SPOR Sudac tužio Hrvatsku zbog diskriminacije

Bivša predsjednica Županijskog suda u Zagrebu, sutkinja Mirjana Rigljan, i njezin kolega, aktualni glasnogovornik tog suda Krešimir Devčić, svjedočili su jučer na Općinskom radnom sudu u Zagrebu u postupuku koji je njihov kolega Oliver Mittermayer pokrenuo protiv Republike Hrvatske u srpnju prošle godine zbog diskriminacije. Mittermayer smatra da ga je predsjednica suda Rigljan namjerno “maknula” s mjesta predsjednika 1. odjela na mjesto suca koji vrši istražne radnje Odjela za istražne poslove, iako je njegova učinkovitost oduvijek bila na visokoj razini. Traži naknadu neimovinske štete u iznosu od 100.000 kuna sa zateznom kamatom koja teče od 1. lipnja 2010.

Drugi put svjedokinja

Sutkinja Mirjana Rigljan, koja se u 33 godine sudačkog staža tek drugi put našla u ulozi svjedoka, pred sucem Općinskog radnog suda Damirom Čotićem objasnila je da je kao predsjednica Županijskog suda početkom 2010. dobila rješenje HZMO-a u kojem je stajalo da je Oliver Mittermayer zbog problema s vidom, ali i drugih fizičkih teškoća profesionalno nesposoban za rad. Prvi put je vidjela takvo rješenje pa se konzultirala s kolegama i stručnjacima iz radnog prava, a uputila je i uzvratni upit HZMO-u da joj objasne pojam profesionalne nesposobnosti.

Plaća mu ostala ista

- Odgovorili su da rješenje ne znači i da osiguraniku prestaje radni odnos, već da mu poslodavac mora osigurati radno mjesto najbliže onom koje je do rješenja obavljano. Pritom se mora voditi računa o zdravstvenim tegobama zaposlenika. Odlučila sam kolegu Mittermayera premjestiti u Istražni odjel, na poslove suca koji obavlja istražne radnje. Taj posao rade suci i sudski savjetnici. Plaća i ostale beneficije ostale su mu iste. Nema govora o namjeri da ikoga diskriminiram. Dapače, htjela sam ljudski izaći u susret kolegi s kojim sam i prije toga godinama radila, čak neko vrijeme i na istom tom odjelu - objasnila je Rigljan.

Mittermayerova branitelja Sašu Pavličića Bekića zanimalo je zašto je sudski raspored za 2010. donesen tek u svibnju te godine, kada je propisano da se to mora učiniti do kraja prethodne. Rigljan je odgovorila da kao predsjednica suda ima ovlast prenijeti raspored iz tekuće u sljedeću godinu, ali uz uvjet da se u rasporedu nije ništa mijenjalo. Promijenila je raspored kad je dobila saznanje o Mittermayerovim zdravstvenim tegobama i nakon što se konzultirala sa stručnjacima i HZMO-om. - Žao mi je ako kolega Mittermayer misli da je tu bilo kakve namjere da ga se ošteti na bilo koji način - zaključila je.

- Ako je sve bilo u redu s rasporedom, zašto ga je vaš nasljednik na mjestu predsjednika suda, kolega Ivan Turudić, promijenio već sljedeće godine? - upitao je odvjetnik Pavličić Bekić, na što je sutkinja Rigljan odgovorila kako pretpostavlja da je to učinio zbog stupanja na snagu novog ZKP-a koji je “istragu” prebacio u Državno odvjetništvo.

Tužitelj Mittermayer upitao je kolegicu je li istina da je još 2008. ona rekla njegovoj suradnici da je promaknut u 1. odjel po “nalogu s vrha”. - Ne razumijem, s kakvog vrha? - zbunila se iskusna sutkinja, našavši se sada u ulozi svjedoka.

Ažuran u poslu

Potom je svjedočio Krešimir Devčić, predsjednik Odjela sudaca istrage. Na pitanje Mittermayerova odvjetnika Devčić je odgovorio da je 2009. i 2010., prije nego što je uopće postojalo rješenje HZMO-a o Mittermayerovoj invalidnosti, uputio dva dopisa za premještaj. - U oba slučaja radilo se o situacijama kad je tražio da potpišem rješenja o istražnom zatvoru u nekom predmetima.

Imao je ovlaštenje sâm to učiniti, ali je zvao mene jer nije bio siguran što učiniti. Prvi put sam, kako bih stvar ubrzao, to i učinio, ali drugi put sam mu rekao neka izvoli raditi svoj posao u skladu s ovlaštenjima koja ima jednako kao i ja - objasnio je Devčić. Odvjetnik ga je upitao je li njegov branjenik ažuran u svom poslu danas kad mu je on formalno šef. - Da, nema razlike između njega i drugih sudaca na odjelu - rekao je Devčić. Inače, u Mittermayerovoj tužbi stoji da je 2007. i 2008. u Istražnom centru zaduživan s najvećim brojem predmeta, a da je ostvarivao normu veću od 100-postotne iako je već tada postojala invalidnost s prijedlogom liječnika za poštedu, a što nije poštovano.