Mađarski MOL dobio je prvu rundu hrvatsko-mađarskog spora oko Ine u Washingtonu, ali i hrvatska strana može biti zadovoljna dosadašnjim ishodom arbitraže koja se vodi pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicijskih sporova (ICSID) u glavnom gradu SAD-a. Zaključak je to do kojeg se može doći pozornim iščitavanjem prvih odluka ICSID-a, donesenih početkom ovog mjeseca, koje se nalaze u posjedu Jutarnjeg lista. Mišljenje arbitražnog suda izneseno je na 20-ak stranica dokumenta.
Nekoliko je temeljnih zaključaka prve runde arbitraže u Washingtonu, kojoj je MOL u studenom prošle godine tužio Hrvatsku. Prije svega, Hrvatska je strana osporavala nadležnost suda i arbitri su se o tome očitovali.
- Budući da je Sud već zaključio da se zahtjev mora odbaciti, on će to učiniti putem ove odluke - stoji u uvodnom dijelu odluke, u kojem se govori o hrvatskom zahtjevu za odbacivanjem zahtjeva MOL-a.
U svom zahtjevu, a pozivajući se na Energetsku povelju (ECT) iz 1994., čije su potpisnice i Hrvatska i Mađarska, mađarski je vlasnik 49,1 posto dionica Ine ustvrdio da mu je nanijeta šteta zadržavanjem dijela neprofitabilnog plinskog biznisa u Ini. Hrvatska država, koja je vlasnik 44,8 posto dionica Ine, sa svoje je strane uzvratila tvrdnjom kako bi joj preuzimanje plinskog biznisa nanijelo veliku štetu i ustvrdila da je takav dogovor rezultat korupcije na najvišoj razini, te je ocijenila da ICSID nije nadležan za rješavanje tog spora.
Prema nekim neslužbenim kalkulacijama hrvatske strane, preuzimanje plinskog biznisa od Ine hrvatskoj bi strani u 15 godina nanijelo više od 10 milijardi kuna štete. S druge strane, računice MOL-a, prema neslužbenim informacijama, govore kako je mađarskoj strani zadržavanje plisnkog biznisa u Ini nanijelo oko dvije milijarde kuna štete.
No, međunarodni arbitri zaključili su kako su ipak nadležni rješavati u sporu između MOL-a i Hrvatske. Barem prvoj fazi, dok ne prouče opsežnu dokumentaciju koja im je dostavljena i iz Zagreba i iz Budimpešte. Arbitri su, naime, zaključili da su Mađari dovoljno uvjerljivo kontrirali hrvatskim argumentima. Argumenti hrvatske Vlade, prema njihovu mišljenju, u ovom trenutku nisu dovoljno jaki da bi se na temelju njih sada donosile odluke. Zanimljivo je da su se arbitri pri donošenju ovakve odluke vodili sličnim slučajevima, u kojima su donosili odluke. Radi se ponajprije o sporu Trans-Global Petrola i Jordana, koji se u “presudi” spominje na nekoliko mjesta, kao i pojedinim slučajevima sukoba tvrtki s vlastima u Kirgistanu, Ukrajini, Paragvaju i Grenadi.
Iz odluke ICSID-a proizlazi i da taj sud konačnu odluku u hrvatsko-mađarskom sporu, po svemu sudeći, neće donijeti dok se ne zaključe sudski sporovi protiv bivšeg premijera Ive Sanadera i čelnog čovjeka MOL-a Zsolta Hernadija, kao i dok se ne okonča arbitraža pred UNCITRAL-om, kojem je Hrvatska tužila MOL. Presuda protiv Sanadera u međuvremenu je postala pravomoćna, dok bi postupak protiv Hernadija trebao krenuti početkom sljedeće godine. Kada je riječ o UNCITRAL-u, taj bi arbitražni sud odluku, prema nekim neslužbenim informacijama, mogao donijeti u lipnju sljedeće godine. Iz toga proizlazi, a to su nam potvrdila i dva sugovornika, da se konačna odluka ICSID-a može očekivati za šest do 12 mjeseci.
Hrvatska je strana, čini se, time kupila vrijeme. U međuvremenu, arbitri obje strane pozivaju da se dogovore. U Washingtonu ocjenjuju da se isti dokumenti u Zagrebu i Budimpešti različito čitaju i tumače. Strane u sporu, posebno hrvatsku, upozoravaju i na visoke troškove postupka u Washingtonu.
Upravo u pozivu na postizanje dogovora mnogi vide priliku okončanja spora. Radi se, doduše, o uobičajenoj formulaciji koju arbitri stavljaju u dokumente, ali u ovoj situaciji, vjeruju naši sugovornici, ona bi mogla predstavljati izlaz za obje strane.
TKO SU ODVJETNICI KOJI ZARAĐUJU NA SPORU Za Hrvatski tim 80.000 eura mjesečno
MOL je za arbitražu angažirao američku odvjetničku tvrtku Gotshal & Manges LLP. Na slučaju je angažirano osam njihovih odvjetnika. Hrvatska strana angažirala je tvrtku Squire Patton Boggs. U timu je šest odvjetnika, među kojima je i Luka Mišetić, te dvoje predstavnika Ministarstva gospodarstva.
Američka odvjetnička tvrtka Gotshal & Manges LLP osnovana je 1931. godine i ima 9 ureda u SAD-u i 11 izvan SAD-a u kojima je zaposleno oko 1200 odvjetnika. Odvjetnik Arif H. Ali zastupao je velike naftne kompanije u arbitraži protiv peruanske vlade, Theodore R. Posner ekspert je za međunarodnu trgovinu, a bio je direktor za međunarodnu trgovinu Vijeća za nacionalu sigurnost Bijele kuće. U “hrvatskom” pravnom timu je između ostalih Stephen P. Anyway, savjetnik na više od 50 međunarodnih arbitraža u sektoru energetike, a Craig D. Gaver je specijalist za arbitraže. Ova odvjetnička kuća još od 1999. godine surađuje s hrvatskom Vladom kada je lobirala za hrvatske interese u SAD-u. Ponovo su angažirani 2011. za pisanje podneska Haaškom sudu u postupku generalima Gotovini i Markaču. Mjesečni paušal iznosio je 60.000 dolara plus troškovi. Novi ugovor potpisan je 15. listopada 2013. i trajao je do 15. ožujka 2014. Mjesečni paušal iznosio je 80 tisuća eura plus troškovi. (K. Žabec)
KOMENTAR IGORA ALBORGHETTIJA Hrvatska je zasad izgubila, ali to nije kraj
Kad stvari ne idu kako treba i kad valja priznati da postoje ozbiljni problemi, onda je najbolje napasti novine. Ivan Vrdoljak, koji vodi rat s Mađarima oko Ine, nekidan je pokazao kako se to radi. Hrvatska strana u arbitražnom postupku u Washingtonu (vodi se još jedna paralelna arbitraža oko Ine u Švicarskoj gdje, ako je vjerovati Vrdoljaku, Zagreb bolje stoji) nije postigla što je htjela i, konačno, nije ostvaren cilj zbog kojeg je cijeli postupak pokrenut. Članovi tog tijela, dakle, odlučili su odbiti hrvatski zahtjev da se MOL-ov arbitražni postupak oko plinskog biznisa prekine kao rezultat odredbi ugovora Hernadi - Sanader sklopljenog na koruptivni način.
Zasad je to tako. Ne može se jasnije definirati. Vrdoljak, naravno, kaže da “ništa nije izgubio i da ova odluka ide nama u korist”. Objavljena je, kaže on, totalna laž i izmišljotina. OK. To je oduvijek bila Vrdoljakova logika. Drugi su krivi. Još otkad je u imovinskoj kartici prijavio manje kvadrata kupljenog stana u Osijeku. Dvadeset dana kasnije se ispričao i dodao kvadraturu. To je dobro za vjerodostojnost političara. Možda i sad napravi isto?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....