijevu spomenuo glavni tajnik Saveza Jens Stoltenberg – posebno su zanimljive i jučerašnje vijesti o predstojećem potpisivanju ugovora Mađarske i Srbije radi zajedničke gradnje spojnog naftovoda na trasi Algyő (kod Szegeda) pa do Novog Sada. Tim bi se putem za oko dvije godine Srbiji otvorio pristup ruskoj nafti iz južnog kraka velikog naftovoda Družba – doduše taman u vrijeme kada bi i sama Mađarska trebala ostati bez izuzetka na već usvojene EU sankcije, kojima im je privremeno dopušten nastavak uvoza i prerade ruske nafte tim putem, doduše samo za vlastite nacionalne potrebe. Ujedno, spomenimo da se takve poslove najavljuje baš u vrijeme kada se države poput Japana hvale da su u protekloj fiskalnoj godini uspjele svoju ovisnost o ruskoj nafti smanjiti za 80,5 posto, dok Češka u prvom tromjesečju ove godine objavljuje kompletno rezanje svog uvoza ruskog plina. Istodobno, Mađarska nastavlja i uvoz plina trasom plinovoda TurksStream, koji povezuje Rusiju i Tursku preko Crnoga mora – dok se Turska sprema graditi veliko čvorište za ruski plin te ujedno izjavljuje kako bi neke sankcije Ruskoj Federaciji povodom rat u Ukrajini mogla uvesti tek ako to prethodno ne bude odlučeno na razini UN-a, što je teško za očekivati.

Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na Jutarnji.hr objavljuje vojne analize