Mokar kao miš, britanski premijer Rishi Sunak ove je srijede obznanio da će se prijevremeni parlamentarni izbori u Ujedinjenoj Kraljevini ipak održati 4. srpnja, a ne na jesen, kao što je većina političkih stručnjaka bila očekivala. Osim što se borio s vremenskim nepogodama, Sunak se morao nadglasavati i s obližnjim prosvjednikom koji je na razglas puštao pjesmu "Things Can Only Get Better", svojevrsnu himnu laburista uz koju je Tony Blair 1997. godine došao na vlast.
- Ako glasate za laburiste, vratit ćete našu zemlju na tvorničke postavke. Međutim, ne mogu niti tvrditi da smo mi sve sjajno odradili posljednjih godina - skrušeno je priznao Sunak, svejedno pokušavši krivca za više nego očite propuste svoje (ali i prethodnih torijevskih) vlade tražiti u vanjskim faktorima nad kojima "nisu imali nikakvog utjecaja".
Treći torijevski premijer od posljednjih parlamentarnih izbora, onih 2019. na kojima je Konzervativna stranka tadašnjeg čelnika Borisa Johnsona pomela konkurenciju i ostvarila jedan od najboljih rezultata u novijoj povijesti osvojivši 365 od ukupno 650 mjesta u parlamentu, ovaj put u anketama zaostaje više od 20 posto u odnosu na laburiste Keira Starmera zbog čega se - legitimno - očekuje prva promjena vlade u 14 godina dominacije torijevaca.
Naime, anketa britanskoga The Guardiana najavljuje laburistima oko 44,7 posto podrške, a Sunakovi konzervativci kreću se oko 22,9 posto.
Britanska politika ne pamti da je vladajuća stranka toliko kaskala u anketama u odnosu na opoziciju. Upravo zato je britanski politolog prof. John Curtice za The Times izjavio kako bi eventualni ostanak torijevaca na vlasti i mimo 4. srpnja predstavljao "preokret bez presedana u povijesti britanske demokracije".
Za razliku od 2019. kada su Britanci već bili umorni od govorancija o Brexitu i ni na nebu ni na zemlji statusa u odnosu s Europskom unijom, zbog čega su u povijesnim brojkama odlučili glasati za Johnsonove konzervativce, ovaj su im put dozlogrdili brojni skandali torijevaca i turbulentna unutarstranačka previranja koja su dodatno destabilizirala zemlju koja se u tim trenucima borila s izlaskom iz Unije u kojoj je bila gotovo pet desetljeća, pandemijom covida-19 i posljedicama ruske agresije. Također, jedan od važnijih faktora u rastućem nezadovoljstvu britanskih građana jest vrtoglavi rast cijene života u većini zemlje, koji je nastao kao nusprodukt spomenutih čimbenika.
Upravo zato je prvu vijest o očekivanom smanjenju stope inflacije Sunak odlučio iskoristiti kao šlagvort najave prijevremenih izbora, što nije dobro odjeknulo među članovima njegove vlade koji šest tjedana blic kampanje smatraju prekratkim razdobljem da birači na svojim novčanicima osjete prve znakove poboljšanja.
Otežavajuća okolnost ovogodišnjoj kampanji bit će i činjenica da će se preklopiti s održavanjem Europskog prvenstva, što nije zanemariva informacija u Britaniji, rodnom mjestu nogometa. Štoviše, birališta će se otvoriti na dan kad se igra četvrtfinale. Za kraj, ni povijest nije na strani torijevaca. Posljednji su se put izbori održavali u lipnju u Ujedinjenoj Kraljevini 1945. godine kada je uvjerljivu pobjedu osigurao laburist Clement Attlee, porazivši pritom ni manje, ni više nego samoga Winstona Churchilla.