Moskva je toliko puta prijetila „zavrtanjem slavine" Europi da najnoviju prijetnju gotovo da nitko nije primijetio. Ovog puta Gazprom prijeti ukrajinskom Naftogazu da će obustaviti tranzit preko Ukrajine – tranzit koji, inače, teče bez obzira na rusku agresiju.
Ako bi se prijetnja obistinila, Gazprom bi ostao bez trase do posljednje velike europske mušterije Austrije. Tamošnji najvažniji uvoznik OMV šalje signale da je spreman i za taj scenarij, piše Deutsche Welle.
Tranzit preko Ukrajine teče po ugovoru koji ističe tek krajem 2024. godine. Pretpostavlja se da obje strane, ruska i ukrajinska, nisu htjele prekršiti taj ugovor, kao ni da nisu htjele preostale europske mušterije ostaviti bez ruskog plina.
Nakon obustave slanja plina kroz plinovod Sjeverni tok, a onda i diverzije kojom je taj plinovod uništen, Gazprom tranzitom kroz Ukrajinu još uvijek zarađuje od europskog tržišta.
Osim toga, u pogonu je i takozvani Turski tok kojim plin stiže na Balkan. No njegov kapacitet od 16 milijardi kubika godišnje daleko je manji i od Sjevernog toka i od stare sovjetske veze kroz Ukrajinu.
Ugovor o tranzitu predviđa da Gazprom od 2021. do 2024. preko Ukrajine i Slovačke pumpa do 40 milijardi kubika do austrijskog čvorišta Baumgarten. Odatle se desetljećima plin usmjeravao prema Austriji, Njemačkoj, Italiji, Češkoj i Sloveniji.
Od svih velikih dobavljača, međutim, sada je Gazpromu preostao jedino austrijski OMV. S obzirom na to da Ukrajinci pokušavaju pokrenuti niz procesa protiv Gazproma pred arbitražnim sudovima, šef ruskog giganta Aleksej Miler zaprijetio je početkom srpnja da će prekinuti svaku suradnju, dakle i tranzit.
Prema Milerovim riječima, Gazprom se pred europskim arbitražnim sudovima ne može nadati korektnim procesima zbog zapadnih sankcija i „vala rusofobije u Europi". Zato sudove, koji se nalaze u Švicarskoj i Švedskoj, naziva „nelegitimnim" i „besmislenim".
U čemu je problem?
Ukrajinski Naftogaz naime želi pred arbitražom postići to da mu Gazprom plaća za tranzit 40 milijardi kubika godišnje, kako to i piše u ugovoru. I to bez obzira na to što Rusi od 2022. kroz Ukrajinu šalju tek nešto više od trećine prijašnje količine.
Rusi pak odbijaju platiti jer ukrajinska strana od svibnja 2022. ne prihvaća isporuke preko mjerne stanice Sohranovka, nego samo još preko mjerne stanice Sudža, piše Deutsche Welle.
Argument Ukrajinaca je da put preko Sohranovke ide kroz okupiranu oblast Luhanska, te da korištenje stoga više nije moguće. Kijev je predložio da se u zamjenu povećaju isporuke preko Sudže, ali Gazprom kaže da je to tehnički nemoguće.
Teško je dokučiti tko je i u kojoj mjeri u pravu, ali jedna stvar upada u oči: preko Sohranovke su Rusi ranije isporučivali svega trećinu plina kroz Ukrajinu, ali su sada smanjili isporuke za gotovo dvije trećine.
Ta zavrzlama se, dakle, neće rješavati pred arbitražom koju Rusi odbijaju. Ako Gazprom zato stvarno obustavi tranzit, posredno će biti pogođen i austrijski OMV.
Austrijski uvoznik kaže da je na to spreman. Još u veljači su priopćili da su prošle godine uvozili jedva 30 posto predviđenog plina od Rusa – za ostalo su se snašli kod drugih dobavljača.
U svibnju je pažnju austrijske javnosti privukla izjava bivšeg šefa OMV-a Gerharda Roissa koji je na televiziji rekao kako Ukrajinci nakon 2024. ionako više neće dopuštati ruski tranzit. Roiss se pozvao na svoje izvore u Kijevu.
To je ponukalo austrijsku ministricu energetike da već idućeg dana kaže kako se zemlja mora osloboditi ovisnosti od ruskog plina. „Sjedenje prekriženih ruku je opasnost za našu zemlju", rekla je ministrica Leonore Gewesser.
Tri tjedna kasnije je OMV donio konačnu odluku da ulaže u plinsko polje Neptun Deep koje se nalazi u rumunjskom dijelu Crnog mora. Tim projektom bi Rumunjska mogla postati najveći proizvođač zemnog plina u EU, a dio bi stizao i u Austriju od 2027. godine.
Još dva tjedna kasnije je OMV priopćio da je unajmio dodatne kapacitete plinovoda u Njemačkoj i Italiji za transport do Austrije. Tim plinovodima se može dovoditi plin iz Norveške, kao i ukapljeni plin koji stiže do terminala u Nizozemskoj i Italiji.
„Ovi kapaciteti, zajedno s alternativnim ne-ruskim plinskim izvorima OMV-a, srednjoročno osiguravaju naše obaveze prema klijentima", priopćio je tada OMV.
No, to ne znači da će Austrijanci svojevoljno dići ruke od ruskog plina. „Sve dok Gazprom isporučuje, mi ćemo nabavljati te količine od njih“, rekao je ovih dana direktor OMV-a Alfred Stern za Financial Times.
To je bio jasan signal da OMV neće jednostrano raskidati ugovor s Gazpromom koji je na snazi do 2040. godine. Uostalom, plin nije na listi sankcija EU.
No, glavna poruka Sterna u tom intervjuu kao da je bila upućena i Rusiji i austrijskim mušterijama: ako Gazprom prekine isporuke, mi ćemo se već nekako snaći.