NE BOJI SE KARAMARKA, NE VOLI JOSIPOVIĆA 'Prvi sam Čičkov pomoćnik, a moja žena radi za Mamića'

Poznat nam je kao sve češći gost medija, gdje kao potpredsjednik Hrvatskog helsinškog odbora govori o temama vezanima uz ljudska prava. S titulom doktora kemijskog injženjerstva i tehnologije viši je znanstveni suradnik na projektima dotičnog Fakulteta i predavač na Veleučilištu u Karlovcu, suprug je jedne od ključnih osoba iz menadžmenta GNK Dinamo, s kojom ima kćer mezimicu, a pamte ga i kao dečka koji je po zagrebačkom centru tulumario s ljudima iz modnog miljea, manekenkama i stilistima. Danas 42-godišnji Igor Peternel veli da su mu draga sjećanja na mladost, na temelju koje je izgradio impresivnu biografiju.

- U HHO-u me, takoreći, izumio aktualni predsjednik Ivan Zvonimir Čičak, kada me prije četiri godine pozvao da uđem u Odbor i počnem raditi na projektima iz zaštite okoliša, jer se znanstveno bavim ekologijom u smislu obrade otpadnih voda i dezinfekcije. Prvo sam se angažirao na području zaštite zraka u Slavonskom Brodu, zbog onečišćenja iz rafinerije u Bosanskom Brodu, čiji će se kancerogeni učinci iz bezvlašća Republike Srpske, nažalost, osjetiti za nekoliko godina. Kasnije sam izabran u Izvršni odbor, a za potpredsjednika, prije dvije godine - kaže Peternel.

Iako bi se po definiciji HHO, kao vodeća nevladina organizacija za zaštitu i promicanje ljudskih prava, po mišljenju nekih opinion makera trebao priklanjati više lijevim opcijama, dojam je da u posljednje vrijeme u nastupima skreće udesno.

Ne desničar, već centraš

- Osobno se ne smatram desničarom, već centrom. Isto tako, ne smatram da članovi organizacije koja se bavi ljudskim pravima nužno moraju biti ljevičari, kao ni da su oni po predznaku čuvari ljudskih prava. Moji se stavovi razlikuju po pojedinim pitanjima, pa sam, recimo, za prava homoseksualaca, čak i na posvajanje, što je izrazito lijevi stav. Znam da je to škakljivo s obzirom na konzervativno društvo u kojemu živimo, ali kad vidim u kakvim uvjetima neka djeca žive, smatram da bi za njih to bilo bolje i da bi se posvojitelje trebalo gledati prvenstveno kao ljude. Siguran sam da ima heteroseksualnih parova koji su kudikamo lošiji staratelji od nekih homoseksualnih, a svako dijete prvenstveno treba dom. Ako ćemo govoriti o stavovima o Domovinskom ratu i nekim dnevnopolitičkim aktualnostima, tu sam bliži desnom centru - objašnjava.

Mjesecima unatrag u ime HHO-a nastupa gotovo isključivo on. Jesu li se Čičak, Banac i ostali umorili?

- Ne, nego sam mlađi i imam volje, a i dogovorili smo se da promoviramo nove ljude. Ivan Zvonimir Čičak i Ivo Banac kao stratezi Odbora još uvijek su poprilično često u javnosti, osim što Čičak ne želi ići na HRT jer se ne slaže s načinom vođenja sadašnje uređivačke garniture - kaže.

Predsjednik HHO-a Čičak jedan je od onih koje ljudi ili vole ili mrze.

- Ja volim njegovu otvorenost. Čičak i Banac posložili su HHO da bude apsolutno protiv bilo kojeg totalitarizma, fašizma ili komunizma. Sva trojica smo veliki antikomunisti pa se možda zato Odbor svrstava u desni. No kao što je direktiva iz EU, mi se jednako postavljamo protiv svake totalitarističke simbolike i programa - komentira.

Kaotično pravosuđe

Što je po njemu rak-rana ljudskih prava u Hrvatskoj?

- Gorući je, a na njemu ne radim jer supruga mi je zaposlena u GNK Dinamo, problem navijačkog nasilja. Zatim, tu su ovrhe i kršenja ljudskih prava od raznih institucija u Hrvatskoj, neefikasnost kaotičnog pravosuđa, što je javno vidljivo u slučajevima Glavaša i Perkovića, neadekvatne mogućnosti liječenja te pošasti od opasnog pokušaja uvođenja samoupravljanja u obavezno cijepljenje od zaraznih bolesti. Govor mržnje kompletno je prisutan i svatko tko drukčije misli potencijalna je meta napada. Umjesto da tenzije smirujemo, mi ih kao društvo raspirujemo, potenciramo ih i alarmantno je dokle to može otići - upozorava.

Proaktivnim i temperemantnim nastupima djeluje kao materijal za budućeg političara, no veli da o tome još nije razmišljao.

- Zasad volontiram u HHO-u, a profesionalno sam u znanosti, ali ako o nečemu imam mišljenje, argumentirano ću braniti svoj stav jer ne želim šutjeti iako mi to može donijeti više štete nego koristi. Najzornije je to bilo za referenduma o braku, najrelevantnijim primjerom govora mržnje u Hrvatskoj posljednjih godina.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg