ZAGREB - Prosječna neto plaća u zdravstvu danas iznosi 6063 kune, što je četvrtinu više nego prije šest godina. Sličan rast plaća u tom su razdoblju imali i drugi sektori javne uprave, poput obrane i zdravstva, a taj je trend mahom slijedio i privatni sektor. Međutim, masa plaća ili iznos koji je državni proračun u tom razdoblju morao osigurati kao naknadu zaposlenima porastao je mnogo više, oko 40 posto.
Plaće su ‘u prosjeku’
Na njih je otišla četvrtina ukupnog povećanja proračuna u tom razdoblju. Država je 2004. godine za zaposlene u javnom i državnom sektoru izdvajala 22,2 milijarde kuna, a lani je taj iznos dosegao čak 31,2 milijarde kuna.
Razlog za takav raskorak, čini se, leži u povećanju raznih prava i broja zaposlenih u državnoj i javnoj upravi do kojih je došlo tijekom proteklih šest godina. Dok je ukupan broj zaposlenih u Hrvatskoj u tom razdoblju povećan za oko 85 tisuća ili šest posto, samo je u obrazovanju i zdravstvu porastao za gotovo 22.000.
Ti podaci iznova potvrđuju da je veći problem hrvatske javne uprave u njenoj brojnosti , nego u visini plaća. Po iznosu koji iz proračuna izdvaja za plaće Hrvatska je, u usporedbi s drugim zemljama, “u prosjeku”.
Nijemci se vratili disciplini
Međutim, s udjelom mase plaća u BDP-u od 10,2 posto na javnu upravu troši više od mnogih zemalja u regiji, premda manje od većine razvijenih zemalja.
Koliko je to važno za ekonomiju potvrđuje Njemačka, jedna od najkonkurentnijih zemalja na svijetu koja istodobno najmanje troši na plaće zaposlenih u javnoj upravi, tek 7,4 posto BDP-a. Iako je tijekom 90-ih godina, nakon unifikacije, došlo do velikog rasta plaća i pada konkurentnosti ekonomije, Njemačka se brzo vratila disciplini. Zahvaljujući vrlo umjerenom rastu plaća proteklih godina, u razdoblju od 2000. do 2009. cijena rada u toj zemlji porasla je tek 7 posto. Usporedbe radi, u PIIGS zemljama (Grčka, Italija, Irska, Portugal, Španjolska) cijena rada je u tom razdoblju porasla čak 31 posto.
Kriza sve razotkrila
Kako je rast plaća u javnom sektoru glavni orijentir za kretanje plaća u privatnom sektoru, za konkurentnost ekonomije vrlo je važan umjeren rast plaća. A kriza je prilično razotkrila koliko je doista snažna ekonomija pojedine zemlje.
Agencije za podobne
Premda se godinama govori o višku zaposlenih u javnom i državnom sektoru koji i dalje buja, Vlada je tek u aktualnom programu gospodarskog oporavka odlučila do 31. ožujka iduće godine donijeti registar zaposlenika u javnom sektoru. Godinama se govori o brojci od 245.000 zaposlenih i nevjerojatno je da do sada država ne zna konkretan broj zaposlenih koje plaća iz proračuna. Drugi korak trebalo bi biti smanjenje broja zaposlenih za pet posto. Istim programom Vlada je tek sada odlučila smanjiti i brojku od stotinjak agencija i zavoda na koje iz proračuna odlaze milijuni kuna mjesečno. Javna je tajna da su uprave te agencije i zavodi poslužili za zbrinjavanje adekvatnih kadrova. Samo, primjerice, u Agenciji za javno-privatno partnerstvo radi 14 zaposlenika s mjesečnim proračunom od gotovo pola milijuna kuna, a ne rade gotovo ništa.
I Svjetska banka već godinama ponavlja da bi Hrvatska morala imati manje brojnu, ali više učinkovitu javnu upravu, koja će biti plaćena prema učinku. O nužnosti donošenja novog zakona o radu kojim bi se ukinula “uravnilovka” počelo se govoriti još 2005. godine, ali do današnjeg dana nije donesen.
Balerine i piloti
Anton Palarić, tadadašnji državni tajnik, žalio se da je teško definirati objektivne kriterije za vrednovanje radnih mjesta jer se svaka struka smatra povlaštenom. - Balerine kažu da njihova karijera rano završava, piloti smatraju da je njihov posao odgovoran, medicinske sestre smatraju da rade naporno... - govorio je Palarić prije pet godina, a situacija je i pet godina poslije ista.
Za božićnice i prijevoz lani dali 4 milijarde kuna
Oko 245.000 zaposlenih u javnom sektoru ima povlastice o kojima svi drugi mogu samo sanjati
ZAGREB - Od 31,2 milijarde kuna, koliko je prošle godine država platila oko 245.000 zaposlenih u državnoj administraciji, zdravstvu, obrazovanju, socijalnoj skrbi i kulturi, čak su četiri milijarde kuna “teška” dodatna prava iz kolektivnih ugovora koje Vlada već dvije godine ne uspijeva srušiti.
Godišnji od 40 dana
Samo prijevoz javnih i državnih službenika državu košta 1,4 milijarde kuna godišnje, a posebno je sporna “cipelarina”, odnosno dodatna naknada za lokalni prijevoz koja je privilegij samo u državnom sektoru. Isti je iznos, primjerice, u šest mjeseci platilo milijun i 300 tisuća zaposlenih i umirovljenika s primanjima većim od 3000 kuna na ime kriznog poreza.
Uz redovne plaće o kojima u privatnom sektoru od izbijanja krize mogu samo sanjati, kolektivni ugovori državnim i javnim službenicima jamče i niz ostalih prava. Njihov radni tjedan traje isključivo 40 sati i svi prekovremeni sati dodatno su im plaćeni. Prekovremeni rad plaćen je dodatnih 50 posto, a rad nedjeljom 35 posto.
Kolektivni ugovori osiguravaju im i do 40 slobodnih radnih dana godišnje. Naime, uz godišnji odmor od 10 do najviše 30 radnih dana, mogu ostvariti još do deset plaćenih radnih dana godišnje.
Nagrade i otpremnine
Uz dodatak na plaću od 0,5 posto po godini staža, većina zaposlenih za više od 20 godina staža ima pravo na osnovicu veću od četiri do 10 posto. Dobivaju jubilarne nagrade, a za odlazak u mirovinu imaju pravo na otpremninu u visini tri proračunske osnovice.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....