Razumljivo je da posljedice katastrofalnog potresa dominiraju u vijestima o Turskoj (i Siriji), ali još jedan značajan trenutak za Republiku Tursku stiže 14. svibnja. Tog dana - kako je najavio šef države Recep Tayyip Erdoğan - održat će se predsjednički i parlamentarni izbori. Na njima će se odlučivati o sudbini Turske, ali podjednako i sudbini Erdoğana i njegove politike.
Ne iznenađuje da se predstojeći izbori smatraju testom za njega koji je na vlasti već 20 godina: izabran je za premijera 2003., a predsjednik je od 2014. Oporba smatra da se nema pravo kandidirati jer će mu to biti treći uzastopni mandat s obzirom na to da je već obnašao dužnost predsjednika u dva mandata zaredom: prvi je tekao od 2014. do 2018. godine, a drugi od lipnja 2018. te bi trebao završiti ovo ljeto.
Pad popularnosti
S druge strane, Stranka pravde i razvoja (AKP) tvrdi da Erdoğan ima pravo kandidirati se za novi predsjednički mandat jer je referendum o ustavnim amandmanima, prema kojima je izvršen prelazak na predsjednički sustav, održan 16. travnja 2017. godine. Zahvaljujući tom referendumu, kažu u AKP-u, Erdoğan je u lipnju 2018. izabran za prvi mandat predsjedničke funkcije po novom sistemu te ima pravo kandidirati se za novi drugi predsjednički mandat na predstojećim izborima ovog svibnja. Ne treba sumnjati da će to i napraviti.
To su izbori koji će se održati nakon više od 20 uzastopnih godina monolitne vladavine u Turskoj, a prvi nakon uvođenja predsjedničkog sustava 2018. godine. Također, održavaju se u kontekstu formiranja saveza koji je okupio šest oporbenih stranaka protiv AKP-a. Uz sve to, istraživanja javnog mnijenja pokazala su pad popularnosti predsjednika Erdoğana i njegove stranke AKP u odnosu na rezultate prethodnih izbora. Uostalom, sultan je zamalo izgubio i parlamentarne izbore 2018., kada je kurdska stranka HDP osvojila više od 13 posto glasova, što je dovelo do toga da AKP izgubi parlamentarnu većinu. Nakon toga Erdoğan je odlučio formirati koaliciju sa Strankom nacionalističkog pokreta (MHP). Islamističko-nacionalistički savez i danas određuje politiku u zemlji.
Ideološke razlike
Međutim, Erdoğanov pad još je jako daleko jer vladaju nesuglasice unutar opozicije, posebno u pogledu izbora konsenzusnog kandidata unutar saveza šest stranaka, koji je nazvan Altılı Masa, odnosno Šestorka za stolom. Opozicijski blok je sastavljen od Republikanske stranke (CHP), Nacionalističke stranke İYİ, Islamističke stranke Saadet (Erdoğan je nekad bio njezin član), Demokratske stranke (DP) te dvije stranke koje su osnovali bivši veterani AKP-a; to su Gelecek (Budućnost), koju je osnovao bivši premijer i ministar vanjskih poslova Ahmet Davutoğlu i stranka Deva (Lijek), koju je utemeljio bivši ministar financija i vanjskih poslova Ali Babacan. Dva su problema: prvi je što su to ideološki jako raznolike stranke, od lijevih do desnih, a drugi su velike trzavice oko imenovanja Erdoğanova protukandidata.
Nedavno su novinari Al Jazeere nabrojali dosadašnje Erdoğanove predizborne poteze: smanjenje državnih poreza i, nasuprot tome, povećanje državne potrošnje, posebno u odnosu na ranjivije kategorije. Vlada je pružila više paketa pomoći osobama s ograničenim primanjima, poljoprivrednicima, omladini i osobama koje planiraju stupiti u brak. Tu su još i veliki projekt stambenog zbrinjavanja koji subvencionira država, podrška nekim poljoprivrednim proizvodima te olakšavanje kredita za sve. Najvažniji korak bilo je povećanje minimalne plaće u dva navrata, uz rekordno povećanje prošle godine, kako bi se ublažio utjecaj poskupljenja. Je li to dovoljno, vidjet će se 14. svibnja.