Turska će tek doživjeti zvjezdane trenutke jer se, zahvaljujući urbanizaciji, kao i velikom broju mladih i obrazovanih, očekuje daljnji ekonomski napredak. Turska je postala globalizirano društvo koje je otvoreno različitim svjetskim utjecajima i nemaju nikakav kompleks manje vrijednosti - objašnjavao je Amir Muharemi, hrvatski generalni konzul u Istanbulu, okupljenima u dupkom ispunjenoj dvorani Napretka na promociji svoje knjige “Turska - uvod u povijest, unutarnju i vanjsku politiku”.
Zatvoreno pola banaka
Muharemi je vjerojatno najveći ovdašnji ekspert za Tursku. Ovaj bivši pukovnik HV-a početkom 2000. postao je jedan od najbližih suradnika predsjednika Stipe Mesića (koji mu je izmislio današnji nadimak ‘Colonelo’), a nakon odlaska s Pantovčaka, radio je u diplomatskim misijama u Ankari, New Yorku i Istanbulu.
Odakle interes za povijest i politiku Turske?
- Moj mentor profesor Radovan Vukadinović predložio mi je 1994., kada sam upisao postdiplomski studij, da za magisterij napišem rad o vanjskoj politici Turske. Kasnije sam završio Diplomatsku akademiju Ministarstva vanjskih poslova, potom sam 2001. imenovan veleposlanikom u Turskoj, kada sam definitivno produbio interes za ovu državu. Postao sam predstojnik Ureda predsjednika Mesića 2008., a 2010. vratio sam se u diplomaciju i od tada sam generalni konzul u Istambulu.
Prošlo je 12 godina od vašeg prvog odlaska u Tursku, koja je u tom periodu doživjela velike promjene?
- Upravo u posljednjih deset godina Turska se strahovito promijenila. Tijekom 2001. proživljavali su dramatičnu ekonomsku krizu i pad bruto nacionalnog dohotka, što je dovelo do angažiranja poznatog stručnjaka, potpredsjednika Svjetske banke Kemala Dervisha, koji je imenovan ministrom gospodarstva sa širokim ovlastima. U vrlo kratkom vremenu, Dervish je proveo temeljite gospodarske reforme. Tada je zatvoreno pola banaka u državi, a čitav proces završio je prijevremenim izborima na kojima je pobijedila stranka AKP koju vodi Recep Erdogan, koji je još uvijek na vlasti. AKP je nastavio provoditi ekonomsku politiku koju je zacrtao Dervish, otvarajući nova tržišta i iznutra demokratizirajući društvo. U proteklih deset godina turski BDP se povećao tri puta, godišnji izvoz iznosi 150 milijardi dolara, a od 1996. Turska je u carinskoj uniji s EU. Turska industrija proizvodi gotovo sve, od namještaja i građevinskog materijala do rasvjetnih tijela, automobila i licenciranih zrakoplova.
Koje reforme je proveo Kemal Dervish?
- Uglavnom se radilo o standardnim potezima. Uspostavljen je zdrav bankarski sustav, smanjena je inflacija i liberalizirano devizno tržište. Reforme su za puno ljudi bile jako bolne, ali stvorena je zdrava osnova, a otvorila su se i nova tržišta za turska poduzeća.
Vjerojatno postoje projekcije kako će Turska izgledati za 20 godina?
- Što se tiče demografije, postoje egzaktna istraživanja koja pokazuju da će tursko stanovništvo rasti do približno 95 milijuna, a zatim će uslijediti stabilizacija ili lagani pad i starenje stanovništva. Što se tiče ekonomskog razvoja, Turska će tek doživjeti zvjezdane trenutke jer se zahvaljujući urbanizaciji, kao i velikom broju mladih i obrazovanih, očekuje daljnji ekonomski napredak. Turska je postala globalizirano društvo koje je otvoreno različitim svjetskim utjecajima i nemaju nikakav kompleks manje vrijednosti. Kada je riječ o političkoj situaciji, poslije desetljeća nestabilnosti, činjenica je da je jednostranačka vlast AKP-a donijela političku stabilnost, a to je dovelo do bolje situaciju u gospodarstvu kao i cijelom društvu. Turska je članica G-20 koja okuplja najjače svjetske države i sve prognoze najavlju jačanje turskog utjecaja na međunarodnoj sceni.
Europska država
Erdogan i AKP su islamisti. Kritičari strahuju od islamizacije Turske?
- Premijer Erdogan u prošlosti je bio gradonačelnik Istanbula i član stranke Refah, koju je vodio pokojni profesor Erbakan. Recep Erdogan i sadašnji predsjednik Abdulah Gul bili su pripadnici reformskog krila, i kada su napustili Refah, osnovali su AKP, što na turskom jeziku znači “bijela partija”, kao sinonim za čistu i nekorumpiranu političku stranku. Bila je to radikalno nova politika jer Refah je zagovarao distanciranje Turske od Europske Unije, dok AKP zagovara ulazak u EU. Erdogan i AKP zagovaraju demokratizaciju, a na primjedbe kako su islamisti obično odgovaraju da ako je demokršćanski CDU na čelu Njemačke, onda i Tursku može voditi partija koja također zagovara vjeru u jednog Boga, samo što smatra da postoji još i jedan Poslanik. Oni su umjereni konzervativni vjernici koji ne puše i ne piju, i redovito se klanjaju. U nekim dijelovima društva vidljiv je povratak tradicionalnim vrijednostima, ali isto tako, činjenica je kako je Turska oduvijek islamska država, međutim, u njoj nikad nisu dominirali šerijatski zakoni i stoljećima su jedni pored drugih živjeli pripadnici različitih konfesija. Turska je još od 1923. sekularna republika, prostor slobode je duboko ukorijenjen i ne vidim opasnost od koraka unatrag.