Sredinom tjedna škotski grad Aberdeen bio je u svom najboljem izdanju. Granitne fasade, kojima je obložen ovaj lučki grad na Sjevernome moru, blistaju kao da su obložene šljokicama opravdavajući nadimak Aberdeena - Srebrni grad. Ipak, to je samo za vrlo rijetkih sunčanih dana, uvjerava me jedan sugovornik, granit mu inače daje ugođaj goleme sive grobnice. Učestaliji i točniji nadimak Aberdeena je “Naftna metropola Europe”. S prostrane pješčane plaže uz centar grada, kojom toga poslijepodneva šeće aberdeenska mladež pruža se pogled na Sjeverno more. U daljini plutaju naftne platforme koje su, indirektno, središnja tema priče o Aberdeenu i priče o Škotskoj.
Nova Norveška
“Vi izgledate kao da biste mogli biti iz Norveške”, govori mi Michael Yeoman, koji posljednjih petnaest godina radi na naftnim platformama. Kada mu govorim da nisam, šezdesetogodišnji “Aberdonian” kako ovdje zovu lokalce, vidno je razočaran. “Htio sam Vas pitati sve o Norveškoj. Ukoliko sve bude u redu idući tjedan, mi bismo mogli biti poput Norveške”, govori.
Intenzitetom neočekivanog kasnoljetnog sunca nad gradom bliješti tema referenduma o nezavisnosti Škotske. Do izlaska na referendum, na kojem će Škoti odgovoriti na pitanje - treba li Škotska biti nezavisna država - dijeli nas, naime, samo nekoliko dana. Za razliku od Cardiffa i Edinburgha, gdje plavi Yes plakati separatističke kampanje agresivno podsjećaju na to da se približava povijesni dan, u Aberdeenu im nema ni traga. Nije potrebno. Treći nadimak grada Aberdeena Aye-berdeen (Aye na lokalnom jeziku znači Da) govori sam za sebe.
“Ovo je naša jedinstvena prilika. Nadam se da je nećemo propustiti. Mi smo naftno središte Europe, a što imamo od toga? Niti dobre prometnice, ništa. Sve ide u London! Ovo crno zlato koje nam daje naše Sjeverno more svima bi nam moglo omogućiti sjajne živote da smo samostalni. Ovako, 100% prihoda od nafte ide direktno u Westminster pa ga onda oni dijele. To mora prestati! Mi smo sami sebi dovoljni. Imamo naftu, imamo viski, imamo losos, imamo goveda”, govori Michael Yeoman. Odbija se slikati za novine, sramežljiv je, kaže, ali mi dozvoljava da slikam njegovu kuću čije prozore je oblijepio porukom svoga glasa idući četvrtak.
Nakon Londona, Aberdeen je najbogatiji grad u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Idealna Škotska
Sva blaga Škotske nalaze se u ovom uskom radijusu, čini se - more bogato naftom i lososom, drevne destilerije viskija i kraljičino omiljeno ljetovalište Balmoral. Na prvi pogled, Aberdeen, u kojem živi dvjestotinjak tisuća stanovnika, izgleda poput Britanije na švicarski način - s velikim kućama, urednim okućnicama i smirenim ritmom. Dio grada Rubislaw nosioc je jednog od najskupljih poštanskih kodova u zemlji. Granitne kuće ovdje su osobito raskošne i uglavnom pripadaju naftnim magnatima i odvjetnicima, govore mi lokalci. U tjednu koji prethodi najvažnijem događaju u novijoj britanskoj povijesti Aberdeen se čini kao idealan showcase, maketa idealne Škotske koju obećava prvi ministar Škotske i čelna osoba stranke SNP Alex Salmond i njegova vojska strastvenih separatista. Jedan od njih je Kevin Stewart, zastupnik u parlamentu za Aberdeen. “Ovo je velik događaj za Škotsku i ponosan sam na to što je moj grad Aberdeen odlučan u tome da glasa za nezavisnost. Nikada ranije u našoj političkoj povijesti obični građani nisu imali toliku moć da stvore svoju vlastitu sudbinu. Jako sam uzbuđen”, govori. Prosperitet njegova grada, smatra, može se samo povećati i preslikati na ostale dijelove Škotske.
Strah od promjena
Jednako je uzbuđena i Fiona Crosswell koja, spretno me vodeći stazom između bačvi, govori: “Teško je dočekati idući četvrtak. Ne želim se previše nadati jer se bojim da dio ljudi nije dovoljno odlučan i da neće učiniti ono što je najbolje za nas. Ljudi se boje promjena. Pogotovo ovi koji dobro žive, oni govore - bolje da se ništa ne mijenja. Ja se ne bojim promjene, pogotovo promjene na bolje”, govori. Nalazimo se u selu Old Manson kojih sat vremena vožnje od Aberdeena, u destileriji viskija Glen Garioch, jednoj od najstarijih u Škotskoj. Dok mi pokazuje slad - temeljni sastojak viskija i komplicirane čelične strukture koje ga pretvaraju u popularno piće, pritom isparavajući vrlo ugodan miris - Fiona mi govori da je računica jasna - 30% ukupnog izvoza u sektoru hrane i pića Ujedinjenog Kraljevstva čini škotski viski. Što Škotska ima od toga, i ona se pita. Destilerija za koju radi u vlasništvu je jednog japanskog konglomerata. Većina destilerija su u stranom vlasništvu. Bez stranih investicija, ne bi bilo ni škotskog viskija. “Ovo je industrija koja vrtoglavo raste. 2012. i 2013. škotski viski ostvario je više prometa od nafte. 60% našeg izvoza ide u Europu, ali sve veće tržište je Kina. Ako budemo nezavisni, sve to ide nama, a ne u London. Jer škotski viski neće nikamo otići, on uvijek ostaje u Škotskoj. Računica je jednostavna”, govori i potom zaključuje uzrečicom na drevnom dorskom jeziku koji govori s obitelji: “Aa man maun hae mait!” Čovjek mora jesti.
U svojoj potrazi za odgovorom na pitanje hoće li i iduće subote Ujedinjeno Kraljevstvo biti Ujedinjeno Kraljevstvo kakvo poznajemo po gradovima, selima i podrumima Škotske, nisam jedina. Kratka vožnja dijeli me od kraljice Elizabete II. koja ovih dana boravi u svom ljetnikovcu Balmoral. Kraljica, koja u pravilu ne komentira, ne nagovara i ne iznosi političke stavove, dan ranije je preko Buckinghamske palače uputila ljutitu poruku parlamentu da je prestane uvlačiti u kampanju. Ipak, ispravno je pretpostaviti da referendum prati s velikom napetošću. Zajedništvo Engleske i Škotske staro je preko tri stoljeća. Njegovo gašenje u Londonu se smatra ne samo političkim debaklom i ekonomskim suicidom, već vrlo tužnim događajem. “Srcedrapajućim”, kako ga je sredinom tjedna opisao David Cameron koji je ovaj tjedan također boravio u Škotskoj. Premijer Engleza, Škota, Velšana i Sjevernoiraca održao je svoj do sada najemotivniji govor u kojem je poručio: “Slomilo bi mi se srce kada bi se ova obitelj nacija poderala”.
Utvrda laburista
Njegov odlazak u Škotsku, u pratnji političara iz svih vodećih stranaka, separatisti, na čelu sa sve samouvjerenijim Salmondom, ismijavaju kao “panični čin”, baš kao i simbolično postavljanje škotske uz britansku zastavu diljem Londona. (Prvi pokušaj stavljanja zastave na parlament bio je u znaku komičnog gafa jer je zastava, prije no što se uspjela zavijoriti, pala, što su pomno zabilježile TV kamere.) Naime, u dugim mjesecima koliko je trajala kampanja, koalicijska vlada jedva se oglasila. Tišinu su neki pripisivali samouvjerenosti, neki pak političkim pragmatizmom. Naime, s gledišta glasačkog tijela, Škotska je za konzervativce nikad zacjeljujuća rana. Prije eksplozivnog uspjeha SNP-a, Škoti su tradicionalno glasali za laburiste. Danas se u škotskom parlamentu Holyrood nalazi samo jedan zastupnik u parlamentu iz redova torijevaca. Kada bi Ujedinjeno Kraljevstvo bilo Kraljevstvo bez Škotske, torijevci bi na parlamentarnim izborima iduće godine puno lakše ostvarivali većinu. Svjestan takvih sumnji, Cameron je u srijedu poručio: “Ja puno više osjećam za svoju državu nego za svoju stranku”.
Ovo su napeti dani i za škotsku aristokraciju. Nicholas Duffy, pripadnik drevne plemenitaške obitelji Duffy, za Magazin priznaje: “Moja obitelj vrlo je nervozna. Borimo se za kampanju protiv samostalnosti, zbog čega smo neprestano izloženi verbalnom nasilju. Ako si vlasnik velikog zemljišta u Škotskoj, već to je i sada teško. Škoti su veliki ljevičari. Tako da glas za samostalnost znači da će poštari i takva ekipa učiniti život težim za one koji su izgradili biznise i koji su vlasnici zemlje u Škotskoj. Ovo je sukob između privilegiranih i neprivilegiranih. U slučaju napuštanja Ujedinjenog Kraljevstva, moja obitelj će ozbiljno razmišljati o prodaji zemljišta”.
“Zamisli biti premijer i izgubiti tako golemi komad države. To bi bilo teško preživjeti”, govori mi Alastair Campbell, koji se ovaj tjedan pridružio laburističkom štabu unionističke kampanje “Better Together” pod vodstvom bivšeg ministra financija Alistaira Darlinga. “Kad bolje razmislim, jedina pozitivna strana škotskog glasa za nezavisnost bila bi da se jednom zauvijek riješimo torijevaca”, komentira jedan od čelnih ljudi New Labour vlade Tonyja Blaira. Iako se zlurado smješka svome zaključku, priznaje da je vrlo zabrinut. Campbell je Škot, jedan od stotina tisuća koje se idući tjedan neće pozvati na referendum, jer mu je primarna rezidencija London.
“Da ste me pitali prije godinu dana, rekao bih vam kako nema šanse da većina Škota glasa za nezavisnost. No, dogodio se pomak i sada nije jednostavno predvidjeti što će se dogoditi. Kao netko tko se osjeća najprije kao Britanac, a potom, zbog roditelja, više kao Škot nego Englez, brine me da je došlo do toga da su rezultati toliko blizu”, govori. Campbell smatra da je za takvu situaciju kriva britanska vlada. “Kada je Cameron pregovarao o detaljima referenduma, dao je Salmondu previše vremena. Ova kampanja predugo traje i kampanja za nezavisnost je imala puno vremena fokusirati se.
Prednost separatista
“Better Together” za opstanak unije je koalicija više stranaka čiji lideri su bili fokusirani na desetke drugih stvari”, govori. Separatisti su imali i prednost, smatra da im je na ruku išla emocionalna, patriotska komponentna koja je uvijek svrhovit politički sastojak. “Teško je kampanju kojom se poziva ljude da zaokruže Ne učiniti emocionalnom. Ipak, trebalo je učiniti više da se naglasi značaj unije i zašto ona služi - to je nešto što Cameron nije napravio”, govori.
“Better Together” štab doista se činio uspavanim u posljednjih nekoliko mjeseci. Unionistički argumenti tonuli su u poplavi plavih “Yes” plakata. Ekonomska predviđanja koja su sipali u medijima očito su manje seksi od obećanja budućnosti u kojoj će se slobodni Škoti kupati u novcu, nafti i viskiju. Točka preokreta dogodila se prošle nedjelje kada je Sunday Times, u suradnji s agencijom YouGove, objavio anketu koja pokazuje da će više Škota glasati za odlazak iz Ujedinjenog Kraljevstva nego za ostanak. Anketa je prouzročila nacionalnu histeriju. Stranački lideri, bivši premijeri, ekonomisti, glumci, pisci, sportaši - svi su se oglasili. Čak i vojvotkinja Kate, koja je odmah objavila naciji da čeka drugo dijete. David Cameron je u Daily Mailu preklinjao Škote da zaokruže Ne. Njegov prethodnik istovremeno je u Timesu pozivao separatiste da se urazume. Gordon Brown, bivši premijer, odmah se zaputio u Škotsku kako bi pokrenuo vlastitu kampanju za ostanak Škota u Kraljevstvu. Pomaci su uskoro postali vidljivi. Već ovaj tjedan glasački omjer se vratio na staro, u blagu korist unionistima. Ljubitelji političkih spekulacija vjeruju da anketa Sunday Timesa miriše na Ruperta Murdocha, vlasnika mega popularnog tjednika. Ne bi bilo prvi put da Rupert Murdoch odlučuje o ishodu političke kampanje.
Pola nacije ljutito
Alastair Campbell, jedan od tvoraca New Laboura i, kao šef komunikacija laburističke vlade, desna ruka tadašnjeg premijera Tonyja Blaira, smatra kako je sreća da se “panika” dogodila na vrijeme. “Iako se sada čini da sve ide tome da će prevladati glas za odlazak iz Britanije, još uvijek može pobijediti glas za ostanak. No, treba imati na umu da kada dobijemo rezultate za nekoliko dana, kakvi god da jesu, pola nacije bit će ljutito. Ako prevlada glas za samostalnost, ljutit će se unionisti jer će on fundamentalno promijeniti čitavu zemlju. Ako prevlada glas za ostanak u Ujedinjenom Kraljevstvu, vladajuće stranke u Westminsteru reći će da postoji potreba za promjenama. U svakom slučaju, bit će puno neodgovorenih pitanja”
U financijskom središtu Londona Cityju, naoko dan kao i svaki drugi - užurban, u znaku valuta i znamenki. No, City proživljava osobnu paniku zbog neizvjesne situacije. Naime, upravo ova četvorna milja Londona prva će osjetiti promjene.
Sporna anketa
Već i jest - dan nakon sporne ankete funta je zabilježila najveći pad naspram eura i dolara u posljednjih deset mjeseci. Ian Nimmo je Škot koji živi i radi u jednom investicijskom fondu u Cityju. “Ono što slijedi ako prevlada glas separatista, je financijska katastrofa. Ljudi se danas zavode isključivo idejom “Hrabrog srca” ne shvaćajući da su njihove ideje čista iluzija”, govori. Sličnim tonom upozorava istaknuti ekonomist Paul Krugman koji govori kako u slučaju samostalnosti Škotska ne bi bila druga Norveška ili Kanada, već “Španjolska bez sunca”. “Budite u strahu, budite u velikom strahu. Rizici osamostaljenja su golemi. Zajednica s Engleskom je golemi izvor stabilnosti”, poručuje Škotima.
U idućih nekoliko dana Škoti, čiju srčanost je tako sjajno ovjekovječio Mel Gibson u filmu “Hrabro Srce”, možda će biti pragmatičniji nego što se na prvi pogled čini. Alex Salmond obećao im je 1000 funti više per capita u samostalnoj Škotskoj. Ponude iz Westminstera još se osluškuju. Prevladat će opcija koja će mirisati na bolji život. Na kraju krajeva, stara narodna mudrost kaže: “Aa man maun hae mait!” Čovjek mora jesti.
Tko je tko u borbi za neovisnu Škotsku?
David Cameron
Kada je britanski premijer najavio raspisivanje referenduma, kao odgovor na pritisak Alexa Salmonda i njegove megapopularne stranke SNP, nije očekivao toliki uspjeh takozvane “Yes” kampanje za samostalnost Škotske. Postoji mogućnost da će idući tjedan ući u povijest kao premijer koji je izgubio Škotsku.
Alex Salmond
Prvi ministar Škotske i vođa stranke SNP. Svojom agresivnom kampanjom i obećanjima da će život u samostalnoj Škotskoj biti bolji, ostvaruje velik uspjeh u Škotskoj koji je kulminirao prošle nedjelje kada je anketa pokazala da njegov “Yes” štab ostvaruje većinu.
Alistair Darling
Istaknuti političar iz redova laburista, ministar financija u vladi Gordona Browna, voditelj je kampanje “Better Together” (“Bolje zajedno”, op. a.), zajedničke inicijative triju vodećih stranaka za ostanak Škotske u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Ed Miliband
Za vođu opozicije samostalnost Škotske bila bi veliki udarac. Škoti su, naime, tradicionalno ljevičari i za laburiste predstavljaju značajnu glasačku prednost.
Kraljica Elizabeta II.
Kao britanski monarh, kraljica u pravilu ne iznosi svoje političke stavove. Izvori iz Buckinghamske palače ipak navode da je “prestrašena” idejom odlaska Škotske. Kraljica je vrlo popularna u Škotskoj i ankete pokazuju da bi je mnogi Škoti rado vidjeli kao monarha nezavisne Škotske.
Škotska povijest do referenduma
15. stoljeĆe: Škoti se naseljavaju na prostoru današnje Škotske
19. stoljeĆe: prvo spominjanje Kraljevstva Škotske
114. stoljeĆe: prvi ratovi za neovisnost s Englezima u kojima Škoti uspijevaju očuvati samostalnost
11603: James VI., kralj Škota, dolazi na prijestolje Engleske i Irske i nastaje prva unija kruna
11695: osnovana je Banka Škotske (godinu dana iza Engleske)
11707: Ugovorom o Uniji nastaje Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije u koje ulaze Engleska, Wales i Škotska
11715, 1745-6: dva jakobinska ustanka kojima se onemogućilo da Škoti preuzmu krunu
11934: osnovana je Škotska nacionalna stranka (SNP) koja sada vodi kampanju za neovisnost
11950: Kamen Sudbine, koji se koristio za krunjenje britanskih monarha, ukrali su škotski studenti i vratili u Škotsku. Kasnije je vraćen u London.
11973: Komisija Kilbrandon preporuča formiranje parlamenata za Škotsku i Wales
11979: referendum o decentralizaciji koji bi trebao Škotskoj vratiti dio ovlasti nije uspio jer na njega nije izašlo potrebnih 40 posto birača
1 1989: vlada Margaret Thatcher uvodi “glavarinu”, porez za financiranje lokalne samouprave koji obnavlja pokret za samostalnost
11997: pobjeda laburista na čelu s Tonyjem Blairom koji je Škotima obećao vraćanje parlamenta
11999: izbori za Škotski parlament na kojem pobjeđuju laburisti s 56 mjesta (od 129), prvo zasjedanje nakon 292 godine
12007: SNP na čelu s Alexom Salmondom formira manjinsku vladu i pokreće vladinu nacionalnu konverzaciju otvarajući široki spektar opcija za budućnost Škotske
12011: SNP pobjeđuje na izborima za Škotski parlament, formira većinsku vladu i formalno otvara pitanje samostalnosti koje bi se ostvarilo kroz referendum
12012: Salmond objavljuje referendumsko pitanje: “Slažete li se da bi Škotska trebala biti neovisna zemlja?”; u listopadu Salmond i britanski premijer David Cameron potpisuju sporazum u Edinburghu kojim se otvara put za organiziranje referenduma o škotskoj samostalnosti
12013: definirano je referendumsko pitanje: “Treba li Škotska biti neovisna zemlja?”; utvrđuje se datum referenduma za 18. rujna 2014.
12016, 24. ožujka: ako birači na referendumu većinom kažu “da”, tog će datuma Škotska postati samostalnom zemljom
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....