Prije nekoliko mjeseci prodan je Uljanik Standard, firma iz propale Uljanik Grupe, koja nije bila zahvaćena valom stečajeva koji je potopio sva druga društva u tom holdingu. Naime, prihodi Standarda nisu vezani uz brodograđevnu djelatnost, a kupio ga je dosad slabo poznati poduzetnik Ilija Lovrić po cijeni od 20 milijuna kuna, nakon što nije bilo zainteresiranih kupaca po početnoj cijeni od 25 milijuna kuna, a zatim i po 22 milijuna kuna.
Glas Istre piše kako je Lovrić tvrtku kupio praktički na rasprodaji postavši tako vlasnik vrijednih nekretnina nekad općedruštvenog vlasništva moćnog industrijskog i radničkog grada Pule.
Lovrić se bavi galvanizacijom u svom obrtu koji je započeo s radom u Galižani 2000. godine, a danas upošljava 25 radnika. Osnovna mu je djelatnost pružanje usluga završne obrade metala, odnosno antikorozivne zaštite i dekorativne završne obrade metala, te poslovi restauracije raznih predmeta. Ispričao je da njegove usluge većinom koriste inozemni naručitelji.
Lovrić je također novi vlasnik poznatog rock kluba Uljanik, koji je nedavno zatvorio vrata za posjetitelje. Planira na tom mjestu izgraditi butik hotel, a za Ugovor s Rock klubom Uljanik kaže da je raskinut jer diskoteka nije profitabilna.
Glas Istre od Lovrića doznaje da će oba samačka hotela, odnosno doma koji se nalaze nedaleko od srednje Ekonomske škole u Balotinoj ulici, također u vlasništvu te tvrtke, ubrzo biti srušena zbog derutnosti i narušene statike zgrada. Međutim, jedan se dom trenutačno adaptira, te će nastaviti s radom još neko vrijeme.
U intervjuu novinaru Marcellu Rosandi komentirao je činjenicu da je za jeftine novce kupio Uljanik Standard.
- Jesam, vrlo jeftino, i zadovoljan sam time. Država je nudila i svatko je mogao kupiti. Međutim, iskreno mislim da je to trebao učiniti Grad Pula, ali je jednostavno propustio priliku. Naknadno su mogli zadržati nekretnine koje su im interesantne, a ostatak prodati. Vrlo jednostavno, ja mogu reći da sam već sada profitirao kupnjom Uljanik Standarda. Vrijednost svih nekretnina je bar šest puta veća. Dobio sam otprilike 700 stanova u suvlasništvu, 60-tak u vlasništvu, ova dva samačka doma gdje upravo razgovaramo, jedan u Balotinoj, drugi u Kovačićevoj, zgradu na adresi Riva 6, prostor disko kluba Uljanik, gdje dio prostora koristi Arheološki muzej, te još nekoliko manjih zemljišta, rekao je.
Komentirao je ogorčenje stanara bivših Uljanikovih samačkih domova koji su ostali neugodno iznenađeni kada su im ponuđeni novi ugovori o smještaju na samo tri mjeseca, umjesto na godinu dana, kao što je bilo ranije.
- Dom u Balotinoj ulici zatvaramo 1. travnja, te ćemo potom ići s procedurom rušenja. Cijelo vrijeme ponavljamo da će se zgrada urušiti, ona je statički potpuno neispravna. Građena je 1956. i jednostavno više nije uporabljiva. Ako netko strada, ja snosim odgovornost. Ovdje su bili novinari, snimala je televizija, predstavnici institucija, svakojakih služba i drugih. Svi oni vide koje je stanje i boli ih briga. Nitko ništa ne poduzima. Instalacije su stare i više su puta gorjele, osigurači iskaču, u sobama se diže parket. Ljudima je život ovdje ugrožen. Ja ne mogu snositi odgovornost za probleme koje sam naslijedio, isto kao ni gradonačelnik, odgovorio je.
Kaže da planira rušiti dom čim dobije sve potrebne dozvole, a osvrnuo se i na sudbinu korisnika koji uglavnom žive na rubu egzistencije.
- Uvjeti u našim domovima nisu humani, tim ljudima treba omogućiti nešto normalno. Pula ima jedan veliki problem, ovdje se desetljećima nije sagradio nijedan starački dom. U našim domovima imamo oko 25 socijalnih slučajeva i mnogo umirovljenika s jako niskim primanjima. Oni sada plaćaju najam od 1.260 kuna i ostane im malo za život. Grad i određene službe su godinama slali k nama sve ljude koje nisu znali kako zbrinuti, pa se Uljanik Standard vremenom pretvorio u socijalnu ustanovu.
Lovrić kaže da je o tome razgovarao s gradskim vlastima.
- Pokušali smo iznaći rješenje. Međutim, stekao sam dojam da se ograđuju od tog problema. Provlači se retorika da je "gospodin Lovrić znao što kupuje". Nije moj problem što tim ljudima Grad nikad nije omogućio bolje uvjete i mogućnosti za smještaj. To je problem čitave zajednice, Grada, Županije, države, a ponajprije socijalne službe. Predložio sam im da se podijelimo na pola, no odgovora nije bilo. Čak sam pronašao socijalnu ustanovu koja se bavi tom djelatnošću preko 20 godina. Radi se o Svetom Polikarpu koji može zbrinuti 180 ljudi. Koliko mi je poznato, oni su na to spremni, no bez pomoći Grada ne mogu. S druge strane, ako vladajući imaju bolje rješenje, neka kažu.
Prema njegovim riječima, drugi dom u Kovačićevoj je u boljem stanju.
- Ovdje sada ulažemo otprilike milijun kuna da dovedemo u red smještaj kojeg imamo namjeru iznajmljivati radnicima. Također, možemo privremeno zbrinuti polovicu sadašnjih stanara. No, moja vizija podrazumijeva i njegovo rušenje. Ovi domovi nama generiraju mjesečni gubitak od 40-50 tisuća kuna. Morate znati da ja zapošljavam 50 ljudi kojima osiguravam plaće i egzistenciju.
Kaže da kafić Green i mali market u prizemlju jedne od zgrada zasad ostaju, ali ni njih više neće biti kada se zgrada bude rušila.
Na upit očekuje li otpora stanara i eventualne ružne scene odgovorio je:
- Iskreno, ne. Ja te ljude neću izbacivati na ulicu. Ako Grad i čitava zajednica ne budu imali sluha, ostavit ću ljude tamo. Međutim, opet ponavljam da to nisu uvjeti dostojni čovjeka i da je život u tim zgradama vrlo opasan. Korisnici naših domova su korektni, uljudni i svjesni su svega. Tridesetak ljudi je u posljednjih par mjeseci već otišlo. Neki su našli drugi smještaj, neki su kod rodbine ili prijatelja.
Otkrio je svoje planove što želi napraviti s tim prostorom.
- Želim izgraditi stambene zgrade, poslovne prostore i podzemne garaže. Ovaj kvart mora imati bolji standard i kvalitetu života. Hoće li nam Grad biti partner u tome, još ne znam, ali nadam se da hoće. Svoje novce želim ulagati ovdje u Puli. Međutim, ako naiđem na otpor, uložiti ću ih negdje drugdje.