ZAGREB - Nisam htjela djecu. Bila sam na početku 30-ih, htjela sam razvijati karijeru, ali moj 10 godina stariji suprug htio je da stvorimo obitelj. Imali smo problem s plodnošću. Ja sam stisnula zube i krenula na postupak medicinski potpomognute oplodnje. Nakon dva pokušaja ostala sam trudna. Bila sam prestravljena samom idejom majčinstva. Znam da zvuči strašno, ali vjerovala sam da neću ostati trudna. Kad sam ipak uspjela, znala sam da ne želim biti majka. Pobacila sam, a da suprugu nisam ništa rekla. Jednostavno je mislio da postupak nije uspio.
Ispričala je to za britanski Times Jilly savjetnica za zapošljavanje, jedna od sve većeg broja Britanki koje se odlučuju pobaciti, i to nakon višestrukih postupaka medicinski potpomognute oplodnje. Razlozi su najčešće razvod ili raspad veze. Prosječno oko 80 Britanki godišnje odluči nakon MPO-a obaviti pobačaj isključivo iz socijalnih razloga.
I u Hrvatskoj je, pričaju stručnjaci, bilo takvih slučajeva. Prof. dr. Hrvoje Vrčić, voditelj Centra za MPO Klinike za ženske bolesti i porode u Petrovoj, u svojoj 25-godišnjoj karijeri liječio je dvije žene koje su nakon izvantjelesne oplodnje (IVF) imale urednu trudnoću, ali su odlučile pobaciti. U oba slučaja na to su ih nagnale razmirice u vezi ili razvod. No, ističe dr. Vrčić, oba su se slučaja dogodila prije više od 15 godina.
Očuvanje zdravlja majke
- U praksi sam se susreo s prekidom trudnoće nakon IVF iz medicinskih razloga radi očuvanja zdravlja majke. Na žalost, susreo sam se nekoliko puta i sa slučajem kad su trudnice nakon postupka IVF-a željele prekinuti trudnoću iz nemedicinskih razloga. Samo u dva slučaja znam da su trudnoće prekinute. U ostalim slučajevima trudnice su zadržale trudnoću unatoč nesuglasicama i prekidu veze, odnosno razvodu - kaže dr. Vrčić.
Tijekom 25 godina rada, dodaje, to i nije zabrinjavajuća učestalost, premda za njega i jedan jedini slučaj predstavlja tragediju. Ističe kako je liječenje neplodnosti složen proces u kojem sudjeluju oba partnera i liječnički tim s embriologom.
- Biti iznenađen trudnoćom koju niste očekivali nakon IVF-a je krajnje neozbiljno. Jednako tako bolje je prepoznati prije postupka IVF-a nepremostive razlike i nesuglasice među partnerima nego pristupiti postupku. Vjerujem da porasta učestalosti prekida trudnoće nakon IVF-a kod nas neće biti jer pristupamo svakom bračnom paru sustavno, uz obvezan razgovor s psihologom ili psihijatrom, na što nas obvezuje i Zakon - kaže dr. Vrčić.
Njegovi kolege dr. Dražen Lučinger s Vuka Vrhovca i dr. Renato Bauman iz OB Sveti Duh nikada nisu imali pacijentice koje su nakon uredne trudnoće postignute u postupku MPO-a odlučile u dopuštenom zakonskom roku pobaciti.
- K nama dolaze parovi koji silno žele djecu. Susreo sam se sa slučajevima u kojima je obavljen pobačaj zbog medicinskih razloga, zbog utvrđenih anomalija ili ugroženosti majčina života. No, moram reći da su žene nakon MPO-a manje sklone čak i takvim pobačajima - ističe dr. Bauman.
Neprihvatljiv hedonizam
Dodaje kako zna za ženu koja se odlučila za pobačaj nakon što je saznala da nosi četvorke. Uz to je imala i zdravstvenih problema.
- No to doista nije isto, mislim da je kod te žene bilo ozbiljnih medicinskih indikacija. Pobaciti nakon IVF-a je, po meni, vid neprihvatljivog hedonizma koji nije svojstven našim parovima, a djelomično se može pripisati i činjenici da stručnjaci s parovima prije postupka ne obave kvalitetan i iskren razgovor - dodaje dr. Bauman.
Tužna priča sa sretnim završetkom
ZAGREB - Nikada nisam niti čula za slučaj da je neka žena nakon IVF-a uopće pomislila na pobačaj. Najbliže tome je slučaj žene koja je nosila četvorke te se odlučila za uklanjanje dvaju zametaka. Iako je njezina
odluka, zbog izrazite rizičnosti trudnoće i za majku i za djecu, bila razumljiva, i na to se jako teško odlučila. Danas je ponosna majka zdravih blizanaca - kaže Karmen Rivoseki Simić iz Udruge Roda. Godišnje se oko 2000 parova u Hrvatskoj podvrgne postupcima medicinski potpomognute oplodnje te se rodi između 800 i 1000 djece začete na taj način.