- Skočila sam noćas kad je zatreslo. Još uvijek spavam u prizemlju na trosjedu jer me strah otići u sobu na katu - započinje razgovor Jadranka Gluhačić iz Markuševca čija obiteljska kuća treba konstruktivnu obnovu jer je stradala u potresu 22. ožujka 2020. godine. U četvrtak su, naime, dva slabija potresa pogodila Zagreb, a epicentar im je bio upravo kod Markuševca. Prvi se potres, magnitude 1.9, dogodio u 1.55, a drugi tri minute kasnije, u 1.58, magnitude 2.8 prema Richteru.
- Procijenjeni intenzitet u epicentru II-III stupnja EMS, odnosno III-IV stupnja EMS - objavila je Seizmološka služba Hrvatske.
Gluhačić kaže da su u Markuševcu u 2 ujutro, kad je zatreslo drugi put, mnogi upalili svjetla i izašli na ulice. U strahu se probudila i njezina susjeda Mira Kožić, koja čeka da joj se završi nova obiteljska kuća, koju gradi država.
- Popila sam antidepresive od straha. Prepadnem se kad čujem taj zvuk - kaže umirovljenica Kožić i hvali novog ministra graditeljstva Branka Bačića jer je uvjerena da je upravo on pokrenuo izgradnju njezine kuće, kao i ostale tri u njezinom susjedstvu.
- Da nije on došao, tko zna što bi bilo, dokad bi to tako stajalo... Neka mu Bog da zdravlja - ponavljala je Kožić čija će nova kuća imati 55 četvornih metara i u kojoj će živjeti sa suprugom Ivekom. Nedaleko od nje živi Vid Budek, koji također čeka dovršetak izgradnje obiteljske kućice na račun države, a za koju kaže da bi trebala biti gotova do 25. ožujka. Budek nije baš potpuno zadovoljan samom izgradnjom. Muče ga problemi s pronalaskom namještaja za dimenzije njegova novog doma, a i kuhinju će, govori, teško dobiti u roku u kojem bi kuća trebala biti gotova.
- Ranije je to bila kuća od 150 četvornih metara - dodaje Budek koji otad živi u nadograđenoj garaži u dvorištu. Od države nije tražio da mu plati najam u nekom stanu, nego su se on i supruga smjestili u tu improviziranu kućicu.
- Nikad nisam ništa tražio - dodaje Budek. Puno je takvih improviziranih nekretnina diljem Markuševca, a u samom Markuševečkom Popovcu najviše je kuća koje su očito konstruktivno nastradale. Međutim, te raznolike nadogradnje djeluju potpuno improvizirano te je puno nekretnina na kojima još stoje crvene naljepnice i u njima nema nikoga. Kuća obitelji Gluhačić, s početka priče, vizualno pak ne izgleda kao da je stradala jer ima novu fasadu i krov, ali supružnici Gluhačić objašnjavaju da joj je potrebna kompletna konstruktivna obnova.
- Dobili smo rješenje prema kojem imamo pravo na oko 75 tisuća eura, ali sami moramo naći projektanta i izvođača, što neće biti nimalo lako. Jedva smo našli izvođača za krovište, to nam je radio čovjek iz Čakovca - priča Ivan Gluhačić. Uz tu kuću oni imaju i manju, improviziranu iz garaže, za koju Gluhačić kaže da ju je sam zidao.
- Na njoj nije ništa stradalo - ističe Gluhačić. Problem im s izvođačima dodatno, kažu, komplicira i izuzetno uska ulica koja vodi do njihove nekretnine.
- Imamo sada dvije godine da iskoristimo ta sredstva, nadam se da ćemo u tom roku uspjeti naći izvođača - govore Gluhačići.
Nedaleko od njih je i Marica Bobić koja se isto tako prestrašila novog podrhtavanja tla, iako je njezina kuća vidljivo ojačana novim betonskim serklažima.
- Da, mi smo to sami napravili, djeca su pomogla, ali predali smo papire za povrat sredstava, no još ih nismo povratno dobili - govori Bobić koja sad najviše zazire od toga što će se uskoro morati rušiti kuća s kojom dijeli jedan zid jer je potpuno popucala.
- Najviše me strah da to ne ostavi neke posljedice, iako je nadzorni inženjer kazao da će oni to polako rušiti, pa da će paziti te da bi sve trebalo biti u redu - kaže ona. Budek je jedini od ljudi s kojima smo u Markuševcu razgovarali kojeg novo podrhtavanje tla nije uznemirilo.
- Što mi se više može dogoditi? - dodaje.
Mira Kožić čeka dovršetak nove kuće, a kaže da je jedva otplatila kredit za staru.
- Sad sam u mirovini, radila sam kao kuharica u Novoj bolnici. I sa suprugom sam digla kat, moji roditelji živjeli su u prizemlju, i upravo je taj njihov dio popucao u potresu 2020. godine. To je građeno sedamdesetih, nije tada bilo novca, radilo se kako se imalo. Naš gornji kat nije stradao, ali morali smo sve srušiti, bila je to lijepa kuća - govori Kožić dok pokazuje fotografije svoje stare kuće. Kažemo joj da će i nova biti lijepa te da će, što je najvažnije, biti sigurna, i ona se slaže.
- Najvažnije je upravo to, da je sigurna - uzvraća Kožić.