“Temeljna svrha NATO-ovih nuklearnih kapaciteta očuvanje je mira, sprječavanje prisile i odvraćanje agresije. S obzirom na pogoršanje sigurnosnog okruženja u Europi, ponovno potvrđujemo da je vjerodostojan i ujedinjen nuklearni Savez prijeko potreban. U svjetlu ovog sigurnosnog okruženja, saveznici bi trebali nastaviti bliske konzultacije o pitanjima nuklearne i kontrole naoružanja, posebno unutar NATO-a.”
Ovo je citat iz zajedničke izjave dvojice predsjednika, francuskog Emmanuela Macrona i američkog Joea Bidena. Sastali su se u Rimu na početku summita skupine G20 kako bi izgladili odnose uzdrmane američkom odlukom da Australiji proda nuklearne podmornice zbog čega je Francuska ostala bez unosnog posla.
The Financial Times upozorava na ovaj dio zajedničkog priopćenja jer na određeni način zrcali raspravu koja traje između europskih i azijskih saveznika i SAD-a. Utjecajni dnevnik navodi da traje opsežna lobistička borba kako predsjednik Biden ne bi u američku nuklearnu doktrinu uveo, kao deklaratornu politiku odredbu “no first use”, ne koristiti prvi. Saveznici su zabrinuti da bi promjena doktrine potkopala strategije odvraćanja usmjerene prema Rusiji i Narodnoj Republici Kini.
U dokumentu koji je 13. listopada objavio Kongres SAD-a navodi se da je u srpnju počela revizija američke doktrine korištenja nuklearnog naoružanja u sklopu stvaranja nove Strategije nacionalne sigurnosti koja bi trebala biti objavljena početkom sljedeće godine. Kongresni dokument navodi da je predsjednik Biden u više navrata govorio da bi nuklearno oružje trebalo koristiti ciljano (sole purpose), što je zabrinulo saveznike.
Sadašnja doktrina iz 2018. godine svjesno je dvosmislena - službeni je termin “calculated ambiguity” - ali ipak ne skriva mogućnost preduhitrujućih nuklearnih napada.
“SAD bi razmatrao korištenje nuklearnog oružja samo u ekstremnim okolnostima za obranu vitalnih interesa Sjedinjenih Država, saveznika i partnera.” Riječ je modifikaciji politike tijekom mandata Donalda Trumpa koju je definirala administracija predsjednika Baracka Obame, a Biden se i tada, kao potpredsjednik, zalagao za sole purpose.
Ugledni i utjecajni War on the Rocks, platforma koja se bavi pitanjima nacionalne sigurnosti “za one unutar sustava od onih unutar sustava”, još je u veljači nedvosmisleno zauzeo stav protiv Bidenove ideje.
“Tvrdimo da nova politika koja jednostavno navodi da je "jedini cilj (sole purpose) američkog nuklearnog arsenala odvraćanje nuklearnih napada na SAD i saveznike" može zamjetno smanjiti važnost uloge nuklearnog oružja u američkoj sigurnosnoj strategiji - odražavajući stvarnost da je to oružje krajnje točke - bez potkopavanja robusnosti proširenih obveza odvraćanja.” Može se smatrati da je to stav nezanemarivog dijela vojnog establishmenta koji se protivi bilo kakvoj promjeni deklaratorne politike.
Samo dvije nuklearne sile imaju definiranu strategiju ne koristiti prvi, NR Kina i Indija. Ovoj prvoj se ne vjeruje jer je počela povećavati nuklearne kapacitete bez da je ikoga o tome izvijestila, a nuklearno naoružanje kani razmještati i po umjetnim otocima u Pacifiku koje je izgradila bez koordinacije s drugim državama. Rusija u dokumentima o nacionalnoj sigurnosti navodi da bi, u slučaju prijetnje opstanku države, koristila nuklearno naoružanje da zaustavi konvencionalni napad. Uvođenjem sole purpose, navode protivnici, SAD bi se lišila takve mogućnosti.
Ujedinjena Kraljevina, Francuska, Njemačka i Japan su i summit G20 u Rimu koristile za uvjeravanje američkih dužnosnika da se ne ublažava postojeća definicija korištenja nuklearnog oružja. I sole purpose je, smatraju, previše i bio bi “dragocjeni dar Kini i Rusiji”, rekao je za FT europski diplomat.
U ovom je kontekstu interesantna pozicija Njemačke u čiju će vladu ući Zeleni koji su nastali na protivljenju nuklearnom naoružanju na vlastitom tlu. Sada, navode njemački izvori, u realnom krilu stranke vlada pragmatizam koji nuklearno oružje definira nužnim zlom dok postoji prijetnja Rusije oko čega postoji suglasje s radikalnim krilom koje je i dalje protiv nuklearnog oružja.
I u kongresnom se dokumentu navodi da nuklearno oružje djeluje kao sredstvo odvraćanja i od konvencionalnog napada, te posebno od kemijskog ili biološkog. Velik dio zastupnica i zastupnika u oba doma Kongresa smatra da bi ublažavanje deklaratorne politike potaknulo Kinu i Rusiju, ali i Sjevernu Koreju, da budu agresivniji prema susjedima.
I još jedan važan argument: Zemlje koje se smatraju ugroženima mogle bi krenuti u nabavu nuklearnog oružja za očuvanje opstanka, kao što je to napravio Izrael. Dok Islamska Republika Iran želi to moćno sredstvo za očuvanje postojećeg državnog sustava, Saudijska Arabija je najavila da će, u slučaju da se Iran dokopa nuklearnog oružja, učiniti sve da ga uključi u arsenal kako su to napravili ljuti neprijatelji Indija i Pakistan. Na tom bi se valu lako mogli naći Japan i Južna Koreja.
Biden u mogućoj promjeni deklaratorne politike ima snažnu podršku progresivne frakcije Demokratske stranke koja brani tezu uvođenja politike no first use. Uvjereni su da su saveznici zadovoljni sigurnosnim kišobranom koji nudi američko konvencionalno oružje.
Sugovornici FT-a se ne slažu i to su u pismenoj formi potvrdili SAD-u koji je početkom godine poslao upitnike o stavu prema mogućoj promjeni nuklearne politike, čega je svjestan kongresni izvor koji je za FT rekao da bi uvođenje sole purpose politike bio težak udarac povjerenju saveznika u američku predanost kolektivnoj obrani.
Zato je, navodi britanski dnevni list, u priopćenje citirano na početku ubačena sintagma “vjerodostojan i ujedinjen nuklearni Savez” uz dodatak o “bliskim konzultacijama”. Biden bi, za vjerovati je, trebao biti svjestan zabrinutosti u Europi i Aziji. Ali, poznat je po tvrdoglavosti i odlučnosti da provede politike i u slučaju kad postoje brojna protivljenja.
Možda bi na odluku mogao utjecati uvodnik koji je u nedjelju objavio The Global Times, megafon Kineske komunističke partije na engleskom, naslova: “SAD bi trebao prihvatiti politiku no first use”. Tekst je izravni odgovor na FT jer se neprestano referira na teze iz britanskog dnevnika.
To je dovoljno snažan argument da SAD ne mijenja politiku.