VLASNIK GAVRILOVIĆA TRAŽI OBUSTAVU KAZNENOG POSTUPKA 'Ako zastara vrijedi za Ivu Sanadera, može i za mene'

Je li za kaznena djela ratnoga profiterstva te malverzacije u privatizaciji ipak nastupila zastara, kao što je to u slučaju Hypo i postupku protiv Ive Sanadera odlučio Ustavni sud, ubrzo bi se moglo vidjeti i na drugome, vjerojatno najkrupnijem predmetu koji DORH ima iz toga razdoblja.

Georg Gavrilović (75), vlasnik Mesne industrije Gavrilović, kojega USKOK tereti da je uz pomoć pokojnoga ministra finacija Joze Martinovića 1991. državnim novcem za samo 3,3 milijuna DEM kupio tvrtku vrijednu oko 67 milijuna DEM, zatražio je od USKOK-a da obustavi kazneni postupak protiv njega zbog zastare, a kao glavni argument naveo je stav Ustavnoga suda iz slučaja Sanader.

Prijedlog za obustavu postupka upućen je USKOK-u, koji se pak prema zakonu ne mora očitivati o njemu.

Prije optužnice

- Poslali smo takav prijedlog, to je bilo logično učiniti. Vidjet ćemo što će nam odgovoriti - potvrdio je u telefonskom razgovoru Gavrilovićev odvjetnik Rajko Čogurić.

Međutim, premda USKOK nije dužan odgovoriti na ovaj zahtjev obrane, zakon predviđa mogućnost da se obustava zatraži i od nadležnoga suda, točnije od suca istrage, a ako i on to odbije, na njegovu odluku može se podnijeti ustavna tužba. Tako bi na kraju ponovno o svemu mogao odlučivati Ustavni sud, no još u fazi prije podizanja optužnice.

Istraga protiv Gavrilovića pokrenuta je krajem prošle godine, i to na osnovi promjena Ustava iz 2010., prema kojima, barem se donedavno tako smatralo, za djela počinjena tijekom ratnoga stanja, 1991. - 1997., a počinjenima ili u sferi ratnoga profiterstva ili u sferi pretvorbe i privatizacije - nema zastare.

Ništa retroaktivno

No, presuda Ustavnoga suda u slučaju Hypo, za što je pravomoćno bio osuđen bivši premijer Ivo Sanader, ovakve navode iz Ustava u najmanju je ruku poljuljala, ako ne i srušila. Naime, Ustavni sud zaključio je kako se odredbe Ustava ne mogu primjenjivati retroaktivno za djela za koja je već nastupila zastara, već jedino za djela za koja zastara nije nastupila do spomenute promjene Ustava 2010. godine.

Zloporaba položaja

No, budući da je rok za pokretanje kaznenog postupka svih kaznenih djela koje je poznavao Kazneni zakon najviše 10 godina, a razdoblje za koje se odredba primjenjivala završava mirnom reintegracijom Podunavlja 1997., jasno je da ova odluka u potpunosti uništava odredbu o nezastarijevanju djela iz sfere ratnoga profiterstva i privatizacije, jer bi zastara i za najnovije takvo djelo nastupala 2007. godine. Djela koja se Gavriloviću stavljaju na teret datiraju još iz 1991. i 1992., a riječ je o zloporabi položaja i ovlasti koja ima zastarni rok od 10 godina.

Dakle, bez odredbi o nezastarijevanju - zastara je nastupila 2002. Slučaj Gavrilović po mnogo čemu je specifičan i svakako je najintrigantniji slučaj iz razdoblja privatizacije, a za koji je otvoren kazneni postupak.

Obrana šutnjom

Naime, USKOK-ove inkriminacije tvrde kako je de facto sam državni vrh zapravo poklonio Gavriloviću basnoslovno vrijednu tvrtku. Najprije, premda to nije inkriminirano, proglašenjem stečaja, za koji navodno nije bilo osnova, a zatim i osiguravanjem novca za kupnju tvrtke u stečaju.

Naime, od 3,3 milijuna DEM, koliko je Gavrilović dao za tvrtku, 2 milijuna DEM stiglo je, navodno po nalogu Joze Martinovića, iz sredstava namijenjenih za obranu Hrvatske, odnosno s tajnoga računa u Vilachu, ali ne direktno.

Najprije je novac plaćen Mohamedu Salemu, tuniškom trgovcu oružjem, koji oružje nije isporučio, a zatim je uz komplicirane pregovore on taj novac vratio na račun jednoga hrvatskoga poduzetnika, koji ga je, umjesto da ga vrati RH, po nalogu Martinovića uplatio Gavriloviću da njime kupi tvrtku. Gavrilović se tijekom ispitivanja odlučio braniti šutnjom.