Jednom je Marlon Brando večerao s Matthewom Broderickom u restoranu u Little Italyju (Manhattan, op. a.) u kojem se slučajno našao i tata, Brando je poslao Brodericka za tatin stol da pita bi li popio s njima piće. Tata je odbio. Nije mario za slavne. Ali je bio ljubazan prema Brodericku i poslao bocu šampanjca za njihov stol. Kada je tata izlazio, Broderick mu se opet obratio: ‘Marlonu bi bila čast da vas upozna.’ Tata je bio tvrdoglav, ali ne i nepristojan. Konačno, dozvolio je Brandu da pođe s njim u društveni klub Ravenite (sjedište mafije Gambino, op. a.). Te noći filmski Kum sjedio je oči u oči s pravim Kumom.”
Ovako u upravo objavljenoj memoarskoj knjizi dvosmislenog naslova “Moja familija” i podnaslovom “Kako je bilo odrastati kao Gotti” (The Family of Mine - What It Was Like Growing Up Gotti) piše Victoria Gotti (46), mlađa kći jednog od najpoznatijih newyorških mafijaških bossova svih vremena, Johna Gottija (1940. - 2002.).
Ljubav, obožavanje, prezir
“Voljela sam, obožavala tog čovjeka, ali prezirala njegov život”, izjavila je nedavno u emisiji “20/20” o svojem ocu. I termin “život” ovdje je, kao i u knjizi, upotrijebljen dvosmisleno, jer mafija njime označava svoje aktivnosti i one koji se nalaze unutar njihova kruga.
Victoria Gotti, najobrazovanija od Gottijeve djece, bila je nekada komentatorica New York Posta, kasnije urednica magazina Star i autorica nekoliko romana i jedne kuharice. Poznata je i kao članica newyorškog visokog društva, koja je sa svojom trojicom sinova 2004. i 2005. bila glavna junakinja reality serije A&E “Odrastati kao Gotti” (Growing Up Gotti). Ova žena, primjetno tužnih očiju, u knjizi kaže: “Borim se s demonima pokušavajući odvojiti svojeg oca od njegova životnog stila.”
Rođen u siromašnoj talijanskoj obitelji sa 16 djece, preumornom majkom i neodgovornim, lijenim i nasilnim ocem, John Gotti se rano suočio s ulicom u Queensu i Brooklynu. Kad mu je bilo 16 godina, napustio je školu i postao sitni lopov. S dvojicom braće, najboljim prijateljem Angelom Ruggerom i još nekolicinom osnovao je i vodio mladalački gang Fullton-Rockaway Boys. Okupljali su se u društvenom klubu u susjedstvu, u Fullton Streetu. U 17. godini prvi je put uhićen i još četiri puta nakon toga. Prvi posao za lokalnu mafiju bilo mu je prikupljanje reketa.
Sa 16 je upoznao i vršnjakinju, lijepu Victoriju Di Giorgio, “malenu, s divnim talijanskim smeđim očima”. Nakon što ju je spasio od nasilnika, otpratio ju je kući. Dvije godine kasnije počeli su živjeti zajedno i dobili prvu kćer, Angel. Vjenčali su se 1962. i John je nastojao naći stalni posao. Pred porod s drugim djetetom prijetilo im je izbacivanje iz stana zbog neplaćene stanarine pa je za mafiju s braćom pristao ukrasti tri kamiona puna haljina s aerodroma J. F. K. Platio je stanarinu za dva mjeseca unaprijed.
“Lak novac i lak posao. Tako je izgledalo. Sve dok dvojica detektiva nisu zakucali na vrata nekoliko dana kasnije. Stavili su mu lisice, uhitili ga i odveli iz stana”, piše autorica, prenoseći obiteljsku sagu. Prvog sina, Johna jr., dobili su 14. veljače 1964., na dan sv. Valentina, odnosno na dan kada je, 60 godina ranije, Al Capone u Chicagu poubijao svoje rivale. U međuvremenu, prema Victoriji Gotti, svi iz Fullton-Rockaway Boysa rado su primani u familiju Gambino (pored familija Bonanno, Colombo, Genovese i Luchese jedna od glavnih mafijaških organizacija u New Yorku tog vremena, op. a.). No, obitelj mu je i dalje živjela skromno, a prvi TV u boji koji je John zaradio na pokeru bio je događaj.
Pomagao siromasima
Victoria Gotti naglašava kako je njezin otac štitio slabe i nezaštićene u susjedstvu. “Budući da je bio darežljiv i spreman pomoći, John Gotti postao je moderni Robin Hood u Ozon Parku (Queens, op. a.). Kad se nisu mogli pouzdati u zakon, stanovnici su se okretali svojem Johnny Boyu - kad pravda nije bila dostižna, tu je za njih bila ulična pravda. Ironično, sjedište 106. odjela newyorške policijske bilo je udaljeno samo nekoliko blokova, ali to nije ništa značilo talijanskim imigrantima koji su bili na dnu društvene ljestvice i doživljavali gotovo isto rasizma koliko i onih nekoliko Afroamerikanaca koji su živjeli u ovom bijelom kraju… Glas se brzo širio. Ljudi su prelazili i desetak milja ne bi li sreli svog novog uličnog bossa… U znak zahvalnosti tata bi nakupovao namirnica ili skupih komada mesa i podijelio ih cijelom susjedstvu u Ozon Parku… To mu je kasnije pomoglo da se još više uzdigne u životu.
Vodio sumnjive barove
Obitelj je rasla. Dobio je tri sina i dvije kćeri. “Otkako smo prohodali, roditelji su nas učili da moramo štititi jedan drugog. ‘Krv je gušća od vode’, govorili su nam od najranijeg djetinjstva. Doista smo uvijek i nastojali podržavati jedan drugog, posebice kada bi tata bio u zatvoru”, piše V. Gotti.
S materijalnim usponom uslijedilo je preseljenje u centar Brooklyna. Talijani su se uglavnom držali zajedno, ali su bili podijeljeni na one koji žive legalno i one koji ne žive... Neki od njihovih klubova bili su barovi. Pitala sam se zašto se otvaraju rano ujutro. Kako sam bila starija, počela sam razumijevati da to nisu mjesta legalnog obavljanja posla. Često bih viđala oca kako sjedi ispred jednog od njih. Nakon kratkog pozdrava, brzo bi nas poslao kući. Od našeg najranijeg djetinjstva tata je držao svoja dva svijeta odvojenima. Posao na jednoj strani, obitelj na drugoj… Brooklyn, a posebice njegov centar, smatran je teritorijom mafije. Ako ste bili Talijan i tu živjeli, pretpostavljalo se da ste bili “u životu”.
“Tata je bio nevjerojatno karizmatičan. Ne znam nikoga tko ga je sreo a da nije bio impresioniran njegovim šarmom. Obitelj se šalila da je toliko šarmantan da su se i predstavnici zakona drukčije ponašali u njegovu prisustvu… Umjesto da okupiraju i zauzmu kuću, kao što su to činili s drugim članovima mafije, tretirali su ga s poštovanjem i čekali ispred kuće da bude spreman popričati s njima.”
Lažni heroj u zatvoru
“Kao djevojčici, otac mi je bio heroj”, nastavlja Victoria Gotti, sjećajući se da je na tu temu napisala i domaći rad, opisujući ga kao velikog graditelja kojeg zbog gradnje najviše zgrade na svijetu nema kod kuće. U šoku je čitajući rad u razredu doznala da je obiteljska verzija neistina i da joj je otac u zatvoru. Bio je to Lewisburg, u kojem su krajem 60-ih bili pritvoreni i drugi mafijaši, primjerice Carmine Galante, iz klana Bonanno.
“Dok je bio u zatvoru, tata je počeo praviti planove - nikada više neće biti na dnu. Iako nije rođen kao privilegiran ili bogat, htio je postići nešto veliko… Vjerovao je da je vlast ‘dvolična grupa lažljivaca’ sa sebičnim ciljevima. Mafijaši su krali, uvijali i varali; političari isto. Mafijaši su išli u zatvor. Političari su išli u Bijelu kuću.”
U zatvoru se Gotti zbližio s drugim čovjekom iz klana Gambino, Aniellom Dellacroceom, zvanim Neil, koji mu je postao životni uzor i zamjena za oca. Tu je odabrao i najbliže ljude i od njih zahtijevao odanost do kraja. Učio ih je da slušaju i uče, da poštuju “stari poredak”. “Tata je bio ‘stara škola’ kada je u pitanju politika mafije… Bilo mi je jasno da je tata otišao u zatvor kao moćan čovjek, i da je izašao još moćniji”, kaže V. Gotti.
Gotti je obranio najstarijeg sina, nasljednika, Johna Gottija mlađeg, kada ga je pretukla grupa mladića, i ne znajući s čijim sinom imaju posla. Gotti je odmah izašao na ulicu i naišao na trojicu neznanaca u baru. “Nakon što ih je istukao toliko da su bili ljubičasti i krvavi, objavio je: ‘Za svaki udarac mojem sinu past će deset ljudi.’ Vani su spremno čekali deseci njegovih ljudi. U cijeloj aveniji nije bilo znaka života… U tjednima koji su uslijedili strah se širio kroz susjedstvo, ulice su noću bile puste… Sve dok ključne krivce nisu pronašli i doveli da mu se službeno ispričaju i mole za svoj život, tata nije spavao. Da bi i mojeg brata naučio lekciju, natjerao ga je da se sa svakim od napadača bori nasamo, pod poštenim uvjetima. Nitko nije smio imati oružje…”
“Moj otac je i 80-ih bio posvećen životu te proširio kockarske aktivnosti oko klubova u Ozon Parku… Dellacroce je ostao u klubu Ravenite u Little Italyju… Mlade i dotjerane žene iz raznih dijelova grada vozile bi se autom i kružile oko ovih okupljališta mafije… Ljudi koji s njima nisu bili povezani priželjkivali su da budu pozvani”, romantizira svojeg oca dalje V. Gotti.
“Već 1985. o mojem ocu pričali su svi članovi OCTF-a (Policijski odjel za borbu protiv organiziranog kriminala). Doušnici i prisluškivanje upućivali su na njegov uspon u mafiji. Mediji su mu poklanjali iznimnu pozornost… Magazin Time je uz članak o mafiji objavio njegovu sliku na naslovnici - prvu te vrste u tjedniku u kojem su inače političari”, piše, prisjećajući se da su se s njim željeli družiti Mike Tyson ili Elizabeth Taylor, a da je nju na večeru izveo Sean Penn.
Nosio skupa odijela Brioni
“Publika je voljela priče o Johnu Gottiju i njegovu društvu. Kako i ne bi? Nosio je dvije tisuće dolara vrijedna Brioni odijela. Izgledao je poput filmske zvijezde, bio kombinacija Jamesa Deana i Clarka Gablea. Bio je duhovit i imao savršenu memoriju. Njegov osmijeh osvjetljavao je prostoriju kada bi ušao… Ljudi su ga jednostavno obožavali. To je izluđivalo FBI”, piše V. Gotti, dodajući da je s očevom slavom obitelj potpuno izgubila privatnost. Ona ne prihvaća tvrdnje da je John Gotti zapravo bio narcisoidni tiranin i beskrupulozni ubojica.
“Kada boss umre, vlast prelazi na prvog do njega. No, Gambino je izvan pravila prije smrti donio odluku da boss bude Castellano, po nepotizmu, jer je muž njegove sestre Katherine”. Castellano je iz obitelji mesara. Koristeći utjecajne veze u organiziranom kriminalu, izgradio je unosan imperij za sebe i sinove koji se širio na lanac supermarketa Key Foods i Waldbaum’s...
Ubojstva pred Božić
Potom je došlo do pomutnje u klanu Gambino, u kojoj se nije znalo tko koga slijedi i tko kome podmeće. Gotti piše da je Castellano sve više bio poznat kao “tiranin i sebični boss”, toliko da su se i njegovi najodaniji suradnici počeli udaljavati od njega. Neki ljudi su prešli kod Dellacrocea. Njezin otac je bio jedan od njih - politički je odgovarao Paulu, ali je bio odan Neilu. Došlo je i do spora oko novca koji je trebalo prikupiti. Uhićen je Genie, brat Johna Gottija. A onda i njegov najbolji prijatelj Aniello. Castellano je bio ljut jer su bili umiješani u stvari koje je on zabranjivao. Vrhovna tijela mafije i Komisija održavali su sastanke. V. Gotti nastavlja: “Tata je bio sve bliži mnogima u vrhu familije. Castellano je vjerovao da tata neće slijediti protokol. Nadao se da će doći do krvoprolića. Vjerujem da je Castellano samo čekao razlog da ubije Dellacrocea i mojeg oca... Na kraju je donesena odluka koja je slomila srce mojeg oca - Aniello i Genie bit će pošteđeni, ali se tata mora ‘distancirati’ od njih dvojice .”
Gotti je poštovao odluke, čak nije posjetio Aniella kada je bio na samrti. No, priredio mu je sprovod “dostojan mafije” i sagradio grobnicu blizu kuće svojeg sina Franka. Kap je prelila čašu, prema V. Gotti, kada Castellano nije došao probdjeti pokraj Dellacroceova odra, preminulog od raka. Održan je tajni sastanak Komisije i glasalo se. “Svi koji su bili na vrhu, osim Vincenca Gigantea iz klana Genovese, složili su se. Većina je odlučila i Paulova sudbina bila je zapečaćena”, piše autorica te nastavlja:
“Bilo je božićno, predblagdansko, najradosnije vrijeme u New Yorku... Castellano je krenuo na poslovnu večeru sa svojim tjelohraniteljem i Thomasom Bilottijem (tada drugi čovjek familije Gambino, op. a.) u Spark’s Steakhouse na 44. ulici. Prema riječima svjedoka, kad je njihov automobil stigao, ljudi odjeveni u dugačke kapute i krznene kape su prišla i izrešetali ih… Kada sam na vijestima čula za ubojstvo, ime druge žrtve nije bilo objavljeno... Pomislili smo da bi drugi čovjek mogao biti tata… Zazvonio je telefon, on se javio... Sljedećih dana pisalo se samo o tome. Svi su egzekutorom proglasili mojeg oca. Kasnije se doznalo da je Komisija izglasala da se Paul Castellano ukloni i da moj otac zauzme njegovo mjesto.”
Neuništiv kao teflon
Ni nakon Castellanove smrti stvari se nisu smirile. Bomba je eksplodirala ispod automobila Gottiju bliskog Franka De Ciccoa, za kojeg se vjerovalo da je sudjelovao u Castellanovu ubojstvu. “Ljudi su uzeli oružje, spremni na rat… Tata je obišao sve društvene klubove i mafijaška sastajališta na newyorškom području kako bi uvjerio svoje ljude da će odgovorni za De Ciccovo ubojstvo biti nađeni i odgovarajuće tretirani. “Mi smo familija Gambino i nitko nikada nigdje neće nas j….”, obećao je. “Na sve izazove ćemo odgovoriti, naša moć i čast bit će sačuvani.”
U to vrijeme je podignuta još jedna optužnica protiv Johna Gottija, a državu je zastupala tužiteljica Diane Giacalone, koja je odrasla u Queensu i bila se zarekla da će zaustaviti mafiju u tome kraju. Tri porote odustale su tijekom suđenja. Svjedok tužiteljice Willie Johnson, “štakor” u Gottijevim redovima, ubrzo je ubijen na ulicama Brooklyna. Drugi zaštićeni svjedok pobjegao je iz hotelske sobe u kojoj je skrivan i ostavio poruku: “Žao mi je, ali promijenio sam mišljenje.” John Gotti je oslobođen.
“Suđenje je uzdiglo mojeg oca, postao je ‘veći od života’. Dobio je nadimak Teflon John, uz onaj John Kicoš, jer nitko prije njega nije tako pobijedio, i sigurno nitko s toliko stila kao John Gotti… Ja nisam bila u sudnici jer je moj otac bio staromodan pa nije dopuštao da žene idu onamo.”
Krajem iste godine Capo di Tutti Capi, John Gotti, bio je ponovno uhićen, a 1992. i osuđen na doživotni zatvor za ubojstva, utjerivanje dugova, ilegalno kockanje, podmićivanje vlasti i opstrukciju pravde.
Pobočnici pristali svjedočiti
Victoria Gotti optužuje za to izdaju i navodna lažna svjedočenja njegovih najbližih suradnika. Prije svega njegova drugog čovjeka, Salvatorea Gravana. Kaznu je provodio u samici, u zatvoru visoke sigurnosti Marion III, gdje ga je obitelj mogla posjećivati i razgovarati s njim kroz staklo jednom mjesečno. Pošta mu je prvo išla u Washington na provjeru. Ali i iz zatvora je imao utjecaj, preko nasljednika, “vršitelja dužnosti bossa” Johna jr. i svojeg brata Petera. I nije se žalio, sudeći prema Victoriji. A obitelji se život bitno promijenio. Bilo je manje novca, iako su tabloidi tvrdili da je bogatstvo Johna Gottija 250 milijuna dolara i da je ubirao oko 12 milijuna godišnje.
John jr. također se našao pred licem pravde 1996. Majka, koja nije znala da joj je sin u mafiji, bila je izbezumljena. Nije to mogla oprostiti mužu, kojeg je molila da djecu ne uvodi u svoje poslove. Gotovo da je bila sretna kada je John jr. bio uhićen, jer je to značilo da je na sigurnijem mjestu.
V. Gotti piše i da je svojeg prvog ozbiljnog momka, Carminea Agnella, srela kada joj je bilo 18. Kaže da je imao uličnu mudrost, kao njezin otac, posjedovao vlastiti biznis autodijelovima i bio uspješan. Iako ga otac nije volio i branio joj vezu, nastavila ga je viđati. Njezino zdravlje bilo je narušeno zbog srčane mane. Kada je ostala trudna, uslijedilo je vjenčanje, iako joj je otac bio uvjeren da čini “najveću grešku svog života”. “Jedva da sam znala dvije stotine od 1500 gostiju koji su se svi tiskali da izmijene kuvertu s novcem za jedno hvala i stisak ruke. A moj otac je inzistirao da ih svakog pojedinačno upoznam.”
Bogatstvo je uslijedilo, kao i luksuzna palača Tara, jer je Carmineov posao cvjetao. Bili su “teški” oko 200 milijuna dolara. Victoria nije bila presretna u braku s maničnodepresivnim mužem, ali je bila zadovoljna što trojicu sinova odgaja izvan mafije. No, nakon uhićenja Johna jr., 16 godina braka i nakon što joj je muž na prijevaru uzeo osobni imetak, Carmine joj je navijestio da i njega možda čeka uhićenje. Zaprepaštena, doznala je da je oduvijek u mafiji i da to znaju svi osim nje. Otac je šutio kada ga je o tome pitala u zatvoru. Uslijedio je mučan i dug razvod, prijetnje i besparica.
Je li to sve imalo smisla, tata
John Gotti obolio je od raka grla 2000. i umro u zatvoru dvije godine kasnije. Imao je veličanstven sprovod, čijim opisom počinje i završava knjiga: “Stotine automobila, slavni i mafija u povorci, tisuće ljudi na ulicama s natpisima ‘Uvijek ćemo te voljeti, Johne’, koji su prilazili obitelji i pričali o tome koja je dobra djela John Gotti za njih učinio, kamioni i kamioni cvijeća.” No, Victoriji je slijedilo novo neugodno iznenađenje: jedan od agenata koji su radili za mafiju došapnuo joj je da joj je otac osuđen jer ga je izdao Lewis Kasman, koji je pričao da mu je više od sina. Izvještavao je FBI o svemu što se događalo u obitelji. Uskoro je doznala da je i drugi blizak čovjek, John Alite, špijunirao za policiju.
Knjiga završava: “Kada bih mogla razgovarati s ocem, pitala bih ga: Je li sve to vrijedilo? Destrukcija? Posljedice? Krajnji ishod: to da je umro kao pas, sam u ćeliji. Sve zato jer je odbio dozvoliti da ga bilo tko slomi - ili mu oduzme dostojanstvo. Ovo bratstvo zvano život rastrgalo mu je tijelo i um čak gore nego što je to učinio karcinom. Znajući ga dobro, mislim da bi mi odgovorio: ‘Moje tijelo je u zatvoru - ali će moj duh uvijek biti slobodan.’ Na žalost, ja ne mogu oviti ruke oko njegova duha.”
Susjed koji im je pijan pogazio sina - otet i pogubljen
Gottijev najmlađi sin Frankie poginuo je u 12. godini u prometnoj nesreći. Dok je vozio skuter automobilom ga je udario i metrima vukao pijani susjed John Favara, nesvjestan što je ispod vozila. Favara je nakon nekoliko mjeseci pio i galamio s društvom u svojem dvorištu, dok su Gottijevi bili u žalosti. “Iako je tata govorio da je to bila nezgoda i nije pokazivao želju za osvetom, dok su moji roditelji bili na Floridi, Favara je nestao”, piše Victoria Gotti. Prema FBI-u, pretučen je i strpan u prtljažnik i nije nađen. “Kasnije mi je netko rekao da je čovjek blizak mojem ocu - ogorčen zbog smrti mojeg brata i užasnut Favarinim ponašanjem nakon nesreće i bolom mojeg oca - ubio Favaru. Pretpostavljam da je vjerovao da mojem ocu čini uslugu.” (to je jedno od ubojstava za koje je Gotti osuđen na doživotnu robiju)
‘Na Badnju večer ‘88. moj brat je primljen u mafiju spalivši sliku sveca’
Gottijeva žena nije htjela da joj itko od djece bude uključen u mafiju. Najstariji sin John jr. nakon povratka s Vojne akademije počeo je legalan posao, ali su mu apetiti rasli. V. Gotti piše:
“John je vjerovao da se od njega očekuje ići tatinim stopama… Bila je Badnja večer 1988. John je bio uveden u klan, Cosa Nostru, ili kakogod mediji i vlasti to zovu. Moj brat i još neki koji su trebali postati dio klana došli su kako bi napustili stari život i nanovo se rodili u drugom svijetu. Više nikada neće biti civili - dobit će pasoš za putovanje po mračnom svijetu kriminalnog podzemlja… Johnu su stavili na dlan sliku sveca i kap krvi iz očeva prsta porezanog nožem. Slika sveca je gorjela dok je on izgovarao zakletvu da će gorjeti poput te slike ako iznevjeri Cosa Nostru. Ovakve ceremonije ne obavljaju se u sjajnim hodnicima i u prisustvu fotografa, već u malom stanu donjeg Manhattana… John je osjećao da je ušao u tajno bratstvo - društvo zajedničke sigurnosti gdje ljudi štite jedni druge i svoju obitelj; u organizaciju koja je u posve imitirala vojsku, u organizaciju u potpunosti, s kapetanima, poručnicima i vojnicima, kao i svojim pravilima ponašanja.”
“John mi je pričao da mu je rečeno da u novi svijet ulazi na nogama, ali da iz njega može izaći samo u kovčegu. I da je to njegova nova obitelj, ispred njegove obitelji po krvi: ‘Kada te pozovemo, moraš doći, čak i ako trebaš ubiti vlastitog brata’”… Nakon ceremonije John je otišao u Ravenite, gdje je stolovao naš otac… Zagrlio je oca, koji je tog trenutka bio najponosniji čovjek na planetu. Kakav bi otac želio sina uvesti u ovakav život? Koji bi sin to želio? Možda otac koji je predosjećao novo suđenje i bojao se da će izgubiti kontrolu nad familijom… Uz to, tko ne bi volio dobru stranu života? Novac, slobodu od posla od 9 do 5, hranu, kurve i moć. Ali, tu je i druga strana. Ona sa zatvorom i ubojstvima, s mogućnošću da ti vlasti sve oduzmu… No, na Božić 1988. John Angelo Gotti, sin Johna Josepha Gottija, glave kriminalnog klana Gambino, nije mislio ni o čemu drugom osim o tome da je postao čovjek. Sjedio je za golemim okruglim stolom s oko deset drugih velikih ljudi. “Moja mati nije imala pojma da je moj brat službeno uveden u klan, a nisam ni ja.” John jr. je dvije godine nakon inicijacije postao “capo”. Njegovo vjenčanje u Helmsley Palaceu 1990., i to s kćeri odvjetnika mafije Kimberly Albanese, bio je velik događaj i za New York. Za sigurnost su bili zaduženi Gottijevi ljudi, pokraj kojih nije smio proći nijedan agent FBI-a ni reporter. V. Gotti se sjeća: “Bile su stotine uzvanika. Svaka newyorška kriminalna obitelj imala je stol, a i momci iz New Jerseyja. Svi u smokinzima. Moja sestra Angel i ja smo primijetile da je ova svadba bila mnogo manje intimna od naše, iako je bilo manje gostiju nego kod nas - 800 kod Angel i 1500 na mojoj. Ipak, sve je izgledalo hladno i službeno. U sali su bila lica koja nisam poznavala. Tata je bio na najvišoj poziciji u organizaciji i Johnovo vjenčanje je to odražavalo. U nedostatku bolje riječi, reći ću da je sve bilo vrlo politizirano... Svadba je donijela nekoliko stotina tisuća dolara…”