Višemjesečne rasprave oko reforme sustava znanosti i visokog obrazovanja kulminirale su najavom štrajka kao mjerom otpora zakonima.
Uzavrelu atmosferu u akademskoj zajednici dodatno je podgrijao nalaz Državne revizije o poslovanju fakulteta, koji je upućen u Sabor. Spoznaja da je većina novca od školarina i projekata isplaćena pojedinim profesorima u vidu autorskih honorara, a pritom su neki zarađivali milijune, šokirala je javnost. Rektor Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. Aleksa Bjeliš, prvi put otvoreno za Nedjeljni Jutarnji govori o pozadini otpora akademske zajednice novim zakonima, odnosima s ministrom Fuchsom, nalazima Revizije te zašto bespogovorno brani Sveučilište.
Akademski profiteri
U javnosti ste bili vrlo kritični prema medijskim napisima vezanim uz nalaz Revizije. Jeste li uopće pročitali nalaz koji se odnosi na Sveučilište u Zagrebu, točnije na sve fakultete?
- Kompletan nalaz još nisam pročitao jer nisam stigao. Moja prorektorica za financije Vesna Vašiček priprema izvješće o kojemu ćemo raspravljati u utorak. Pozdravit ću svaku istragu koja bude dala rezultate, ali ne mogu pristati na to da se preparira javnost, da se stvara atmosfera kao da su svi na Sveučilištu kriminalci. Ne mogu naći riječ kojom bih ustvrdio koliko je ta slika kriva i neutemeljena. Istina izvučena iz cjeline može biti zlonamjernija i razornija od najveće izmišljotine. Pitam se kako će razmišljati roditelji koji žele poslati djecu da studiraju na Sveučilištu u Zagrebu kada se njegovi djelatnici etiketiraju kao akademski profiteri.
Niste pročitali nalaz, a tvrdite da mediji preuveličavaju problem.
- To što nisam pročitao nekoliko stotina stranica izvješća o svakom fakultetu ne znači da nisam upoznat sa sadržajem nalaza. Puno sam informacija dobio od dekana. Ne kažem da informacije u medijskim napisima nisu bile točne, no stvorila se slika da je cijelo Sveučilište korumpirano. I sam se zauzimam za to da se financijsko poslovanje na cijelom Sveučilištu i fakultetima učini transparentnim kako ne bismo više dolazili u ovakve situacije da ne znamo kako se poslovalo. S druge strane, nitko još nije procesuiran zbog malverzacija. Pritom se mora znati odgovornost za poslovanje i trošenje sredstava iz državnog proračuna, ali treba zadržati i samostalnost u trošenju vlastitih sredstava, uz punu transparentnost i sveučilišni nadzor. Mora se osigurati stimulativna atmosfera za poduzetništvo ako želite imati transfere tehnologije i vrhunske ekspertize. Sveučilištu je to jedna od temeljnih zadaća. Za to postoje razni modeli i mi to želimo uspostaviti tako da bude stimulativno kako ljudi iz znanstvene zajednice ne bi odlazili u sive zone izvan sveučilišta. Ono što su ljudi u posljednje vrijeme zaključili iz medijskih napisa, a pogotovo iz ministrovih riječi, jest da je cilj imati profesore koji su kruti državni službenici koji zarađuju koliko im država da i za koje je najbolje da nominalno budu siromašni. Toga nije bilo čak ni u raznim fazama jugoslavenskog samoupravnog socijalizma.
Što mislite o tome da su pojedini sveučilišni nastavnici na mnogim fakultetima varali državu? Točnije, mnogi su se poslovi podvodili pod autorska djela i tako se državi plaćao manji porez.
- Opet poopćavate. Dekani fakulteta na kojima se to događalo morat će obrazložiti takve postupke ako ih je bilo. Osim toga, zakon ne može do kraja precizno definirati gdje počinje autorsko djelo, a završava dodatni rad. Ako se drži dodatna nastava iznad normi, onda je uvećana plaća obveza zadana kolektivnim ugovorom. Što se tiče termina ‘varali državu’, podsjetit ću vas da za takve tvrdnje nema dokaza. Vaš je list objavio da DORH na pet fakulteta provodi predistražne radnje. No, podsjetit ću vas: na nekim se fakultetima predistražne radnje provode već skoro dvije godine, ako nisu završene o čemu nisam informiran. Mogu li ja sada reći da su oni nekoga varali, a još uvijek nemamo niti jedan pokrenuti istražni postupak, čak ni u vezi s onim indicijama koje su se uočile 2009. godine.
A koji je epilog afere Indeks? Zašto profesori koji su akteri te afere primaju plaću, a ništa ne rade?
- Sudski procesi su uglavnom dovršeni, a presude još nisu pravomoćne. Na razini Sveučilišta učinili smo onoliko koliko smo mogli. Senat je odmah u jesen 2009. donio odluku da osumnjičeni zaposlenici ne mogu sudjelovati u nastavi tijekom istrage i sudskih postupaka. Zimus smo donijeli odluku da se za te zaposlenike ne mogu provoditi postupci reizbora i napredovanja. Oni su obvezni raditi punim kapacitetom u drugim poslovima: istraživanjima, stručnom radu i slično. Moja primjedba, koju često ponavljam od 2008., jest da fakulteti nisu pokrenuli postupke disciplinskih sankcija u situacijama u kojima su za to imali dovoljno elemenata, posebno nakon dovršetka istražnih radnji. Dublje gledano, time se odustajalo od osnovnih principa autonomije Sveučilišta jer se ono ne može oslanjati samo na vanjske prosudbe, u ovom slučaju odluke represivnih i sudskih tijela, nego mora pokretati i svoje procedure. Sada su ti postupci isključivo u ingerenciji fakulteta kao poslodavaca zaposlenika. To nije dobro, i to treba mijenjati.
Štrajk protiv zakona
Koje su mjere poduzete da se Indeks ne ponovi?
- Povoljna okolnost bilo je to što smo već prije na razini Sveučilišta usvojili Etički kodeks i ustanovili Etički savjet. Poslije je pokrenuto više projekata, posebno među studentima, radi suzbijanja korupcije, što je veoma važna aktivnost na najvažnijem segmentu, onom preventivnom. I ove je godine pokrenut jedan takav veliki sveučilišni projekt s potporom IPA fonda. Dakle, u preventivnom segmentu već je puno napravljeno. Do dodatnog poboljšanja u segmentu lociranja i sankcioniranja devijantnih pojava doći će daljnjom integracijom Sveučilišta te odgovarajućim statusnim promjenama vezanim uz zaposlenike i studente.
Četiri ugledna hrvatska znanstvenika iz svijeta, komentirajući nalaz Državne revizije, jasno su upozorili da su promjene nužne jer Sveučilišta u Zagrebu nema ni na jednoj svjetskoj ljestvici uspješnih. Zašto vi branite postojeće stanje?
- Bez ostatka i punom dušom branim ovo malo znanstvenog jada što imamo i što teško održavamo. Bio sam u puno svjetskih institucija i vani imam mnogo prijatelja i kolega s kojima surađujem. Ne može mi se prigovoriti da sam zatucani zapadni Balkanac koji njeguje nekakav endemski autohtoni pristup istraživanjima. S te pozicije branim one ljude koji su ostali u Hrvatskoj i pisali znanstvene radove u skloništima dok su drugi otišli u inozemstvo. Njih do kraja branim jer znam u kako su teškim uvjetima radili i rade. Želim da se prepozna njihov doseg u situacijama kada su uspješni i da se jednako tako razumije zašto mnogi nisu onoliko uspješno koliko bi po svojim predispozicijama mogli biti. Ne vjerujem da je ikome potrebno upuštati se u pripisivanje kolektivnih negativnih karakteristika statističkom uzorku. To se prvenstveno odnosi na ‘tvrde znanosti’, ali jednako tako ne pristajem da se a priori diskvalificiraju i drugi dijelovi Sveučilišta. Jutros sam razmišljao tko su ljudi koji su me odgajali kao humanista. To su Flaker, Kangrga, Frangeš, Gajo Petrović, Žmegač, Lasić koji me odgaja od ‘68. do danas, Slamnig, Dubravka Ugrešić, Zoran Kravar. Danas me odgajaju oni puno mlađi od mene, poput jedne Ivane Simić Bodrožić i jedne Julijane Matanović. Što želim reći? Filozofski fakultet i cijeli humanistički dio Sveučilišta nepresušno su vrelo i molim neka budu oprezni oni koji bacaju kamen na njih tvrdeći da ništa ne rade.
Unatoč protivljenju Sveučilišta u Zagrebu, Vlada je u utorak poslala u proceduru paket zakona. Sindikat Akademska solidarnost najavio je štrajk. Koje su vaše glavne zamjerke zakonima?
- Moram vas ispraviti, Sveučilište u Zagrebu nije jedino protiv prijedloga zakona. Postoji i niz fakulteta unutar drugih sveučilišta koji također ne prihvaćaju ovakve zakone. Konačno, i HAZU je jasno izrekao svoj stav. Jednako tako i mnoge druge institucije i udruge, da ne govorim o pojedincima. Mnogo je zamjerki. Jedna od najčešćih je da bi se uvela prevelika kontrola države i radikalno eliminirala autonomija sveučilišta.
Sukob s ministrom
No, vama kao rektoru zakoni daju veće ovlasti nad dekanima?
- Ne, to je varka. Oni možda daju veću ovlast rektoru koji bi, kako je rekao ministar pred Banskim dvorima u utorak, bio kooperativniji, ali u kontekstu te izjave je poruka da je kooperativni rektor mrtav Indijanac.
Zašto?
- I ministar i rektor, naravno, moraju biti kooperativni, no ministar u svojoj izjavi misli na drugu vrstu kooperativnosti. Ja na to gledam ovako: rektor je dužan iznositi stav Senata. Ja to proteklih mjeseci ustrajno i radim. Dakle, moja je kooperativna obveza i ovlast da taj stav predočim ministru i svima koji su odgovorni za prijedloge zakona te da se zajedno i kooperativno pogleda što se od tih zaključaka može uzeti u obzir. Taj se dio posla nije napravio, unatoč našem inzistiranju. Nisam čak ni po čemu mogao zaključiti da su elaborirane stavove Senata i fakultetskih vijeća našeg sveučilišta u Ministarstvu uopće pročitali.
Što je u pozadini vašeg sukoba s ministrom Radovanom Fuchsom? Vaše taštine?
- Nema taštine. Radovan Fuchs i ja imamo dobar odnos, dugo se poznajemo i najčešće smo jedan drugog oslovljavali s ‘prijatelju’. Nadam se da će tako ostati i da ćemo, kako sam koji put znao reći, i kad budemo u mirovini ponekad zajedno popiti kavu. No, sada stvari ne stoje dobro. Pada mi tim povodom na pamet jedna poznata šala iz vremena Sovjetskog Saveza, jedna od pitalica Radio Erevanu. Primijenimo taj radio Erevan na našu situaciju, a mene nazovimo Aleksej Šimonovič. Pitanje glasi: Je li istina da je Aleksej Šimonovič dobio auto na lutriji? Odgovor je: Istina je, ali djelomična. Zapravo, Aleksej Šimonovič nije dobio auto na lutriji, nego mu je, dok je boravio u Ministarstvu, ukraden bicikl. To je naš današnji odnos: nisam dobio auto na zakonskoj lutriji, nego mi je, dok sam pokušavao pridonijeti poboljšanju stanja novim zakonodavstvom, ukraden bicikl. A ukradeni bicikl je ministrova tvrdnja da će donijeti zakone i pritom još uštedjeti.
I još Fuchs kaže: Bjeliš je u pravu, hrvatskim sveučilištima nedostaje 500 milijuna kuna, ali razlog je to što su njegovi profesori nemilice razbacivali novac.
Dakle, ne samo da mi je nestao bicikl, nego ministar još kaže da mi je taj bicikl ionako bio nepotreban luksuz koji me samo kvario. Usput, kako to da mi ovim povodom padaju na pamet baš sovjetske šale?
Uzor u Beču
Hoćete li reći da vas je ministar prevario?
- Ne, to nije bila poanta. Zapravo, takvo ministrovo ponašanje vjerojatno je posljedica njegove nemoći zbog velike proračunske oskudice u kojoj bi se trebali povući radikalni potezi koji bi koliko-toliko spasili sustav i njegove vrijednosti, a on za takve poteze nema snage.
Na prijedlozima zakona smo mi na Sveučilištu počeli raditi još u siječnju 2009. kada mi je današnji ministar kao državni tajnik dao na uvid verziju koja se u osnovi ne razlikuje od ove današnje. Tada je govorio da nove zakone moramo izraditi zajedničkim snagama. Mi smo, pak, u ljeto 2009. imali intenzivnu komunikaciju sa Sveučilištem u Beču da bismo vidjeli kako funkcioniraju njihovi zakoni i koji su njihovi problemi. Naše smo sugestije krajem 2009. poslali Ministarstvu. Kao da nismo. Inače, prve prijedloge zakona dobio sam tek nakon nekih dekana. Tada se naveliko govorilo o podjeli zagrebačkog sveučilišta na više sveučilišta. To je bilo vrijeme kad su se neki dekani razigrali s temom tko će od njih biti rektor kojeg sveučilišta u Zagrebu, a tko će od njih preuzeti Aleksu kao rektora. Tada se govorilo da se piše zakon koji će omogućiti tu podjelu. Od te verzije zakona do danas ništa se bitno nije promijenilo. Dakle, postoji realna opasnost da se usvajanjem ovih zakona zagrebačko sveučilište podijeli na više sveučilišta.