Niti jedan od stotinjak stanara bivših Uljanikovih samačkih domova neće završiti na ulici. Rekao je to novi vlasnik domova Ilija Lovrić nakon sastanka s pulskim gradonačelnikom Filipom Zoričićem, predstavnicima stanara te Jadranskog sindikata i Radničke fronte.
Naime, samačke domove tvrtke Uljanik Standard kupio je nedavno od Uljanik d.d.-a u stečaju pulski poduzetnik Ilija Lovrić, koji je odlučio jedan samački dom srušiti, a drugi privremeno urediti za prihvat radnika.
Postojećim korisnicima, kojih ima stotinjak, produžen je ugovor do 1. travnja 2022. godine. Lovrić bi sada s Gradom Pula trebao naći rješenje za zbrinjavanje tih stanara koji su većinom socijalni slučajevi i nemaju kamo.
Na sastanku nije doneseno konačno rješenje što sa stanarima, a razmatra se mogućnost smještaja u dom Sveti Polikarp. Dio njih trebao bi biti prebačen u drugi samački dom koji se sada obnavlja.
Koliko će sve to koštati doznat će se u petak, a sljedećeg će se tjedna nastaviti sastanci u gradskoj upravi.
- Ja se borim da svima bude bolje. Nećete sigurno završiti na ulici. Naći ću vam bolje rješenje. Pa taman spavali kod mene u primaćoj. Stanari mogu biti u domu dok im treba i 1. travnja nije fiksni datum. Ali to bi trebalo riješiti čim prije - poručio je Lovrić stanarima okupljenima ispred gradske uprave.
Rekao je da je sastanak u gradu bio konstruktivan i pametan te da svi traže rješenje.
- Stječem dojam da se počelo raditi na rješavanju tog problema. Zgrade su derutne, a jedna se urušava. To je zgrada koja nije bila namijenjena za smještaj radnika, a ne socijalne slučajeve i umirovljenike. U međuvremenu je postala socijalna ustanova. Tamo imate bolesne i nemoćne te umirovljenike koji imaju male mirovine. Tim ljudima treba omogućiti bolji standard i rješenje. Nadam se da će se jedan dio ljudi smjestiti u Svetom Polikarpu ili negdje drugdje - rekao je Lovrić.
Veli da su uvjeti u domu jako loši te da korisnici imaju sobe od osam do devet kvadrata te zajednički toalet.
- Ti ljudi trebaju kvalitetu dostojnu čovjeka. Mi u drugi dom ulažemo milijun kuna. Tamo su instalacije više puta gorjele. Svatko donosi svoje grijalice i često dolazi do kratkih spojeva. Nema centralnog grijanja. Mi sada ulažemo u nove grijalice, umivaonike. A ja s nikim ne ulazim u konflikt. Živim u Puli i ne stidim se nikoga. Borim se za te ljude više nego grad, županija i država - rekao je Lovrić.
Dubravka Kovačević iz Radničke fronte rekla je da je na sastanku istaknula tri zahtjeva i problema.
- Naš zahtjev je da stanari moraju ostati tamo gdje su do trajnog rješenja. Nikakvo izbacivanje na ulicu s 1. travnjem ne dolazi u obzir. Drugi zahtjev je - dok god su stanari tamo, imaju pravo na usluge čišćenja i osiguravanja vode i struje. Stanari nisu malodobni niti maloumni. Ne može se ići mimo njihovih glava rješavati njihova sudbina. Sve osobe koje tamo žive, njih 104, moraju znati što će biti s njima i cijenu svega što se tamo spominje - istaknula je Kovačević.
A korisnici samo žele krov nad glavom i boje se budućnosti.
- Već četiri godine sam u domu. I beskućnik sam. Tu mi je dobro jer barem nitko ne piša po meni i sam sam. Kada mi je teško, pojačam televiziju. Nikog ne diram. Nemam vizije gdje ću nakon 1. travnja. Ovi na sastanku o tome odlučuju - rekao je jedan od stanara.
Drugi veli da u domu živi 15-ak branitelja i invalida Domovinskog rata.
- Ne vidim kuda i ne vidim budućnost. Ne znamo što će biti nakon 1. travnja. Nas 14-15 u domu smo hrvatski branitelji. Imate i ljude na štakama, veterane Domovinskog rata koji se sa stolicom idu tuširati. A sada će ga netko izbaciti na ulicu. Da je malo socijalne osjetljivosti, sve bi se riješilo - požalio se drugi.
Stanari kažu da zgrada koja bi se trebala rušiti nije u tako lošem stanju kako se to prikazuje.
- To je zgrada puna betona. Obje zgrade imaju jednaku statiku, tako da lažu da je jedna zgrada u lošem stanju. To je lažiranje realnog stanja - zaključuju bespomoćni stanari.