KOMENTAR DAVORA BUTKOVIĆA Trebaju li Zagrebu prijevremeni izbori?

Kada je uhićena bivša sisačka županica Marina Merzel Lovrić, cijela se politička I javna pozornica složila kako je neophodno da gospođa Lovrić što prije podnese ostavku, te da se u Sisačkoj županiji moraju raspisati novi izbori(čiji je prvi krug u međuvremenu i održan).

Slučaj donedavno najmoćnije sisačke političarke, koju je SDP pokušao braniti prvih nekoliko dana po njenom uhićenju, opravdano je skandalizirao hrvatsku javnost. Zajednički nazivnik u većini rasprava o Marini Merzel Lovrić svodio se na logično pitanje: kako netko, tko je optužen za višemilijunsku korupciju i kome je određen pritvor, može obnašati župansku dužnost?

U slučaju uhićenja Milana Bandića veći dio hrvatske javne scene ne primjenjuje iste kriterije. Milan Bandić optužen je za mnogo veći novčani iznos od Marine Merzel Lovrić. Milan Bandić na čelu je mnogo važnijeg političkog entiteta nego Marina Merzel Lovrić: svi ćemo se složiti da je grad Zagreb u svim mogućim aspektima neusporedivo značajniji od Sisačko-moslavačke županije. I Milanu Bandiću određen je tridesetodnevni pritvor, baš kao i bivšoj sisačkoj županici (koja je, zahvaljujući teškim pogreškama u našem političkom sustavu, po izlasku iz pritvora aktivirala mandat saborske zastupnice).

Pa ipak, gotovo nitko zasad ne zahtijeva Bandićevu ostavku i prijevremene izbore u Zagrebu. Uvjereni smo, međutim, da za izvanredne izbore u Zagrebu postoje vrlo jaki razlozi, snažniji i od opravdanih argumenata na temelju kojih su raspisani novi izbori za sisačkog župana. Posebna i otegotna okolnost u novonastaloj zagrebačkoj političkoj situaciji, naime, jest činjenica da se vladajuća stranka u Zagrebu zove Lista Milana Bandića. Ona, doduše, nije pobijedila na lanjskim zagrebačkim izborima (osvojila je drugo mjesto, s oko 70 tisuća glasova, četiri i pol tisuće manje od SDP-a), ali je zahvaljujući koaliranju s listom HSLS-a i HSS-a, koju je nosio Vladimir Ferdelji i koja je osvojila 32 tisuće glasova, uspjela ovladati Gradskom skupštinom.

Lista Milana Bandića, kao što joj i ime kaže, sav je svoj politički legitimitet i sadržaj temeljila na Milanu Bandiću. Milan Bandić sada je optužen zbog ozbiljnih koruptivnih djela. Stoga se mora postaviti pitanje može li Lista Milana Bandića i dalje vladati Zagrebom, dok je Milan Bandić u pritvoru, pod vrlo teškim optužbama. Sa stajališta legaliteta, sasvim sigurno može. No sa stajališta legitimiteta, sasvim sigurno ne može. Jer Zagrebom, zapravo, ovaj čas upravlja lista optuženika za masivnu korupciju (u koaliciji s listom HSLS-a i HSS-a). Lista Milana Bandića dobila je svojih sedamdesetak tisuća glasova uglavnom na temelju popularnosti svog čelnika i utemeljitelja.

Budući da je taj utemeljitelj u pritvoru - a da Lista Milana Bandića nema nikakvu drugu prepoznatljivu političku strukturu, politički program ili ideologiju - bilo bi razumno i dobrodošlo, potpuno neovisno od postojeće “stabilne većine” u Gradskoj skupštini, da se u Zagrebu što prije raspišu izvanredni izbori.

Oni koji su protiv raspisivanja izbora na sebe preuzimaju stigmu zaštitnika čovjeka koji je optužen za korupciju, i koji bi mogao biti osuđen za korupciju.

Ili, još jasnije rečeno, oni koji danas brane postojeće stanje u Gradskoj skupštini preuzimaju jednaku političku odgovornost kakvu bi preuzeo HDZ da je stao iza Ive Sanadera nakon što je on bio uhićen i optužen, ili kakvu bi preuzeo SDP da nije na vrijeme isključio Marinu Merzel Lovrić iz stranke.

S obzirom na sličnu prirodu optužbi, nema nikakve suštinske razlike između Sanaderova, Lovrićkina i Bandićeva slučaja (razlike su, prvenstveno, u iznosu novca i u njegovoj namjeni; no u sva tri primjera riječ je o optužbama za zloporabu političke dužnosti kako bi se nezakonito došlo do novca). I dok su se HDZ i SDP odrekli gospodina Sanadera i gospođe Lovrić, Lista Milana Bandića nastavlja vladati Zagrebom, u koaliciji sa HSLS-om, kao da se ništa nije dogodilo. Sve bi to bilo smiješno da ne svjedoči o stvarnoj nemoći i deluzijama koje vladaju hrvatskom političkom scenom, osobito u njenim nižim ešalonima. Dovoljno je samo zapitati se - a valja pretpostaviti da si i Sandra Švaljek i Darinko Kosor ponekad postavljaju ta pitanja - što će se dogoditi s njihovim javnim statusom bude li Milan Bandić osuđen.

Bude li, dakle, Milan Bandić osuđen, lista koju sada predstavlja gospođa Švaljek zapravo će se zvati lista osuđenika za korupciju, a Darinko Kosor i njegov HSLS ostat će obilježeni kao stranka koja je toj listi osigurala skupštinsku većinu. Ovdje, naravno, ne želimo prejudicirati Bandićevu krivnju; ne može se, međutim, javno prejudicirati ni krivnja gospođe Merzel Lovrić kojoj suđenje nije počelo, pa je SDP ipak bio dovoljno inteligentan da se odrekne bivše sisačke županice. Nema, ponavljamo, nikakva razloga da se u slučaju Milana Bandića primjenjuju drukčija javna i politička mjerila od onih koja su primijenjena u slučaju Ive Sanadera i Marine Lovrić Merzel.

Zagrebu su, očigledno, potrebni izvanredni izbori za Gradsku skupštinu, dok izbori za gradonačelnika ovise o Bandićevoj odluci da podnese ili ne podnese ostavku. Ipak, krajnje je neobično - ne želimo reći i nešto teže - da glavnim gradom bilo koje ozbiljne države upravlja gradonačelnik u istražnom zatvoru. Veliko je pitanje kome bi u ovom trenutku koristili izbori za Gradsku skupštinu. Na prvi pogled, može se spekulirati da SDP priželjkuje izvanredne izbore. Uostalom, pojedini srednji dužnosnici SDP-a već su se izjasnili u korist prijevremenih izbora. Činjenica je, međutim, da Socijaldemokratska partija trenutačno ne može pobijediti nigdje, pa čak ni u Rijeci, gdje je na izborima za mjesne odbore zabilježila povijesni poraz od Hrvatske demokratske zajednice (doduše, uz zanemarivu izlaznost od 9,56 posto).

Baš zbog činjenice da SDP-ovi birači, očigledno razočarani neuspješnom nacionalnom stranačkom politikom, već dulje vrijeme ne žele izlaziti na izbore, Hrvatka demokratska zajednica nameće se kao prirodni favorit eventualnih ranijih izbora za zagrebačku Skupštinu. Otegotna okolnost za HDZ jest da ta stranka nema niti jednog istaknutnijeg zagrebačkog političara. Izvanredni izbori za Skupštinu grada Zagreba mogli bi se, zapravo, pretvoriti u prvi realni politički test za ORaH.

Mirela Holy ekscentrično je popularna, osobito u “urbanom” biračkom tijelu, pa bi bilo više nego zanimljivo vidjeti je li stvarna politička težina njezine stranke barem približno jednaka visokim rejtinzima ORaH-a u baš svim relevantnim istraživanjima javnog mišljenja. Ako se u Zagrebu raspišu prijevremeni izbori, i ako Mirela Holy i ORaH na njima osvoje između 15 i 20 posto glasova, ta stranka istodobno će postati značajni nacionalni politički protagonist, doći će u poziciju da koalicijskim dogovorima odlučuje o vlasti u glavnom gradu te će se, vrlo vjerojatno, prvi put suočiti s realnošću političkog upravljanja.

Eventualni izvanredni zagrebački izbori mogli bi stoga ponuditi barem donekle nove obrasce za već više nego istrošenu domaću političku scenu.