U domu Françoisa i Stephanie* (imena su, na zahtjev sugovornika, promijenjena) u londonskom kvartu Holborn utorak poslijepodne nije se odvijao u uobičajenom ritmu. Desetak prijatelja okupilo se u njihovu dnevnom boravku, na radost njihovih djevojčica koje su se upravo vratile iz škole. Toči se šampanjac, kako i priliči ranoj zakusci aperitif ovog francuskog društva. Oni su Francuzi u kasnim tridesetim i ranim četrdesetim godinama, koji žive i rade u Londonu. Većina njih ovdje su već cijelo desetljeće, od završetka fakulteta. Moj domaćin i njegova supruga stigli su tek prije godinu i pol. “Ne bi se moglo reći da smo pogodili pravi tajming. Pola godine nakon što smo se doselili iz Pariza Britanci su odlučili izići iz Europske unije, što nas stavlja u vrlo nezgodnu situaciju”, govori François koji se pribojava da njegovo radno mjesto brokera u jednoj velikoj francuskoj banci u Cityju više nije sigurno. Njegova supruga Stephanie vodi marketing za jedan francuski modni brend i mnogo vremena provodi u vlaku Eurostar, barem jednom tjedno putujući na relaciji London - Pariz. Omiljena obiteljska igra je uspoređivanje Londona i Pariza. Na nagovor roditelja, njihove ljupke školarke govore mi da su u Londonu ljudi mnogo ljubazniji i da su ulice čišće. Sviđaju im se njihova škola i park nedaleko od njihova doma. Ostatak društva čine Charles, voditelj prodaje jedne francuske vinarije, bankar Benoit, njegova supruga Sophie, dvojica arhitekata, inženjer Julien, konobar Xavier i njegov prijatelj glumac Amory, direktor jedne financijske kompanije David i njegova supruga Beatrice. Razlog njihova okupljanja je zajednički odlazak u obližnji Westminster gdje će predsjednički kandidat Emmanuel Macron uskoro održati svoj predizborni skup, namijenjen njima - londonskim Francuzima.
Nesigurna vremena
Za mnoge od njih ovo nije prvo političko događanje u Londonu. Londonska turneja francuskih predsjedničkih kandidata postala je svojevrsna tradicija otkad je prije desetak godina Nicolas Sarkozy uvrstio London na kartu svojih predizbornih lokacija. To i ne čudi: s više od 300.000 Francuza London je, kako je svojedobno domišljato naveo Boris Johnson, šesti grad po veličini u Francuskoj. No, ovo je prvi put da londonski Francuzi izbore u svojoj domovini gledaju s drugačijom vrstom zanimanja. Dok se prije radilo o znatiželji, danas je tu i doza vlastitog interesa. Vremena su nesigurna i više puta te večeri čula sam da neki od njih nisu sigurni hoće li iduće godine nužno biti u Londonu. Povratak u Francusku, nakon neizvjesnosti radnih mjesta i boravišnog statusa koju povlači Brexit, za mnoge je moguć scenarij. Ovaj pobuđeni interes za politički život Francuske u utorak navečer pokazao je predsjednički kandidat Emmanuel Macron, napunivši prostranu dvoranu Methodist Central Halla nedaleko od britanskog parlamenta. Ovo nisu uobičajeni predsjednički izbori, niti je kontekst u kojem se odvijaju prije viđen: događaje u Francuskoj prati cijeli svijet jer će oni odrediti smjer europske politike koja je, strahuju mnogi, opasno zašla u okrilje populizma, ali indirektno odrediti i budućnost Europske unije. EU može preživjeti Brexit, upitno je što bi za njezinu opstojnost značio Frexit - koji bi postao moguća stvarnost ako na izborima ovoga proljeća pobijedi Marine Le Pen.
“Mi ne volimo uspjeh”
Na izuzetno neizvjesnim izborima, u kojima Le Pen privlači nove glasače odmicanjem od kontroverzne politike svoga oca, a vođa desnice François Fillon pokušava vratiti povjerenje građana koje je izgubio optužbama da je svojoj supruzi isplaćivao novac poreznih obveza za posao koji nikada nije obavljala, svaki korak može napraviti razliku. Emmanuel Macron u London je došao kako bi osigurao glasove francuskih Londončana. No, došao je i s dosad najjasnijim pozivom jednoga predsjedničkog kandidata da se vrate kući. “U Francuskoj stigmatiziramo neuspjeh i ne volimo uspjeh, stoga ga tražimo na drugim mjestima”, rekao je, obećavši okupljenima “kulturološku revoluciju” koja će ići naruku ljudima poput onih u publici, koji su gladni uspjeha prešli La Manche. Više od 3000 okupljenih slušalo je sa zanimanjem dok ih je Macron argumentirano pozivao da se vrate kući, pritom pozvavši i lokalce, odnosno britanske banke, znanstvenike i akademike da se dosele u Francusku jednom kada Ujedinjeno Kraljevstvo napusti Europsku uniju. Njegov ponešto kontroverzni poziv neslužbeni je odgovor na izjavu Borisa Johnsona, tada gradonačelnika Londona, koji je 2012. obećao talentiranim Francuzima da će ih u Londonu dočekati crvenim tepihom ako žele pobjeći od “tiranina” Françoisa Hollandea. Iako je radio u Hollandeovoj vladi kao ministar ekonomije, što je jedina politička funkcija kandidata koji nikada nije bio parlamentarni zastupnik niti ga je stranka podržavala, Macron vodi dijalog koji je prilično dalek od francuske ljevice. Štoviše, on inzistira na tome da Francuzima ne nudi politiku ni ljevice, ni desnice, nego novi pristup koji će biti otvoren ka biznisu i uspjehu, ali s jakim socijalističkim sentimentom. Njegova politika nije dio stranke, nego pokreta En Marche! (U pokretu). To su riječi koje gode ušima londonskih Francuza. Mnogi od njih, poput brokera Françoisa, s njima se poistovjećuju. “On govori našim jezikom”, kaže mi. Jezikom koji svjedoči da je i sam bio jedan od njih, uspješni mladi bankar u međunarodnoj banci, kojemu svijet financija i velikih zarada nije stran.
Bez stranke
Ako je suditi prema atmosferi koju je stvorilo Macronovo obraćanje u utorak navečer, 39-godišnji novak na političkoj sceni Francuske ima odgovarajući dijalog i način razmišljanja koji bi ga mogao dovesti do Elizejske palače. Prema ispitivanjima javnoga mnijenja, znatnu prednost i dalje ima Marine Le Pen, ispred Nacionalne fronte kojoj prognoziraju pobjedu prvog kruga izbora. No, za razliku od, primjerice, izbornog sustava u SAD-u, Francuzi imaju vremena dobro razmisliti i predomisliti se, tako da je rezultat finalnog kruga posve nepredvidiv. “Da se izbori održavaju isključivo u Londonu, među francuskim Londončanima, gotovo sam siguran da bi Emmanuel Macron bio pobjednik oba kruga izbora. Pokazalo se i prije da se veliki gradovi najradije odlučuju za lijevi centar. No, treba imati na umu da ljudi kojima se Macron obraća u Londonu pripadaju eliti”, govori moj sugovornik François. Publika je sastavljena od mlađih žena i muškaraca, uglavnom onih koje je Johnson svojedobno opisao kao “francuske talente” - tu su poduzetnici, bankari, uspješni poslovni ljudi. U prvom redu, osim počasnoga gosta Nicka Clegga - bivšeg lidera liberalnih demokrata i koalicijskog partnera Cameronovih torijevaca, Macrona je pratila skupina poznatih francuskih bankara, ekonomista i matematičara. “Nas ne treba uvjeriti, mi već jesmo na njegovoj strani. Oni na koje se treba fokusirati su manje obrazovani ljudi, s manjim primanjima”, smatra François. Nije posve jasno koliko je Macron, kojega nerijetko uspoređuju s Tonyjem Blairom, blizak radničkoj klasi Francuske koja teško pronalazi zajedničke točke sa zlatnim dečkom koji je već kao tinejdžer pokazivao izvanserijsku inteligenciju i zanimanje za poeziju. U gimnaziji je toliko privlačio pažnju svojih profesora da će mu to uvelike odrediti život. Imao je samo 16 godina kada se preko ušiju zaljubio u svoju profesoricu francuskoga Brigitte Auziere. Ljubav je bila uzajamna i dvije godine kasnije 24 godine starija Brigitte ostavila je supruga, s kojim je imala troje djece, radi mladog Macrona. Konzervativci se snebivaju nad Macronovim privatnim životom, toliko da je bio prisiljen i javno demantirati glasine da je homoseksualac. Drugi pak, poput njegova otvorenog podržavatelja Pierrea Bergéa, suvlasnika najvećih nacionalnih novina Le Monde, podržavaju ga tvrdeći da njegov dvadesetogodišnji brak, bez obzira na neobične uvjete u kojima je nastao, ulijeva povjerenje. Macron dolazi iz imućne obitelji liječnika, no činjenica da je odrastao u sjevernoj Francuskoj, regiji koja je najviše pogođena posljedicama zatvaranja brojnih tvornica, upoznala ga je s radničkom klasom francuskih lokalaca čiji se glasovi danas uglavnom pripisuju Marine Le Pen. Iako je nakon završetka studija pokazivao interes za politiku nakratko se zaposlivši u Ministarstvu ekonomije, svoju prvu ozbiljniju karijeru izgradio je u svijetu financija. Kao investicijski bankar u banci Rothschild zaradio je puno novca i postao zvijezda, zbog čega ga François Hollande 2014. i poziva na mjesto ministra ekonomije. Upravo tu, u svijetu visoke politike, Macron će zaključiti da nije socijalist, stoga na ovim izborima nastupa samostalno, bez podrške stranke.
Nepoznanica Macron
Politolog Vincent Martigny, s prestižnog fakulteta Science Po, pojavu Macrona na sceni predsjedničkih izbora smatra ne samo uzbudljivom, nego i snagom koja okreće novu stranicu francuske politike. “Godinama smo bili suočeni s kandidatima ljevice i desnice, uz Nacionalnu frontu kojoj nitko nikad nije davao ozbiljniju šansu. Danas imamo čovjeka koji se ne veže uz stranku, nego pokret”, smatra profesor Martigny. Iako po svom sentimentu pripada ljevici, Macron je pobornik slobodnog tržišta. Svoj snažni proeuropski instinkt dodatno je naglasio u Londonu gdje je svakog posjetitelja u dvorani dočekala zastavica Europske unije. Na sastanku s britanskom premijerkom Theresom May isti dan Macron se postavio vrlo čvrsto, poručujući da kao predsjednik neće dati da se Britaniji dopuste pogodnosti Europske unije bez članstva u Europskoj uniji. Macron ima pogled na vlastitu domovinu koji opetovano slušam od francuskih biznismena, a koji se odnosi na atmosferu koja koči napredak, sklonost kritici od rane školske dobi, nužnost promjene mentaliteta i poslovne klime. On je novo lice francuske ljevice, kao što je Blair bio devedesetih sa svojim projektom New Labour, no profesor Martigny inzistira na tome da je jedino mladost ono što povezuje dvojicu političara. “Tony Blair je u trenutku izbora bio zastupnik u parlamentu i popularan pripadnik svoje stranke. No, biračko tijelo ljevice ne poznaje Macrona. On se pojavio poput kometa. Nije jasna ni njegova politička opredijeljenost. On je jedan dan dio ljevice, drugi dan dio desnice. Ako bih ga morao usporediti s jednim inozemnim kandidatom, to ne bi bio Blair, nego kanadski premijer Justin Trudeau. Obojica imaju to nasmijano lice liberalizma”, govori.
Za svoj prvi predizborni nastup u Londonu Emmanuel Macron inicijalno je planirao dvoranu hotela Hilton. No, zbog interesa koji je nastao kada je najavljen njegov dolazak, odlučio se za mnogo veći prostor spomenute dvorane u Westminsteru. “Ja nisam tip koji hoda po političkim skupovima, tako da je ovo za mene bilo nešto posve novo. Bio sam iznenađen njegovom pristojnošću, smirenošću i blagosti kojom je zračio. Pokazao je da nema potrebe za vatrenim govorom, nego za snažnim sadržajem. Ono što on govori mnogo mi je bliže od ispraznih obećanja uobičajenih političara”, govori broker François. Za njegovu prijateljicu Aline, koja radi za Apple u Londonu, ovo je drugo Macronovo događanje u istom danu. Nekoliko sati ranije Macron je održao jednosatni govor u privatnijem druženju s biranom publikom, sastavljenom od aktualnih i potencijalnih donatora njegove kampanje, jedine, kako tvrdi, koja nije financirana novcem poreznih obveznika. Druženje, za koje su neki izdvojili tisuće eura, dio je njegove strategije prikupljanja novca diljem svijeta - ranijim skupovima u Berlinu, New Yorku i Silicijskoj dolini prikupio je nekoliko milijuna eura za svoju kampanju. “Ja sam odlučila podržati Macrona dan nakon što su Britanci glasali za Brexit. Kao dijete globalizacije i osoba koja je navikla na otvoren život, nisam sigurna da će u godinama koje dolaze Britanija biti mjesto za mene. Dosad Francuska nije bila zadovoljavajuća alternativa. Macronova Francuska to bi mogla postati”, objašnjava Aline, djelatnica Applea koja je iz rodnog Pariza u London stigla prije više od deset godina.
Strip junak
Sada kad je Macron šarmirao londonske Francuze, pravi posao tek slijedi. Naime, jedan politički komentator u Francuskoj zaključio je da Macron još nije niti ušao na politički stadion, nego zasad trči oko njega. Svjestan da njegov plan za Francusku nije artikuliran ni u programu, ni u stranci, Macron je u Londonu obećao da će već u srijedu objaviti svoj detaljni program. Za fotografkinju Nadine Badra, Parižanku s dugogodišnjom adresom u Londonu, Emmanuel Macron je nakon mnogo godina pobudio zanimanje za francusku politiku. “On izražava ljepotu intelektualizma na način na koji mi Francuzi to volimo. On donosi nov povjetarac pri kojem se možemo diviti uspjehu tehnologije i biznisa, a inzistirati na intelektualnom pogledu na svijet. Za mene je on kao neki heroj iz stripa: tip koji obožava literaturu, magistrirao je filozofiju, svira klavir, a uz sve to iza sebe ima uspješnu karijeru. I sada može postati predsjednik Francuske! Zar nije poput heroja iz stripa?” zaključuje Nadine s uzbuđenjem koje se rijetko čuje kada londonski Francuzi govore o svojim političarima.