No ono što iznenađuje jest činjenica da, iako su rezultati DNK analize bili poznati u 17.30 sati, nakon čega je obaviještena tužiteljica Gordana Križanić, a pola sata kasnije tužiteljstvo je za 20 sati najavilo izvanrednu konferenciju za medije, nitko o rezultatima analize nije odmah obavijestio obitelj pokojne Antonije Bilić.
Kako je za HTV rekao odvjetnik obitelji Bilić, Vinko Ljubičić , oni su o rezultatima analize bili obaviješteni svega 15 minuta prije konferencije za medije u 20 sati. Ljubičić ističe da nije bilo nikakvog razloga za tajnovitost te takav potez smatra izuzetno nekorektnim.
Upitan je li time slučaj Antonije Bilić završen, Ljubičić je rekao:
- Pa po meni vjerojatno da, ali iz tog slučaja bi mnogi trebali izvući određene pouke. Je li to uobičajeno, je li to prihvatljivo, je li to razumljivo da jedna obitelj godinu i po dana bude ovako u neizvjestnosti i bude praktički i bude na rubu života i opstanka.
Za to vrijeme, ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić najavio je istragu o eventualnim propustima u potrazi za nestalom Antonijom.
Tada je Dragan Paravinja u sobi za ispitivanje Centra za javnu bezbednost u Banjoj Luci priznao da je ubio maloljetnu Drnišanku. Iako je lagao da je tijelo odbacio u jezero Brljan, čini se da je u svom priznanju policiji ipak ostavio, sada se pokazalo, možda i ključni trag gdje je djevojčino tijelo.
U iskazu je objasnio da je, nakon što je Antoniju ubio, odmah krenuo prema Ogulinu na istovar kamiona.
- Na jednom od odmorišta, čijeg se imena ne mogu sjetiti, zaustavio sam kamion i u jedan od kontejnera izbacio Antonijinu torbu koju nisam otvarao - rekao je. Nakon toga se uputio na istovar kod Ogulina.
Istražitelji su Jutarnjem listu odmah nakon ispitivanja otkrili da su zaključili dvije stvari. Prvo, Dragan Paravinja govori istinu kad kaže da je Antoniju povezao, napao i ubio. I drugo, lagao je kad je rekao da je tijelo bacio u Brljan. Nije ih razuvjerila ni precizna karta koju im je sam nacrtao i na kojoj je označio jedan od tri mosta s kojeg je tijelo navodno bacio u vodu. A tijekom suđenja je potvrđeno da kod Brljana kamion nije zaustavljao.
Dakle, istražitelji su od tog 26. lipnja 2011. baratali s četiri važne činjenice: Paravinja se Antonijina mobitela riješio kod Modruša. Njezinu torbu bacio je kod Modruša. Na tom području, već tada je pokazivalo vještačenje kamiona, ugasio se tahograf na 22 minute. A priznanju da je tijelo bacio u Brljan, kako su nam sami otkrili, nisu u potpunosti povjerovali. Toj tvrdnji u prilog nisu išli ni nalazi vještaka.
Zašto su onda sljedećih sedam dana bespilotnom letjelicom i slovenskim vojnim sonarima pretraživali Brljan koji su na kraju isušili, a na Modruš su se vratili, prema priznanju GSS-a, tek u studenom?