ZAGREB - Nalaz Državne revizije o poslovanju hrvatskih sveučilišta u 2009. godini, a samo je 19 od 91 visokog učilišta poslovalo prema zakonu, šokirao je javnost. Da naš visokoškolski sustav zaostaje za onima u razvijenom svijetu, pa i nizu zemalja u tranziciji, dobro je poznato.
No, spoznaja o isplatama milijunskih honorara, o golemim prihodima od školarina, o fakultetima koji bez javnog natječaja kupuju opremu te o brojnim drugim nezakonitostima uništila je iluzije o akademskoj zajednici kao intelektualnoj, moralnoj i pokretačkoj snazi društva.
Dio akademske zajednice u napisima o Reviziji vidi zavjeru neoliberalnih medija koji žele uništititi i privatizirati hrvatska sveučilišta. Što o toj velikoj aferi misle četiri ugledna hrvatska znanstvenika, bivši
učenici zagrebačkog sveučilišta, koji su ostvarili uspješnu znanstvenu karijeru u svijetu?
Skupo plaćena poslušnost akademske zajednice
Ivan Đikić (45) diplomirao je i doktorirao na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Profesor je na sveučilištu Goethe u Frankfurtu i član Leopoldine, Njemačke akademije znanosti
Obrazovni sustav u Hrvatskoj pao je na ispitu povjerenja i vjerodostojnosti prema građanima koji financiraju taj sustav. Nakon dugogodišnjeg urušavanja kvalitete na svim razinama, nepotizma i toleriranja plagijata, prodaje ispita, loših rezultata na testiranju znanja, promocije političara u profesorska zvanja tijekom mandata, danas svjedočimo i službenom nalazu Državne revizije u kojem 79 posto učilišta ne dobiva prolaznu ocjenu za svoje poslovanje.
Taj nalaz vjerno prikazuje današnju Hrvatsku u kojoj manjina radi bez dovoljno sredstava marljivo pokušavajući održati kvalitetu obrazovanja, dok s druge strane većina akademske zajednice posao obrazovanja svodi na zadovoljavanje vlastitih potreba, vladaju nezainteresiranost za stručno usavršavanje, akademska nedodirljivost, ljubomora i blokiranje uspješnih.
Među glavnim razlozima poraznog stanja u Hrvatskoj vidim interesni dogovor političara i većine u akademskoj zajednici. Pri tome su političari tražili poslušnost za svoje kratkotrajne interese, a zauzvrat su profesorima i znanstvenicima garantirali financiranje njihova (ne)rada te tolerirali neodgovornost i brojne nezakonitosti.
Izgubljene generacije
Znanstvenici iz inozemstva ukazivali su na mnoge probleme u resoru obrazovanja i znanosti te neodrživosti lažnih obećanja o “zemlji znanja”, no Hrvatska je odbacila njihove dobronamjerne savjete i kritike zbog navodnog “nepoznavanja specifičnosti hrvatskog akademskog života”. Pri tome su izgubljene brojne generacije mladih koji su zbog nemogućnosti napredovanja i kvalitetnog rada u Hrvatskoj odlučili otići u inozemstvo.
Već osam godina živim i radim u Njemačkoj, čiji primjer pokazuje da je moguće na dobar način organizirati kvalitetu obrazovanja i slobodu znanstvenog rada te napredak društva.
Ono što uzdiže povjerenje u obrazovni i znanstveni sustav u Njemačkoj jest nulta tolerancija za bilo kakve nezakonitosti. Primjerice, Karl-Theodor zu Guttenberg, donedavni ministar obrane, dao je ostavku i izgubio stečeni doktorat nakon prosvjeda sveučilišnih djelatnika i studenata, jer se utvrdilo da je njegov doktorski rad prepisan.
Generalno gledajući, kontrola rada znanstvenika i profesora na njemačkim sveučilištima je rigorozna i ako se pronađu nepravilnosti u njihovim radovima ili financiranju projekata, automatski se gubi pozicija i sve beneficije koje ona donosi.
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA