FOTO VIDEO Upoznajte Čudovište Kaspijskog mora: Sovjetska letjelica koja je tjerala strah u kosti SAD-u

U vrijeme Hladnog rata Sjedinjene Američke Države i Sovjetski Savez natjecale su se tko će imati više i smrtonosnije oružje. Svaka je strana imala svoje skrivene adute, no Sovjeti su jednim strojem izazivali strah i trepet kod Amerikanaca.

Riječ je bila o ekranoplanu KM koji je zbog svoje veličine odmah ponio nadimak Morsko čudovište Kaspijskog mora. SAD su za njega prvi puta saznale sredimo 60-ih godina prošlog stoljeća kada ga je CIA primijetila na satelitskim snimkama. Američki špijuni nisu znali o čemu se radi no znali su da je ogroman, gotovo dvostruko veći od današnjeg Boeinga 777, te vrlo brz.

Službeno ime ovog sovjetskog broda, kasnije je saznato, bilo je 'prototip broda' ili KM ako se doslovno prevede s ruskog. Kada je prvi puta zaplovio Kapijskim morem 1966. godine, KM je bio najveća letjelica na Zemlji. Dug 83 metra ekranoplan je mogao ponijeti i do 600 tona tereta koje je prevozio nevjerojatnom brzinom od 500 kilometara na sat.

No, bez obzira na impresivne performanse, KM nikada nije ušao u proizvodnju, a 1980. godine doživio je nesreću i potonuo, navodno zbog pogreške pilota.

Međutim, preživio je njegov 'potomak' - ekranoplan Lun koji danas stoji napušten na doku u Dagestanu dok o njemu kruže priče kako ga je bilo spektakularno gledati u akciji.

View Larger Map

I sam Lun nije 'mrvica'. Težak je 380 tona i raspon krila mu je 48 metara. Iako nije velik kao njegov prethodnik njegova najveća posebnost bilo je to to što može, ili bolje reći je mogao, lansirati šest vrlo snažnih protubrodskih raketa P-270 Moskit, i to tijekom leta.

U pogon je pušten 1987. godine i bio je značajno poboljšanje u odnosu na prošli model. U službi je ostao do 1990. Nekoć strah i trepet mora, Lun vjerojatno više nikada neće poletjeti.

Ekranoplani stručnjaci opisuju kao amfibijske letjelice ili leteće brodove. Riječ je o inženjerskom pothvatu koji do dan danas živi na samoj margini povijesti zrakoplovstva. Lete na visini od svega tri metra kada se između njihovih krila i zemlje stvara zračni tunel koji letjelicu održava u zraku. Kako na kopnu ponekad postoje prepreke veće od tri metra, poput stupa javne rasvjete ili planine, ekranoplani su isključivo letjeli morima.

Za obične brodove Lun je bio vrlo 'škakljiv' protivnik. Mogao se prikrasti neopažen i zadati smrtonosan udarac. Bio je nevidljiv za radar zbog svog niskog leta, a rakete Moskit dostizale su brzinu i do tri maha što je značilo da se Lun našao u dosegu neprijateljske vatre 30 sekundi prije nego što bi njegove rakete potopile metu.

Imao je ogroman domet djelovanja od čak 2200 kilometara, a njegova je posada o 15 članova mogla bez zaustavljanja provesti i do 5 dana. Iako nikada nije testirano, navodno je mogao ponijeti i do 900 vojnika.