Hrvatska udruga za odnose s javnošću i ove je godine proglasila Najkomunikatora godine. Tom je prestižnom titulom nagrađen Natko Beck, vodeći specijalist radiologije u Dječjoj bolnici 'Srebrnjak'.
- Uloga doktora Becka u našem komunikacijskom nebu je edukativna, informativna i preventivna, uz dozu opuštenosti i humora. Natko je svojom lakoćom komuniciranja i otvorenošću zaslužio titulu doktora i u komunikacijskom smislu, istaknuo je Igor Vukasović, predsjednik ovogodišnjeg žirija.
Doktor Beck nerijetko nosi leptir mašnu i crveni nos, a kao vodeći specijalist radiologije u Dječjoj bolnici 'Srebrnjak', ima nesvakidašnji pristup prema najmlađim pacijentima jer osim što smatra da djeca zaslužuju najveći angažman, voli ih uveseljavati humorom i trikovima.
- Ova nagrada mi znači nevjerojatno puno, čak da je iz moje struke nagrada mi ne bi značila toliko. Zakoračio sam u nešto novo, nešto divlje, a u tom nečem novom i divljem sam dobio priznanje od komunikacijske struke i na tome im hvala, kazao je doktor Beck.
Vilim Ribić 'Antikomunikator godine'
Ovogodišnji Šipak godine, nagrada za Antikomunikatora godine pripala je Vilimu Ribiću, glavnom tajniku Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja za doprinos, kako je navedeno, lošoj komunikacijskoj praksi u hrvatskom javnom prostoru. Kao netko tko zastupa sve radnike, nikada ih ne bi trebao dijeliti na privatni i državni sektor, naveli su u HUOJ-u. Upravo zbog takvih podjela i izjava kao što je 'I radnici u privatnom sektoru dobit će božićnice' stvorio je podjelu u društvu i svojom komunikacijom u javnosti doprinio stvaranju jaza između privatnog i javnog sektora, zaključak je žirija.
Povodom dodjele nagrade za Antikomunikatora godine, priopćenjem se oglasio i sam laureat Vilim Ribić te kazao kako je za njego to potvrda da 'odlično radi svoj posao'.
Njegovo priopćenje prenosimo u cijelosti:
- Ugodno sam iznenađen antinagradom 'Šipak' Hrvatske udruge za odnose s javnošću. S obzirom na to tko ju je dodijelio to je za mene zapravo nagrada i potvrda da svoj posao radim odlično. Stoga mi je to jedno od najdražih priznanja do sada. Ne daj Bože, da su mi ti ljudi dodijelili nagrade. Upropastili bi me.
Zapanjuje amaterizam u obrazloženju odluke. Nisu bili u stanju prikriti svoje političke i ideološke motive i antisindikalne sentimente te ih umotati u neke profesionalne kriterije struke, barem izmišljene kada ne mogu naći stvarne. Gospoda imaju problem s mutnim mislima pa nisu shvatili da se njihovo obrazloženje sudara sa samim sobom. Citiram:
'Kao netko tko zastupa sve radnike, nikad ih ne bi trebao dijeliti na privatni i državni sektor. Upravo zbog takvih podjela i izjava kao što je 'i radnici u privatnom sektoru dobit će božićnice' stvorio je podjelu u društvu i svojom komunikacijom u javnosti doprinio stvaranju jaza između privatnog i javnog sektora', zaključak je žirija.
Dakle, antinagradu za antikomunikatora godine dobio sam zato što sam navodno dijelio radnike na javni i privatni sektor. Nepristrane i dobronamjerne ljude upozoravam da je to dijabolična laž. Zašto je laž? Ja nisam nikada, ali baš nikada, dijelio radnike u privatnom i javnom sektoru. Ne postoji niti jedna moja izjava u kojoj sam tako nešto zagovarao pa to nije niti ova citirana. Zašto je dijabolična? Zato jer znaju oni predobro da sam se najžešće suprotstavljao svima onima koji su upravo to činili. Dijabolična je zato jer tu podjelu čine upravo oni u čijoj službi je ovaj žiri, njihova klasa, njihov sloj, njihovi agitpropski portali. To su svi oni koji kada sindikati traže veće plaće za liječnike, znanstvenike, sestre, nastavnike objavljuju naslove: „Uhljebi traže veće plaće“. To su oni koji lažu da je javni sektor glomazan. To su oni koji zagovaraju minimalnu državu, „čija je zadaća samo to da drži zvijeri na rastojanju“ (kako kaže politolog Benjamin Barber). To su oni koji bi htjeli da im policajci čuvaju imovinu od lopova, ali da to rade za male plaće. Pri takvim nastojanjima angažiraju znanstvenu prostituciju koja tada „dokazuje“ kako su plaće u državnom sektoru visoke pa da je štrajk neopravdan. I tako to rade svaki puta. A zašto to sve rade? Zato da bi njihovi gazde imali niže poreze.
Zadnje izjave poslodavaca kojima su tražili 50% bespovratnih sredstava od EU za sebe bile su na tragu istog tog stalnog razvijanja sukoba privatnog i javnog sektora i države, što sam razobličio kao društveno štetnu glupost. Javni i privatni sektor su neraskidiva organska cjelina i nije pitanje podupiranja javnog ili privatnog, već produktivnog i inovativnog naspram nekvalitetnog, neovisno gdje jeste. Tako sam govorio ne samo na nedavnoj sjednici GSV-a, već i u javnosti.
S podjelom na javni i privatni sektor manipulira vrsta društveno neodgovornog poduzetništva uz oslonac na njihove skučene ideologe. Jedan od istaknutijih u tom podrivanju je Davor Huić, koji je istovremeno član žirija koji mi je dodijelio antinagradu. Tko ne zna, Davor Huić je samoproglašeni predsjednik poreznih obveznika, dakle predsjednik svih građana RH, koji se silno borio protiv oporezivanja imovine bogatih. Taj je čovjek povezan s radikalno desnim krugovima u SAD-u koji razvijaju strategije slabljenja sindikata radi slabljenja socijalne države. Jedna od strategija takvih krugova je permanentno ocrnjivanje sindikalnih čelnika.
Postao sam antikomunikator godine zato što se tijekom ovih godina krize, u okolnostima otimanja oko skučenih resursa, stalno suprotstavljam egoizmu i neukosti imućne manjine na štetu socijalnih i radnih prava građana i radnika, jednako i u javnom i u privatnom sektoru. To da sam trn u peti Huiću i njemu sličnim poznato je mnogima, a dovoljno je zaviriti na njegov facebook. Tamo sam stalna tema.
Važnost koju mi pridaje govori da sam ja zapravo postao antikomunikator godine zapravo zato što sam komunikator desetljeća.
Sve se to samo nastavlja na niz ocrnjivanja, laganja, insinuiranja, govora mržnje, huškanja na moju likvidaciju, sve u nastojanju da me se eliminira iz javnog života. Ne znam zašto su toliko nestrpljivi. Biologija i Kronos rade svoje. Strpite se malo.
Nagrađivači žele reći radnicima privatnog sektora da sindikalni čelnik o njima ne brine, već da to rade oni. Nadaju se da ima bedaka koji u to mogu i povjerovati. Sindikata u privatnom sektoru sve je manje, istjeruju ih Huićevi, mnogi radnici teško trpe nepravde i gaze im dostojanstvo. To je zato što o njima tako pažljivo brinu oni za čije interese Huić i družina dijele antinagrade', napisao je Ribić.