Ono što trenutačno proživljava Nataša Salopek, supruga otetog Tomislava, najbolje zna Dragana Prodanović Haines, udovica britanskog humanitarca Davida Hainesa čiji su život lanjskog rujna naprasito ugasili ISIL-ovci nakon otmice. Haines je radio u Kairu za francusku kompaniju Compagnie Generale de Geophysique, a u njegovu domu u Sisku ostala je maloljetna kći, ožalošćena supruga s obitelji, nepregledna kolona neodgovorenih pitanja i neopisiva količina tuge.
Nužno zaštititi djecu
- Znate, neizvjesnost i bespomoćnost su jedini osjećaji koji vas grizu u takvoj situaciji, a opet ne odustajete od nade da ipak... U takvim situacijama obitelj jedino treba mir. Samo tako mogu naći snage da prođu kroz užas koji ih je snašao. Situaciju Salopekovih itekako shvaćam. Voljela bih da se sve dobro završi i da se u konačnici vrati svojoj obitelji. Nadam se da dječica nisu vidjela snimku jer njih treba maksimalno zaštititi. Ni odraslima nije lako kad gledaju takvo što, a komoli djeci kojoj su roditelji uzor. Moja kćerkica i ja smo bile u drugačijoj situaciji. Davidova otmica i naša agonija trajali su punih 18 mjeseci, a sve to vrijeme bile smo same. Znate, same, baš same, jer mi je rečeno da nitko ne smije znati za to. Branili su nam razgovarati o tome jer bi to moglo ugroziti njegov život. Najteže od svega mi je palo kad su mi rekli da se moram ponašati normalno, kao da je sve u redu. Ali, kako glumiti pred djetetom u četiri zida? Došlo mi je da puknem - prisjeća se svoje agonije udovica Dragana Prodanović Haines, supruga sisačkog zeta čija je smrt potresla naciju i svijet. U razgovoru s djevojčicom uspjela joj je objasniti da njezina oca više nema, da se neće vratiti s puta i da neće biti prisutan na njezinim rođendanima. No okolnosti pod kojima ih je napustio kćerkici nije rekla, no boji se dana kada sazna.
Pohvalan trud Vlade
U tih 18 mjeseci, koliko je strahovala za suprugov život, strepjela je od svakog telefonskog poziva ili zvonjave na vratima. Nije joj preostalo ništa drugo osim čekanja s nepoznatim predznakom - s pozitivnim ishodom ili se pripremati na ono najgore. Protekla dva tjedna, otkad je vijest o otetom Salopeku odaslana u medije, poželjela je porazgovarati s Natašom Salopek, no, opet, ne želi se nametati jer zna što prolaze.
- Nisam nazvala gospođu Salopek, ali rado bih joj pružila podršku i bila joj na raspolaganju. Nadam se sretnijem rješenju situacije od moje jer ipak naša Vlada nešto pokušava, i to je vrlo pohvalno. Ali mislim da su svi svjesni da su šanse vrlo male da se išta može promijeniti - kaže još udovica Haines, na čiju adresu iz suprugove zemlje od trenutka smrti ne pristižu ni pisma ni razglednice, odnosno nikakve vijesti, možebitna pomoć, topla riječ... Iako je bio cijenjeni humanitarac, brzo je pao u zaborav.
Potrošni humanitarci
- Nema ni tople riječi, a kamoli išta drugo. Institucijama su dobri dok daju sve od sebe i stavljaju život na kocku. Na humanitarce se gleda kao na potrošnu robu. Bez radnog vremena. Nakon smrti supruga, nisam primala neumjesne pozive i poruke, ali je bilo užasavajuće čitati komentare na portalima. Da bar nikad nisu objavljene snimke te jeze - zaključuje supruga ubijenog humanitarca čiju je glavu odrubio krvnik Jihadi John.