Hrvatska je vlada i službeno prihvatila američku ponudu o prijateljskom posredovanju u rješavanju javnosti dobro poznatih sporova s MOL-om oko sudbine Ine. Ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak ovlašten je otvoriti postupak medijacije. Formalna odluka o angažiranju miritelja donešena je na zatvorenom dijelu sjednice kabineta premijera Zorana Milanovića u četvrtak.
Od četiri imena koja je američka strana ponudila za facilitatore, a od kojih je MOL prihvatio tri moguća kandidata, Vlada će, kako Jutarnji list saznaje, izabrati jednoga. To znači da je Hrvatska reterirala od svog prvotnog stava, koji je izložen američkoj strani i tijekom nedavnog posjeta senatora Christophera S. Murphyja Zagrebu, da medijacija ne dolazi u obzir dok se ne završe arbitraže pred međunarodnim sudovima. Sada je taj stav malo modificiran: medijacija je prihvatljiva ako ne utječe na arbitražne postupke koji su u tijeku. Predviđeni postupak posredovanja potpuno uvažava taj zahtjev: miritelj je samo pomagač u razgovorima između hrvatske Vlade i MOL-a, nije arbitar, nema mogućnost nametanja odluka, njegovi stavovi nisu obavezujući. Nije poznato koliko će prijateljska mirotvorna pomoć koštati, ali premaVladinoj odluci sredstva su u državnom proračunu za iduću godinu već osigurana.
Nalaz arbitara
Hrvatska nema problem da prihvati medijaciju, kao znak svoje dobre volje, zato što je u potpunosti uvjerena u ispravnost vlastitih stavova oko Ine. Samouvjerenost je ojačana nedavno završenim nalazom nezavisnih inozemnih eksperata, urađenim za potrebe Arbitražnog međunarodnog suda UN-a u Ženevi (UNCITRAL), pred kojim Hrvatska, kao što je poznato, traži proglašavanje ništavnim koruptivnih ugovora Ive Sanadera s MOL-om. UNCITRAL-ovo vještačenje, nedostupno javnosti, u potpunosti potvrđuje analizu koju su za hrvatsku Vladu proljetos uradile američka konzultantska tvrtka AT&Karney te Oil & Gas Consulting Jasminka Umičevića, a o čemu je Jutarnji list prvi izvijestio. Tako i nova, UNCITRAL-ova ekspertiza, kako doznajemo, tvrdi da MOL ne ispunjava svoje obaveze otkako mu je 2009. Sanaderovim ugovorima prepuštena potpuna kontrola nad Inom. Zatim, da je MOL-ova dominacija nad Inom neprimjerena vlasničkom udjelu te da hrvatska Vlada, unatoč vlasništvu nad 44 posto dionica, faktički nema pravo glasa u upravljanju kompanijom. Na koncu, da je Hrvatska tako dovedena u nepovoljan položaj te je ugrožen njen strateški interes: energetska sigurnost države.
Promjena klime
Čini se da je taj nalaz UNCITRAL-ovih vještaka imao utjecaja na hrvatsku, ali i na mađarsku stranu. Odvjetnički tim hrvatske Vlade upravo je, kako saznajemo, završio prijedlog novog međudioničarskog ugovora, kojim bi se zamijenili dosadašnji ugovori između Vlade i MOL-a, a poglavito onaj najsporniji, iz 2009. kada je Ina izručena Mađarima. Sastavni je dio tog paketa i novi model upravljanja Inom, koji je hrvatska strana prije godinu dana, zasad uzaludno, predložila MOL-u. Po njemu, tvrtkom bi se upravljalo sukladno visini udjela, to jest MOL i hrvatska Vlada zajednički. Svaka od strana imenovala bi po tri predstavnika u upravu Ine, odluke bi se donosile konsenzusom, bez preglasavanja, ukida se sada postojeći zlatni, dvostruki glas predsjednika Inine uprave, položaja koji bi i dalje pripadao MOL-ovoj kvoti.
Istodobno, u Ministarstvu gospodarstva drže otvorenim i druge moguće opcije. Nastavljaju se razgovori kojima je cilj dogovaranje modela po kojem bi Hrvatska mogla otkupiti MOL-ov udjel u Ini, ako ga Mađari odluče prodati, a što su u kontaktima s hrvatskim pregovaračima već više puta naznačili. Oko toga je u javnosti bilo vrlo mnogo nesporazuma i dizanja tenzija na pogrešnim premisama. Između premijera Milanovića i ministra Vrdoljaka postoji potpuna suglasnost da rješenje za Inu nikako nije moguće tražiti povećavanjem zaduženja Hrvatske. Ali ministar je uvjeren da postoje načini koji dug države i već nepodnošljivo visoki deficit neće povećati.
Bankari u misiji
Kako je u nekoliko navrata i javno rekao, o cijeloj operaciji pregovara s ozbiljnim financijskim institucijama, i to više njih. U tom kontekstu u Zagrebu su, kako saznajemo, nedavno boravili predstavnici jedne velike švicarske banke. Prethodno su, kao pripremu za konkretiziranje razgovora, Hrvatskoj dostavili čitav set pitanja koja se nisu ticala samo očekivanja Vlade o cijeni MOL-ova udjela, nego i drugih kondicija moguće transakacije, kao i dugoročnih strateških planova nakon povrata Ine u hrvatske ruke.
Za Inu se zainteresirala i jedna američka kompanija, koja upravo provodi dubinsko snimanje njenog poslovanja u tzv.data room koji je otvoren u Ini. Amerikanci, navodno, smatraju da je pravi trenutak za kupovanje rafinerijskih kapaciteta, jer im je cijena momentalno rekordno niska.
Rafinerija u Sisku mora ostati u pogonu još tri godine
Premijer Zoran Milanović zaoštrio je stavove oko rafinerije u Sisku. Na nedavnom sastanku Vladina tima koji je uključen u poslove oko Ine rezolutno je tvrdio da Sisak mora opstati barem još nekoliko godina. To je, sažeto, stav koji hrvatska Vlada zastupa u zahuktalim pregovorima o strategiji razvoja Ine, o kojoj se proteklog tjedna razgovaralo na sjednici uprave, a uskoro bi je na dnevni red trebao staviti i Nadzorni odbor.
Hrvatska je pozicija u pregovorima s MOL-om jasna: Sisak ostaje u funkciji, s preradom domaće nafte, sve do završetka modernizacije rafinerijskih kapaciteta u Rijeci, koji bi onda, uz sirovinu iz uvoza, mogli preuzeti i preradu hrvatske nafte. To znači da bi sisačka rafinerija mogla raditi još najmanje četiri do pet godina, koliko je potrebno za izgradnju riječkih koking postrojenja.
Obrat oko Siska dogodio se nakon otkrića zatajene Inine interne studije, o kojoj je Jutarnji list prvi pisao, a prema kojoj tamošnja rafinerija ne proizvodi gubitke, što je potpuno suprotno MOL-ovim tvrdnjama kojima se pokušava isforsirati njeno gašenje. U međuvremenu se pokazalo da su poslovni rezultati sisačke rafinerije još bolji od onih navedenih u tom Ininom dokumentu: troškovi su smanjeni, a cijena nafte pada.
Cijena dionica je oko 1,5 milijardi
Mnogo je krivih špekulacija i o mogućoj cijeni MOL-ova udjela. U hrvatskom veleposlanstvu u Washigtonu, kako je Jutarnji list već pisao, bili su izračunali da je riječ o približno 2,6 milijardi eura. Ali u naftni biznis dobro upućeni izvori smatraju da ta računica nije realna, jer je zasnovana na krivim pretpostavkama. Nerealno je, objašnjava naš sugovornik, raditi proračun s vrijednošću Inine dionice sa zagrebačke burze od oko 4000 kuna. Riječ je o simboličnoj količini dionica koje kotiraju, a i obim trgovanja je simboličan. Usto, zbog snažnog pojeftinjenja nafte cijene dionica svjetskih naftnih kompanija u posljednjih su mjesec dana pale za oko 20 posto. Također, na vrijednost Ine snažno utječe i pravomoćnost presude Ivi Sanaderu, zatim skori početak suđenja još uvijek prvom čovjeku MOL-a Zsoltu Hernadiju, kao i mogućnost - ili vjerojatnost - da će Arbitraža poništiti njihove (Sanaderove i Hernadijeve) koruptivne ugovore. Jedna poljska kompanija, koja je bila iskazivala interes za MOL-ov udjel u Ini, računala je s cijenom od oko 1,5 milijardi eura.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....