I dok se u Hrvatskoj borba za potrošačka prava uglavnom svodi na prigovore operaterima, slučajevi koji dospijevaju na Europski sud pravde pokazuju kako to područje ima puno prostora za napredak te da pojedinačne borbe potrošača mogu imati duboke implikacije na društvo i industriju.
Kao slučaj Nijemca kojeg sud identificira kao osobu B., a koji je putem platforme Booking.com rezervirao četiri dvokrevetne sobe u razdoblju od 28. svibnja do 2. lipnja 2019. u skupom Goldener Anker Hotelu u mjestu Krummhörn-Greetsiel.
Što se točno dogodilo i zašto u smještaj nije stigao, ne zna se, ali se zna da mu je hotel ispostavio račun u iznosu od 2240 eura koji ovaj odbija platiti, zbog čega ga je tvrtka vlasnik hotela odlučila tužiti. U sporu se pozivaju na činjenicu da je potrošač, kad je na platformi Booking.com pritisnuo tipku “dovrši rezervaciju”, s hotelom zapravo potpisao ugovor koji podrazumijeva obvezu plaćanja, no kako nacionalni sud nije bio siguran je li ovdje sve bilo u skladu s propisima, za pomoć se obratio Europskom sudu pravde.
Ukratko - sudski spor sada se vodi oko pitanja je li gumb “dovrši rezervaciju”, koji posljednji treba kliknuti kod odabira smještaja, za prosječnog potrošača dovoljno informativan da on zna kako to automatski podrazumijeva sklapanje ugovora i obvezu plaćanja ili je ta obavijest ipak malo nedorečena.
Za rješenje ovog spora tako će biti važno tumačenje Direktive za zaštitu prava potrošača EU u čijem se članku 8. izrijekom navodi kako je trgovac dužan osigurati da potrošač, kad predaje narudžbu, izričito potvrđuje da ona podrazumijeva obvezu plaćanja, a ako slanje narudžbe pretpostavlja stiskanje neke tipke, onda ona mora biti označena riječima “narudžba s obvezom plaćanja” ili nekim drugim nedvosmislenim izričajem.
U slučaju Bookinga riječ je o tipki “dovrši rezervaciju”, odnosno na njemačkom “Buchung abschließen” za što će sud trebati utvrditi je li sintagma dovoljno jasna da prosječan potrošač iz nje može shvatiti kako je zapravo potpisao ugovor s nužnošću plaćanja ili se, pak, pojam Buchung, odnosno rezervacija može tumačiti i na način kako se to čini svakodnevno, kao neka neobvezna forma koja nužno ne podrazumijeva ugovoreni odnos?
Europski sud pravde u ovom je slučaju nacionalnom njemačkom sudu dao nekoliko smjernica u sklopu kojih bi trebao donijeti presudu, a koje su dosta zanimljive.
Između ostaloga, sud podsjeća da Direktivu o zaštiti potrošača treba tumačiti s ciljem postizanja maksimalne zaštite potrošača, ali ne smatra da je platforma, samo zato što u Direktivi izrijekom stoji formulacija “narudžba s obvezom plaćanja”, dužna baš tim identičnim riječima potrošaču dati informaciju da će za uslugu biti terećen u nekom novčanom iznosu.
Drugim riječima, upozorenje ne mora glasiti baš doslovno tako, ali tipka koju potrošač pritišće svejedno mora na sebi sadržavati nedvosmislenu i jasnu informaciju da će usluga time biti naplaćena te se platforma, ako nije ispunila ovu obvezu, ne može pozivati na činjenicu da je potrošača u nekoj prijašnjoj fazi odabira i rezerviranja smještaja upozoravala kako će zapravo sklopiti ugovor.
Dakle, njemački sud sada mora donijeti odluku je li formulacija “dovrši rezervaciju” dovoljna da potrošač iz nje nedvosmisleno shvati kako je uslugu dužan i platiti, a pokaže li se da ovdje ima nekih nejasnoća, sudska bi presuda mogla imati implikacije na način kako Booking sklapa ugovore i u drugim zemljama, jednako kao i na brojne druge pružatelje usluga koji moguće na sličan način sklapaju ugovore s potrošačima.
Naime, pretpostavka je da za uslugu plaćanja Booking.com sličan jezik koristi i na ostalim tržištima pa bi sudska presuda u korist potrošača mogla značiti da će platforma morati uvesti neke promjene, odnosno potrošačima pružiti i kakva dodatna upozorenja, a što se moguće namjerno izbjegava...