Rođaci monstruma Paravinje: Nije bio na ratištu. On je kukavica i notorni lažac, a ne ratni junak!

Brojne su obitelji u Novoj Pazovi, pa i u Staroj, koje nose prezime Paravinja - a koje su ovamo došle poslije Drugog svjetskog rata, a neki i poslije ratova na području bivše Jugoslavije - zatečene informacijama da je Dragan Paravinja silovao, zadavio i bacio u rijeku Antoniju Bilić.

Poneki od daljih i bližih rođaka na spomen njegova imena odbijaju svaki kontakt s novinarom, uglavnom kažu da ga se srame još od devedesetih godina, kad je počinio silovanje, za što je osuđen na četiri godine zatvora, koje nije “odležao” jer je nakon puštanja iz pritvora pobjegao iz Srbije i skrasio se u Hrvatskoj.

Neki od Paravinja čak ističu i to da od tada više i ne idu na obiteljska slavlja ni pokope vezane uz Draganovu obitelj, jer ga osuđuju za ono što je učinio kad je bio u Novoj Pazovi, a pogotovo sada.

Nakratko smo razgovarali s Ružicom Paravinjom, Draganovom majkom:

- Što da vam kažem? Što kao odgovor očekujete od mene? Ne znam ni kuda idem, niti kuda “udaram”, niti koliko ću dugo. Suprug još nije u Novoj Pazovi. Tu sam s Draganovim sinovima i možete zamisliti kako je meni i kako je toj djeci. I svima nama - bilo je sve što nam je mogla reći nesretna žena.

Jedan od daljih rođaka Dragana Paravinje, koji nas je zamolio da mu ne objavimo ime, prstom upire upravo u njegove roditelje i smatra da su oni trebali utjecati na njega da odsluži kaznu nakon što je presudom Vrhovnog suda Srbije bio osuđen na četiri godine zbog silovanja i silovanja u pokušaju, a ne da pobjegne. On misli da bi to možda utjecalo na njega da ne ponavlja iste pogreške.

U policijskoj postaji u Novoj Pazovi razgovarali smo s dužnosnikom koji je također zatražio tajnost, a rekao nam je da uz Dragana Paravinju za njegova boravka u Novoj Pazovi, osim dva silovanja, nisu vezane druge kriminalne radnje. Na pitanje kako je pobjegao i kako je nakon tjeralice raspisane za njim mogao neometano raditi u Hrvatskoj, taj je dužnosnik prekinuo naš razgovor zatraživši naš broj telefona kako bi nam se, navodno, poslije javio s odgovorima na pitanje koje smo postavili. Nije se javio...

Očito, Dragan Paravinja znao je da ga Hrvatska, kao svojega građanina, neće izručiti Srbiji, pa se tu sklonio, bježeći i od tjeralice koju je raspisala Bosna i Hercegovina također zbog silovanja, ne dolazeći u Srbiju. Majka ga je, prema jednom svjedočenju, obilazila u Hrvatskoj, ali ne često.

Odgovor iz policijske postaje u Novoj Pazovi možda je izostao i zbog toga što bi se moralo odgovoriti na osnovno pitanje, a ono glasi: kako je Paravinja mogao imati putovnicu kad je već bio osumnjičen za dva kaznena djela?

Neoduzimanjem putovnice bilo mu je omogućeno da pobjegne u Hrvatsku. Najžalosnije je u slučaju Dragana Paravinje to što je cijelo vrijeme bio zaštićen kao “građanin Hrvatske” koji je svojedobno, nakon uhićenja u Sloveniji i Njemačkoj na temelju tjeralice raspisane u Srbije, vraćan ne u Srbiju, nego u Hrvatsku, gdje je nastavljao mirno živjeti.

Posebno začuđuje činjenica da mu je daljnji miran boravak u Hrvatskoj omogućen i nakon Sporazuma o izručenju kriminalaca koji su upravo prije godinu dana u Beogradu (29. lipnja 2010.) potpisali tadašnji hrvatski ministar pravosuđa Ivan Šimonović i srbijanska ministrica Snežana Malović.

Svojedobno je, krajem osamdesetih godina, u Novoj Pazovi, za vrijeme “buđenja naroda”, bila poznata skupina Mirka Jovića koja je bila “udarna šaka” Slobodana Miloševića za obaranje vojvođanskog “autonomaškog” vodstva.

Iako su neki iz obitelji Paravinja pripadali toj skupini, Dragana to nije zanimalo, kaže jedan od njegovih rođaka. Za priče Dragana Paravinje da je bio na bojištima u Slavoniji kaže da su to najobičnije laži.

- Da je bio uz grupu Mirka Jovića, bio bi i na bojištu, ali bio je kukavica, a ne nikakav ‘ratni junak’ - kaže taj rođak.

Bio je, u prvo vrijeme, pristaša Draškovićeva Srpskog pokreta obnove , i to kao običan i beznačajan član, ali ubrzo ga je i to prestalo zanimati.

Kako kaže jedan od rođaka, bolje da je ostao u politici nego da je “podlegao najnižim ljudskim strastima”. Ovaj rođak Dragana Paravinje u njegovu navodnom oproštajnom pismu u kupaonici samo vidi potvrdu dojma koji je imao o njemu - da je notorni lažac.

Kaže da on ne zna gotovo ništa o “bojištima u Slavoniji” jer na njima nije ni bio, te da o njima govori samo ono što je doznao iz novina, ili prepričava događaje o kojima su svojedobno u Novoj Pazovi kazivali momci Mirka Jovića koji su bili u paravojnim formacijama, među ostalim, i u zloglasnim “Belim orlovima”, piše Slobodna Dalmacija .