KONTROVERZNA IZJAVA

ČIŠĆENJE POVIJESTI Što je Karamarko mislio kad je rekao da planira političko čišćenje školstva?

Predsjednik oporbene stranke na skupu u Dubrovniku najavio obračun s, kako kaže, ‘kvazipovjesničarima koji pišu kako njima odgovara’ te ‘nove standarde povijesti’
Maslenica, Jasenice, 240314.Predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko dosao je na proslavu 24. godisnjice osnivanja stranke HDZ-a u Jasenicama, kao i zupan Stipe Zrilic te Bozidar Kalmeta. Ugostio ih je nacelnika Opcine Jasenice Martin Baricevic. Na fotografiji: Tomislav Karamarko i Bozidar Kalmeta.Foto: Jure Miskovic / CROPIX
 Jure Mišković / CROPIX

Kad HDZ dođe na vlast, najprije ćemo napraviti lustraciju. Onda ćemo tog zločinca Tita protjerati sa svih ulica i trgova u Hrvatskoj, i najvažnije, moramo konačno srediti hrvatsko školstvo. A ne kao danas, da nam neki kvazipovjesničari pišu povijest onako kako njima odgovara... - ovo je dio izjave predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka na skupu u Dubrovniku u povodu Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima.

Tema za kampanju

Na tom skupu, uz Karamarka, bili su i povjesničar Ivo Banac, te predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora Ivan Zvonimir Čičak. Prema govornicima, komunističko naslijeđe jedan je od većih problema hrvatske države, a to će biti, rekao je Čičak, i tema kampanje za parlamentarne izbore.

Izjave poput onih da danas državom vlada postkomunistička mafija, da su ljudi koji sjede u Vladi nekada sjedili u Centralnom komitetu, da je na djelu lijevi totalitarizam, a da Tito nije bio antifašist nego zločinac, sugeriraju dio retorike za koju će se Karamarko odlučiti u kampanji.

No misli li šef HDZ-a doista provesti lustraciju ili je to samo zadiranje u teme koje bi više odgovarale Savezu za Hrvatsku, pa na taj način preoteti radikalnije desne birače?

I koliko je realno da se danas, 24 godine od pada komunizma, to nametne kao važna tema?

Saborski zastupnik SDP-a Ivan Račan misli da nije realno i da priče o lustracije Hrvatskoj ne mogu donijeti ništa dobro.

Tuđmanova vlast

- Ne ulazim u to je li lustracija potrebna ili nije, a čini mi se da nije, ali ne znam koji bi način bio provediv. Hoćemo li po tome lustrirati i časnike Hrvatske vojske koji su pobijedili u Domovinskom ratu, a neki od njih su bili u JNA? Treba li cijelu Tuđmanovu vlast iz 90-ih lustrirati? Treba napomenuti i to da su građani 90-ih na prvim izborima dali 90 posto glasova bivšim komunistima i za mene je to naprosto promašena tema - smatra sin Ivice Račana, pokojnog bivšeg premijera i nekadašnjeg predsjednika Saveza komunista Hrvatske.

Račan kaže kako ova tema zapravo zanima mali broj ljudi te da Karamarko na taj način želi homogenizirati taj dio biračkog tijela, ali da je riječ o antagoniziranju prošlosti.

- Osnovno pitanje je tko se to danas u Hrvatskoj želi vratiti u komunizam. Tko zaziva Jugoslaviju? Pa samo Karamarko o tome priča. On se bori protiv nečega što u Hrvatskoj ne postoji - kaže Račan.

Realno pisanje?

Osim lustracije, Karamarko je na skupu u Dubrovniku spominjao i revidiranje udžbenika iz povijesti. Tako je predsjednik HDZ-a izjavio kako “moramo unificirati školske standarde, u konačnici moramo realno pisati o povijesti, a ne da i dalje učimo kvazikomunističku povijest, u kojoj jednog od 10 najvećih svjetskih zločinaca, Broza Tita, prikazuju kao nekakvog bonvivana, hedonista, dakle sasvim normalnog čovjeka. Taj suradnik NKVD-a, Staljina, izvršilac ili naredbodavac tisuća i tisuća ubojstava, mora bit sankcioniran”.

Međutim, kad se pogledaju udžbenici povijesti, oni danas teme iz Drugog svjetskog rata, primjerice o Jasenovcu i Bleiburgu, prikazuju potpuno objektivno. Stoga nije jasno što Karamarko misli pod time da se udžbenici moraju standardizirati.

Povjesničarka s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu i autorica udžbenika iz povijesti za osmi razred Snježana Koren smatra kako Karamarko zapravo najviše govori o sebi kada proglašava udžbenike iz povijesti “kvazikomunističkima”.

Đilasov udžbenik

- Kad govori o lustraciji, gospodin Karamarko bi trebao početi od sebe. Jer, njegove nas izjave vraćaju u 1949. godinu kad je partija naređivala kako treba napisati nacionalni udžbenik povijesti, a Đilas pisao upute za to. Karamarkove izjave vraćaju nas u to doba i potpuno su izvan svih tokova u Europi, izuzev možda Orbanove Mađarske. Žao mi je što je sve to rečeno u prisutnosti Ive Banca, povjesničara koga sam izuzetno cijenila - poručuje Koren.

Povjesničar Neven Budak s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu također smatra kako je danas lustraciju nemoguće provesti.

- Ne vidim na koji se način danas može provesti lustracija, ali svatko mora odgovarati za počinjene zločine u bilo kojem političkom sustavu. Što se tiče Josipa Broza Tita, mislim da se čeka ozbiljnija ocjena povjesničara o njegovom djelovanju. To se, uostalom, događalo i s drugim povijesnim ličnostima jer su se ocjene o njima mijenjale tijekom vremena - kaže Budak.

Lustraciju je u Europi najdosljednije provela Njemačka (denacifikacija). Njemačka je sudila bivšim pripadnicima Stasija, ali lustrirani su i sveučilišni profesori, diplomati, novinari, suci...

Lustracija u Poljskoj pak pokrenuta je tek 2005. iz političkih razloga, a Zakon je u parlamentu izglasan tek 2007. Zakon predviđa otpuštanje obnašatelja javnih dužnosti koji su u razdoblju komunističkog režima surađivali s tajnom policijom.

Titova bista

Lustracija koja je bila efikasna u nekim državama Europe događala se većinom u 90-ima. Hrvatska je u to vrijeme bila u ratu i tadašnji predsjednik Tuđman, i sam bivši komunist, zagovarao je politiku pomirenja kako bi se svi zajednički okupili oko projekta samostalne države.

Za razliku od Tuđmana koji je Titovu bistu držao u svom uredu na Pantovčaku, predsjednik HDZ-a, koji se uporno poziva na Tuđmanovo naslijeđe, smatra da je Tito isključivo zločinac.

KAKO ĆE REAGIRATI EUROPA EU oštro osudila sličan pokušaj 2009. u Albaniji

Europska unija nema konkretan stav o procesima lustracije u bivšim komunističkim državama, jer smatra da je to suvereno pravo svake države, ali je uvijek tražila da se poštuju temeljna ljudska prava i spriječi da se lustracija koristi kao političko sredstvo u političkim obračunima. U slučajevima država članica Bruxelles ne komentira najave mogućih lustracija, ali za države kandidatkinje stalno upozorava da se to ne koristi u političke svrhe.

Zakon o lustraciji

Od članica EU neke su, poput Poljske, Češke i baltičkih država, provele lustraciju, ali se uglavnom odnosila na to da osobe koje su izravno odgovorne za kršenje temeljnih ljudskih prava tijekom komunističkog režima ne mogu biti nositelji visokih pozicija u sudstvu ili vladi. EU je, primjerice, oštro kritizirao Zakon o lustraciji koji je 2009. bila usvojila Albanija.

Međunarodni stav

Međunarodna zajednica izrazila je stav da je prekasno za lustraciju (20 godina nakon pada komunizma) i da u društvu koje ima ozbiljnih problema s krvnom osvetom otvaranje starih rana, i to nekontrolirano. (A. Palokaj)

KOMENTAR JURICE PAVIČIĆA Politika ne smije pisati udžbenike

Hoće li se nakon narednih parlamentarnih izbora, ako na njima pobijedi HDZ, doista mijenjati školski programi i udžbenici, koje sada pišu “kvazipovjesničari” koji ih “pišu kako im odgovara”? Hoće li se - kako je jučer u Dubrovniku najavio Tomislav Karamarko - tada doista “realno pisati povijest”, i to zato da bi se “unificiralo školske standarde”?

Ne znam hoće li nakon narednih izbora doista biti tako, među ostalim i zato što ne znam hoće li HDZ tada biti na vlasti. Ali - postoji nešto što u cijeloj toj priči mora biti jasno svima, pa i Karamarku.

Naime, Tomislav Karamarko čak ni u bunilu vlastite permanentne kampanje takve stvari ne bi smio obećavati. Ne bi, zato što on - pogotovo ako bude na vlasti - na sadržaj školskih programa i udžbenika ne bi smio, i ne smije imati utjecaja.

Školske programe, naime, piše struka. To “struka” u ovom slučaju znači barem dvije odjelite struke. Te programe i udžbenike pišu znanstveni povjesničari te iskusni razredni nastavnici. Oni to rade sukladno pedagoškim standardima i znanstvenoj metodologiji, i to tako da ti udžbenici ipak ne traju od promjene do promjene vlasti. Pri tom, dakako, nismo tako naivni da ne mislimo da vlast nema načina kapilarno kontrolirati kako će škola izgledati. Ona to može, ponajprije ali ne samo, i time što će birati ljude koji će taj posao raditi.

Ali, obećavati da će se ako ja dođem na vlast programi i udžbenici mijenjati jednako je antidemokratski i načelno opasno kao kad bi političar obećavao da će nakon njegova dolaska na vlast sudovi tako i tako suditi, ili tužiteljstvo dizati optužnice. Karamarko je u Dubrovniku doista mogao obećavati svojoj publici lustraciju, jer ona jest ingerencija izvršne vlasti. Poprilično je riskirao time što je obećavao preimenovanje ulica, jer to preimenovanje spada u domenu lokalne samouprave. Ali - kad pretendent na izvršnu vlast izravno najavljuje da će po svojim preferencijama prepravljati školske udžbenike, onda je to najava državnog udara na strukovnu autonomiju i ozbiljan nagovještaj nadolazeće “orbanizacije”.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. studeni 2024 02:44