Samo su nam koncerti Lada i Maksima Mrvice osvjetlali obraz

Hu Wan, 24-godišnji student šangajskog univerziteta, strpljivo je čekao u redu za ulazak u hrvatski paviljon na EXPO 2010. Na pitanje zbog čega je odlučio posjetiti upravo taj izložbeni prostor, odgovorio je kako su ga crveno-bijele kockice paviljona podsjetile na dresove hrvatske nogometne reprezentacije.

- Obožavam nogomet, mnogo sam puta gledao vašu reprezentaciju i kada sam zapazio crveno-bijele kockice, odlučio sam posjetiti hrvatski paviljon.

I Min Tao, pedesetogodišnji službenik iz Šangaja, koji je također čekao na ulazak, čuo je za našu državu isključivo kroz sportska natjecanja.

- Kada gledam vaše nogometaše ili pak skakačicu u vis Blanku Vlašić, uvijek si postavljam isto pitanje: kako je moguće da tako mala država s nekoliko milijuna stanovnika ima bolje sportaše od Kine, koja ima milijardu i pol stanovnika. Sada želim vidjeti jeste li i u ostalim stvarima jednako uspješni kao i u sportu.

Čudo da smo i nastupili

Nakon obilaska kineski sugovornici pohvalili su naš paviljon tek s nekoliko pristojnih fraza. Tomu se, međutim, ne treba čuditi. Teško ih je, naime, mogao impresionirati prostor u kojem su se na oko tisuću četvornih metara projicirale ne odviše kvalitetne kratke filmske zabilješke o životu u hrvatskim gradovima, dok su u drugoj prostoriji mogli vidjeti tridesetak kravata, nešto novčanika, privjesaka i promotivnih materijala. Premalo i za neki provincijski sajam, a nekmoli za najveći svjetski događaj takve vrste.

Doduše, pravo je čudo da je Hrvatska uopće nastupila na EXPO-u 2010. Zbog ekonomske krize bilo se odustalo od nastupa u Šangaju premda je na natječaju za paviljon izabrano sjajno arhitektonsko rješenje Branka Silađina. Nakon što su Kinezi obaviješteni o odustajanju, službeni Peking izvršio je snažan pritisak na Zagreb kako bi Hrvatska ipak nastupila na EXPO-u. Predsjednik Hu Yin Tao je za boravka u Zagrebu najvišim hrvatskim državnim dužnosnicima obećao da će Kina maksimalno pomoći u realizaciji paviljona. Ponavljao je kako Svjetska izložba bez Hrvatske nije ono što bi trebala biti. Da ne razočaraju domaćine, na kraju su premijerka Jadranka Kosor i ministar vanjskih poslova Gordan Jandroković ipak donijeli odluku da se nastupi u Šangaju, ali pod uvjetom krajnje smanjenih troškova. Zbog toga se odustalo od prvotnog rješenja Branka Silađina, a nije prihvaćen niti drugi njegov prijedlog jer je bio preskup. Realiziran je tek treći, maksimalno skroman paviljon, jer se uklopio u budžet od oko dva milijuna kuna ili oko 300 tisuća eura. Inače, hrvatski nastup na EXPO-u ukupno će stajati oko 14 milijuna kuna ili oko dva milijuna eura. U taj iznos uračunati su i troškovi gotovo sedmomjesečnog boravka oko 25 ljudi u Šangaju za trajanja izložbe, među kojima su hostese i drugo stručno osoblje. Službeno obrazloženje za tako skroman nastup: nema nikakva razloga da se predstavljamo bogatiji nego što jesmo te da se natječemo s puno većim nacijama.

Hrvatska kao doživljaj

Koliko je iznos od 300 tisuća eura zapravo beznačajan pokazuje podatak da je, primjerice, slovenski paviljon u Šangaju, koji je projektirao čuveni arhitekt Podrecca, stajao oko 5,3 milijuna eura, a da samo njegovo održavanje stoji čak 1,3 milijuna eura. Samo izrada fasade srpskog paviljona stajala je oko 300 tisuća eura, dakle, koliko i cijeli hrvatski paviljon.

Inače, na EXPO-u 2010. svoja su dostignuća predstavile čak 192 države i 50 međunarodnih organizacija. Arhitekt Silađin objasnio je svoje viđenje nastupa u Šangaju.

- Hrvatska je zaista bila upamćena po svojim nastupima na svjetskim izložbama u Lisabonu, Hannoveru, Aichi i Zaragozi, njezini su paviljoni bili zapaženi po cijelom nizu originalnih rješenja. Htjeli smo da se taj trend nastavi i u Šangaju, pa sam predložio da napravimo otvoreni paviljon koji sugerira upotrebljivost urbane forme. U tom natkrivenom prostoru u kojemu se druži i informira trebao je biti postavljen veliki ekran visine 10 i dužine 40 metara. Željeli smo Hrvatsku prikazati kao doživljaj, a ne kroz brojke, činjenice i podatke.

Namjeravali smo kroz filmove na velikom ekranu privući posjetitelje da dođu u Hrvatsku, a ne da ih o svemu informiramo. Naprosto, željeli smo se uklopiti u glavni slogan izložbe ‘Bolji grad za bolji život’. Istodobno, namjeravali smo projekcije naših filmova prekidati prijenosom kineskih vijesti da posjetitelji budu u mogućnosti pratiti i najnovija zbivanja u svijetu i svojoj zemlji.

Sajam kao dva Monaca

Arhitekt Silađin posebno ističe zasluge svojih suradnika, prije svega Teda Tadića koji je morao iz nemoguće količine filmova iz arhive HRT-a i Hrvatske turističke zajednice odabrati najatraktivnije sadržaje te Mateja Meštrovića koji se pobrinuo za odgovarajuću glazbu dok je projekt tehnički osmislio Zoran Radenković.

EXPO 2010 u Šangaju najveći je takav događaj ikada održan u svijetu. Kinezi su samo na čišćenje prostora na kojem je smješten EXPO te izgradnju infrastrukture uložili, po vlastitom priznanju, čak 48 milijardi dolara. Na tom bi se inače mjestu mogle smjestiti dvije države Monaco. Procjene međutim kazuju da su ukupno u pripreme potrošili nevjerojatnih 100 milijardi dolara. U to je uračunata gradnja šest linija podzemne željeznice, kupnja četiri tisuće novih taksija, preseljenje gotovo 40.000 obitelji koje su nekoć živjele na tom prostoru i više od 270 raznih tvornica. Samo u tvrtki Jiang Nan Shipyard, koju su iselili na drugi kraj grada, radilo je 10.000 ljudi.

Nastup u Šangaju imao je i jedan zaista sjajan trenutak: bili su to koncerti koje su za Nacionalnog dana Hrvatske na EXPO-u priredili ansambl Lado i Maksim Mrvica, koji je zapanjujuće popularan u Aziji, a posebice u Kini.

Da je izlaganje na EXPO-u iznimno važno potvrđuje i to da je u prvih mjesec dana izložbu posjetilo gotovo 10 milijuna ljudi, da ih dnevno u prosjeku bude više od 400 tisuća, a da je naš paviljon obišlo više od pola milijuna ljudi.

Do kraja izložbe, početkom listopada, broj posjetitelja našeg paviljona mogao bi premašiti brojku od 4 milijuna, dok organizatori očekuju ukupno oko 70 milijuna posjetitelja. Od toga čak 3,5 milijuna stranaca. Gostima na raspolaganju stoji čak 172 tisuće volontera.

Trebamo ozbiljan paviljon

Zbog svih tih brojki nikome nije svejedno kakav će dojam ostaviti na EXPO-u 2010. Ozbiljan paviljon svakako je sjajna preporuka za sklapanje poslova i suradnju, a u hrvatskom slučaju, i najbolja pozivnica kineskim turistima da posjete Jadran. Na žalost, mnoge druge države, za razliku od Hrvatske, unatoč sličnim ekonomskim problemima, ipak su smogle novac da se predstave u najboljem mogućem svjetlu. Stoga ne čudi ocjena da je hrvatski nastup u Šangaju daleko ispod razine koje smo ostvarili na svjetskim izložbama u Lisabonu, Hannoveru, Aichi i Zaragozi.