UDOVICA U ŠOKU 'Moj je muž 1991. poginuo za Hrvatsku, a i danas mu šalju pozive na pregled'

Nikole Rašića (51), poginulog branitelja, od ratnog vihora 1991. nema među živima. No, njegovu suprugu Božanu svako malo iznenadi a, razumljivo, i uznemiri pošta koja s Nikolinim imenom i prezimenom “zaluta” u poštanski sandučić njezina zagrebačkog stana.

Priprema tužbu

Zadnji takav šok proživjela je prije desetak dana, kada je među računima ugledala i kuvertu koja glasi na pokojnog supruga. Ne bi tu bilo ništa čudno da pošiljatelj nije institucija, točnije Ministarstvo zdravlja. Brošura “Preventivni program. Za zdravlje. Danas” poziva poginulog branitelja Rašića na pregled debelog crijeva. Rašićeva supruga tvrdi da to nije prvi put i ne može vjerovati da ga država za koju se borio i dalje smatra živim, a već 14 godina pokopan je na Memorijalnom groblju u Vukovaru.

- Meni se sruši svijet svaki put kad vidim suprugovo ime. Jedva sam preživjela činjenicu da se deset godina vodio kao nestali. A kad nam je došla strašna vijest i potvrđena sumnja da su njegovi ostaci pronađeni na stočnoj farmi u Lovasu, bio je to hladan tuš. I onda iz godine u godinu šokovi i nervoza. U božićno vrijeme mrtvom čovjeku uredno stižu dopisi kojima HZZO traži da odabere liječnika opće prakse, a sada se brinu ima li možda i rak - ogorčeno priča Božana Rašić, koja je tijekom rata prognana iz Borova naselja s dvije, tada maloljetne, kćeri. Kad nazove centralu Ministarstva zdravlja, svaki put joj prisjedne jer osim isprike nitko ništa ne poduzima. Godinama čim se ujutro probudi popije tabletu za smirenje, a jedini izlaz protiv aljkavosti vidi u sudskom progonu.

Poziv ministru

- Pokušavala sam doći do ministra, ali on je uvijek zauzet. Žena kojoj su me prespojili ispričala mi se te bez obrazloženja rekla da se očito dogodila pogreška i da se smirim! Djecu sam jedva sačuvala od rata, ali od sustava ne mogu. Kad se počne razgovor o Nikoli, meni samo suze krenu. Pozivam ministra neka me posjeti da popričamo.

Zarobljen u Borovu

- Neću mu ništa, ali želim da se uvjeri da je moj muž poginuo za ovu zemlju - pojašnjava udovica branitelja koji je prije rata radio u Tvornici kožne obuće Borovo. Ratnu odoru odjenuo je 2. svibnja 1991. Padom Borova naselja 20. studenoga 1991. zarobljen je i odveden u nepoznato, da bi 2000. stigla tužna vijest.

- Ispričavamo se Božani Rašić na neugodnosti. Provjerit će se zašto je došlo do pogreške. Ujedno, učinit ćemo sve da se ta ista, nenamjerna greška u sustavu ne ponovi - poručuju kratko iz Ministarstva zdravlja.