U oglasniku je stajalo: prodaje se mobitel HTC One, smartphone, cijena 1400 kuna. Prodaje čovjek iz sela Peteranec, zove se Milan Udorović. Ništa nije izgledalo sumnjivo. Uplatim, za nekoliko dana otvorim pošiljku i imam što vidjeti: unutra stara krama od Samsunga, model iz ‘98. Ukočio sam se, nazovem čovjeka, a on se pravi lud. Kaže: ‘Što mi možeš, ni policija mi ne može ništa’.
Uz mađarsku granicu
Zainatio sam se, sjeo u auto, otišao u njegovo selo i pokucao mu na vrata oronule kuće. Nigdje nikoga. Nastavio sam ga zvati. Uspio sam isposlovati da mi vrati makar nešto. Uplatio mi je tisuću kuna, onih 400 mogu zaboraviti”.
Ispričao nam je to 30-godišnji informatičar iz Zagreba, ljut što sustav dopušta da takve prevare prolaze nekažnjeno.
- Policiji sam prijavio slučaj. Rekli su da zbog prevara koje materijalno iznose manje od dvije tisuće kuna ne izlaze na teren. A ova ni s poštarinom nije prelazila taj iznos - rekao je Zagrepčanin.
Posjetili smo selo Peteranec kod Koprivnice, blizu mađarske granice. Tiho naselje od kojih tisuću stanovnika proteglo se uz cestu. O mnogočlanoj obitelji Udorović susjedi nerado govore. Uz dječje doplatke i ponešto socijalne pomoći, znaju oni dodatno zaraditi na naivi građana, kažu ispod glasa. Preko oglasa prodaju skupe mobitele, a isporuče neku staru kantu ili ciglu. Ili ništa. Nasamareni moraju dizati privatnu tužbu, no to nitko ne napravi jer je skupo i dugotrajno, govore.
Kovano željezo
Milan Udorović je visok, vitalan 62-godišnjak. U selo je, kažu susjedi, došao prije rata. Ne znaju koliko ima djece, deset, petnaest, s više žena, kažu. Ima i dosta unučadi.
- Djeca su pristojna. Nije nam poznato da su igdje zaposleni. A kako su izgradili silne kuće i kako hrane toliku djecu, možemo samo nagađati - kroz smijeh kaže sugovornik.
- Mile u selu ima sedam kuća. Znamo da je mnoge prevario jer su ga bijesni tražili. Mijenja skupe aute, u lokalnoj birtiji časti vadeći bunt novčanica. S njim se ne želiš zakačiti - dodaje drugi susjed.
Pretpostavljaju, kažu, da obitelj dobiva nešto od socijalne pomoći i dječje doplatke, tako im barem kažu u pošti. Uz tolike kuće u selu, Milan Udorović ima prebivalište u najderutnijoj, bez fasade.
Na spomen Udorovića ni veterinarka ne skriva ljutnju.
- Operirala sam im kujicu bernardinca, nisu mi platili. Potjerala sam ih - kaže.
Prošetali smo do broja 78. Dočekala nas je velika, kričavo narančasta katnica, balkoni s kovanom ogradom, dva lava na ulaznim vratima, patuljci u vrtu i livada u pozadini na kojoj su pasli konji. Na dvorišnim vratima koče se slova od kovanog željeza: Mile. U dvorištu se suši rublje, s donje strane parkirani su Mercedes i Chrysler PT Cruiser.
- Ostao je dužan za popravak motora, za PVC stolariju. Ne plaća nikome - kaže susjed.
Psuju i prijete
- Često viđamo gnjevne ljude kako dolaze na broj 47. Traže Milu, psuju i prijete, zvone nama susjedima jer do njega je nemoguće doći - kaže susjed.
Iz koprivničkog Centra za socijalnu skrb poručili su da su dužni štititi tajnost podataka o maloljetnoj djeci i da Udorović nije korisnik socijalne pomoći, ali im se povremeno obrati.
- Podatke vezane uz dječji doplatak te imovinsko stanje djece i članova obitelji ne možemo dati jer ih ne znamo - odgovorili su iz Centra.
‘Psa danas vidiš, sutra ga nema. Kradu ih i prodaju’
Maja, jedna od Milinih kćeri, navodno također zadaje glavobolje ljudima. Oglašava odjevne predmete na principu razmjene. Cure se trampe za robu i jedino trebaju platiti poštarinu. I dok druga strana nasjedne i pošalje komad odjeće, Maja nikada ne pošalje svoj odjevni predmet. Na profil stavi fotografiju nepostojeće odjeće, tvrde naši sugovornici.
- Pomislili smo da se bave i švercom životinja. Mislimo da kradu pse i prodaju ih. Zadnji put sam ih vidio s pekinezerom, a par dana prije toga prodefilirali su s njemačkim ovčarom i buldogom. Jednom ih se vidi i to je to - rekao je susjed apelirajući na ljude da više ne nasjedaju na njihove oglase.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....