REVOLUCIJA SE ŠIRI

Moamar Gadafi u krvi guši prosvjede, a Mesić ide u posjet Libiji

ZAGREB - Najmanje 20 prosvjednika poginulo je u sukobima sa provladinim pristašama u nemirnoj Libiji, a bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić priprema se uskoro, kako doznajemo iz njegovog ureda, na put u tu sjevernoafričku zemlju. U uredu nam nisu dali detaljnije podatke o terminu putovanja niti o mogućim susretima.

Za predsjedničkih mandata Mesić je često putovao u Libiji gdje je radio na poboljšanju gospodarske suradnje dviju zemalja, a s libijskim vođom Moamarom Gadafijem veže ga prijateljski odnos, kako su često isticali mediji.

Gadafi, autokrat s jako puno nafte

Pukovnik Moamar Gadafi na čelu je Libije od svoje 27. godine, od vojnog puča kojim je srušio s vlasti kralja Idrisa I. U više od četiri desetljeća koliko je na vlasti, nekoliko je puta bio u ulozi negativca svjetske političke scene, no nedavno se uspješno vratio iz međunarodne izolacije.

Politička mudrost

Analitičari ga opisuju kao jedinstvenog u pogledu retorike i ponašanja, a priznaju mu političku mudrost i sposobnost za opstanak i navode da je u tom pogledu primjer na kojem bi mogli učiti drugi vođe naftom bogatih režima posvađanih sa Zapadom. Gadafija prati glas ekscentričnog i nepredvidljivog vođe koji se umnogome razlikuje od drugih diktatora u njegovu susjestvu. U političkom je smislu uvijek bio vrlo ambiciozan.

Vlast narodu

Nakon što je 1969. pokrenuo revoluciju objavio je svoju viziju alternative socijalizmu i kapitalizmu s elementima islama i izmislio sustav vladavine prema kojoj je moć u rukama tisuća narodnih odbora. Bio je inicijator ujedinjenja arapskog svijeta, a 1990-ih je predložio stvaranje Ujedinjenih afričkih zemalja. Kritičari ističu kako nemilosrdno gazi disidente te vlada tvrdo i apsolutistički. U 80-ima se direktno suprotstavljao SAD-u i Britaniji. Nakon što je poslao bombaša al-Megrahija da 1986. raznese zrakoplov nad Lockerbiejem upao je u međunarodnu izolaciju iz koje se izvukao 2003. Pritom je bila presudna nafta. Jer dok su cijene 70-ih i 80-ih bile niske, Zapad ga je nazivao luđakom i bojkotirao.

A nedavno, kad je bombaš iz Lockerbieja pušten iz škotskog zatvora, tajne britanske depeše koje su navodile da bi u suprotnom bili u opasnosti britanski interesi, išle su u prilog optužbi da je svemu kumovala politika, odnosno ekonomski interesi.

Njegovi antologijski ekscesi uključuju poziv na džihad protiv Švicarske nakon što je sin Hanibal tamo uhićen te inzistiranje da na šatoru u Central Parku za vrijeme u Opće skupštine UN-a.

Libija

Površina: treća najveća afrička zemlja (1,760.000 četvornih kilometara)

Broj stanovnika: 6,3 milijuna, od toga milijun imigranata, uglavnom iz subsaharske Afrike

Religija: 97 posto muslimani (gotovo svi suniti) i tri posto kršćani

Novija povijest: od oslabljenog Otomanskog Carstva otima je Italija. Neovisnost stječe 1951. s kraljem Idrisom I. Gadafi ga ruši 1969.

Vlada: Gadafi 1977. proglašava Libiju ‘republikom mase’ u kojoj moć ima narod. Sebe naziva vođom

Gospodarstvo: Počiva na nafti koja je pronađena 1959., a proizvodni kapacitet je 1,8 milijuna barela dnevno. Nafta čini 95 posto izvoza i 75 posto budžeta. Ima i plina

BDP: 93,2 milijarde dolara (2008.), a BDP per capita iznosio je 14,400 dolara (2008.)

Vojska: 76.000 vojnika .

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 03:10