SPORNA ODREDBA ZAKONA O SUDOVIMA Šef Vrhovnog suda Đuro Sessa ne želi da suci rade u izvršnoj vlasti, ali im daje odobrenja

Nevenka Baran sutkinja je Visokoga trgovačkog suda u Zagrebu, jednog od najvećih uskih grla u sustavu pravosuđa.

Usprkos tome, predsjednik Vrhovnog suda, Đuro Sessa, krajem prošle godine toj je sutkinji potpisao suglasnost da još četiri godine ostane na poziciji savjetnice ministra pravosuđa Dražena Bošnjakovića. Baran je s Visokoga trgovačkog suda na dužnost savjetnice ministra pravosuđa prešla još 2013. u mandatu ministra Orsata Miljenića, a uz suglasnost bivšeg predsjednika Vrhovnog suda, Branka Hrvatina.

Iste te godine je Đuro Sessa u ime Udruge hrvatskih sudaca, koju je tada predvodio, od Ustavnog suda zatražio da iz Zakona o sudovima izbaci odredbu koja sucima omogućava da na prijedlog ministra pravosuđa, a uz suglasnost predsjednika Vrhovnog suda, privremeno budu raspoređeni na poslove u izvršnoj vlasti. Sudačka udruga sa Sessom na čelu je tvrdila da ta zakonska odredba narušava ustavno načelo trodiobe vlasti. Sessa je i danas kao predsjednik Vrhovnog suda najglasniji kritičar i protivnik privremenih prelazaka sudaca na pozicije u izvršnoj vlasti. Tvrdi da takva praksa stvara dojam političke pristranosti sudaca i tako šteti njihovu sudačkom autoritetu. Zato je neobično što je, usprkos takvim stavovima koje je više puta javno ponovio, potpisao suglasnost da sutkinja Baran i sljedeće četiri godine ostane savjetnica ministra pravosuđa, u ovom slučaju HDZ-ovca Dražena Bošnjakovića. Sessina odluka tim više čudi ako se ima na umu statistika o broju neriješenih predmeta na Visokom trgovačkom sudu.

Neriješeni predmeti

Tijekom 2016. godine (podaci za 2017. još se obrađuju) svaki sudac Visokoga trgovačkog suda u prosjeku je radio na 850 predmeta. Na kraju 2016. taj je sud imao 16.195 neriješenih predmeta, odnosno 476 neriješenih predmeta po sucu. I dok broj neriješenih predmeta u ostalim granama sudovanja posljednjih desetak godina postupno pada, na trgovačkim sudovima je rastao. Trgovački sudovi su godinama među najsporijima, postupci na njima, uključujući i stečajne, traju godinama. Među trgovačkim sudovima najopterećeniji je upravo Visoki trgovački sud kao sud drugog stupnja, na kojem radi sutkinja Nevenka Baran.

Iako bi, dakle, povratak sutkinje Baran na Visoki trgovački sud bio dobrodošao, aktualni predsjednik Vrhovnog suda Đuro Sessa potpisao je suglasnost da ona ostane u kabinetu ministra pravosuđa Dražena Bošnjakovića kao njegova savjetnica.

Ukidanje odredbe

Iako se Ustavni sud ni nakon četiri i pol godine nije očitovao o zahtjevu Udruge hrvatskih sudaca kojim se traži ukidanje zakonske odredbe koja omogućava “izlete” sudaca u izvršnu vlast, predsjednik Vrhovnog suda prema toj odredbi nije obavezan dati suglasnost na ministrov prijedlog za privremeni premještaj suca u Ministarstvo. Predsjednik Vrhovnog suda ima diskrecijsku ovlast odbiti suglasnost za prelazak ili daljnji ostanak suca u izvršnoj vlasti. To znači da je predsjednik Vrhovnog suda Đuro Sessa imao pravo odbiti prijedlog ministra pravosuđa Bošnjakovića da se Nevenki Baran produlji savjetnička dužnost u Ministarstvu i naložiti joj da se vrati na sud.

Na pitanje zbog čega Nevenki Baran nije uskratio suglasnost za ostanak u Ministarstvu i tako postupio dosljedno onome što javno zagovara, predsjednik Vrhovnog suda odgovorio je: “Suci i predsjednici sudova dužni su poštivati zakon. Stoga sve dok Zakon o sudovima dopušta mogućnost da sudac obavlja i poslove u Ministarstvu pravosuđa, ja sam dužan takav zakon poštivati. Prema tome, ako postoje i druge okolnosti koje opravdavaju premještaj suca u Ministarstvo pravosuđa, a u slučaju kolegice Baran slijedom obrazloženog prijedloga Ministarstva pravosuđa takve okolnosti postoje, dao sam odobrenje za njen privremeni premještaj”.

Na pitanje zbog čega u slučaju Nevenke Baran nije upotrijebio diskrecijsku ovlast koju mu Zakon o sudovima omogućava, odnosno zašto se nije pozvao na preopterećenost Visokoga trgovačkog suda i zbog toga sutkinji uskratio suglasnost za ostanak u Ministarstvu, Sessa je dogovorio: “Diskrecijsko pravo treba svakako uže tumačiti i ono mora biti povezano sa stvarnim razlozima jer bi u protivnom odlučivanje o ovim stvarima ovisilo samo o pukoj volji onoga koji odlučuje”.