Što konkretno može napraviti prosvjetna inspekcija i koju krajnju mjeru može očekivati ravnateljica poznate zagrebačke gimnazije kao odgovorna osoba obrazovne institucije – pitanja su koja se nameću nakon što je Jutarnji list objavio tekst o tomu kako je predsjednikova supruga Sanja Musić Milanović, majka gimnazijalca, suptilnim pritiskom ishodovala promjene zaključnih ocjena učenika po završetku nastavne godine.
Jutarnji list objavio je i sporan e-mail Sanje Musić Milanović koji je 24. lipnja (tri dana nakon završetka nastavne godine) uputila ravnateljici škole, sinovljevu razredniku i školskoj psihologinji, a nakon čega su nekolicini učenika 27. lipnja promijenjene (povećane) ocjene.
Prosvjetna inspekcija u ovome slučaju može dobiti jasan uvid u to kada je bilo koja ocjena mijenjana, te pregledati je li ona donesena u skladu sa Zakonom o odgoju i obrazovanju i Pravilnikom o praćenju i vrednovanju učenika. Ukoliko nije, onda prosvjetna inspekcija naređuje školi da (nanovo) donese ocjenu koja je u skladu s propisima.
Ravnatelj je odgovoran za cjelokupan rad ustanove, a inspekcija je tu da procjenjuje težinu eventualnog prijestupa i posljedica koje su uz to vezane.
Prosvjetna inspekcija dosad je u više navrata imala praksu tražiti školski odbor da razriješi ravnatelja škole zbog prekršaja (primjerice, zataškavanje vršnjačkog nasilja), no dosad, koliko je poznato, nismo imali slučaj razrješenja ravnatelja zbog nepravilnosti vezanih uz zaključne ocjene.
- Smatram da je pritisak na promjenu ocjena od bilo koga nedopustiv i da svi učitelji i nastavnici imaju autonomno pravo zaključiti ocjenu, a učenik koji nije zadovoljan zaključnom ocjenom se može žaliti i odgovarati pred povjerenstvom, kaže predsjednica Udruge ravnatelja srednjih škola Hrvatske, Suzana Hitrec, objašnjavajući proceduru donošenja zaključnih ocjena u srednjim školama te način na koji roditelji mogu preispitati ocjene te se konkretno osvrće na slučaj.
Hitrec navodi da je u ovoj situaciji posebno sporno da se majka učenika obratila ravnateljici, stručnoj suradnici (psihologinji) i razredniku, a nije predmetnim nastavnicima te je propitivala metode rada nastavnice matematike nakon nastavne godine. Trebala je, ako je uistinu željela dobro, tražiti od predmetne nastavnice da obrazloži metode rade i način donošenja zaključne ocjene, navodi Hitrec i pojašnjava:
- Ocjena ne mora biti aritmetička sredina i ona je rezultat procjene nastavnika. U srednjoj školi ne postoji mogućnost mijenjanja zaključne ocjene bez da je proveden ponovni ispit. Naime, učenik ima pravo žalbe na zaključnu ocjenu, potom škola oformi tročlano povjerenstvo u kojemu je predmetni nastavnik, sustručnjak i razrednik. Ako roditelj traži izuzeće predmetnog nastavnika, moguće je uvesti u povjerenstvo drugog nastavnika istoga predmeta. Procedura je jasna, i treba se poštivati za svakoga učenika, kaže Hitrec.
Napominje kako već ionako postoji određeno nepovjerenje javnosti u ocjenjivanje nastavnika, a ovakvi primjeri samo pokazuju da sustav još nije dovoljno uređen, jasan i transparentan. Time, očito, niti imun na nepravilnosti.