U jesen prošle godine posljednji sam put - a čvrsto sam uvjeren i zadnji put - uživo svjedočio jednom nastupu Zorana Milanovića. Bilo je to u Splitu, 26. listopada, na obljetnicu partizanskog oslobođenja grada.
Lokalna antifašistička udruženja organizirala su tog dana skup pred splitskim teatrom. Na skupu se sabralo dosta svijeta, mahom one vrste ljudi koji se u Hrvatskoj obično poimaju kao "lijevi". Bila je to uglavnom gradska middle-class, dobrim dijelom iz partizanskih obitelji (u Dalmaciji ih je malo koje nisu takve). Većina ljudi koji su se skupili pred kazalištem bila je dobno +60: negdašnja socijalistička radnička i srednja klasa, ljudi kojima su 90-e uništile tvornice i institucije, a na '45. gledaju kao na oslobođenje. Ukratko -...