Često sam na početku ekonomske krize 2008. govorio da će Hrvatska proći kroz biblijsko razdoblje sedam mršavih i sedam debelih godina. Izgleda da je vrijeme sedam mršavih godina završilo, ali još nije jasno je li pred Hrvatskom sedam debelih godina. Dugotrajna recesija koja će, prema pokazateljima, tehnički završiti ove godine, ne daje jasnu sliku o tome hoće li se ekonomski oporavak nastaviti. Ako se pogledaju Vladine Smjernice ekonomske i fiskalne politike za razdoblje 2016. - 2018., onda je jasno da se značajan ekonomski rast ne očekuje. Očekivane stope ekonomskog rasta manje od 2 posto godišnje ne ulijevaju optimizam, nego pozivaju na novi oprez jer posljednji događaji na europskom i azijskom financijskom tržištu pokazuju veliku nervozu tržišta.
Posljednji podaci o ekonomskom rastu među vodećim zemljama EU pokazuju da je ostvaren vrlo skroman rast iako je program monetarnog popuštanja Europske centralne banke uzeo maha. Uz to, zemlje EU imale su vjetar u leđa od slabljenja eura prema dolaru i pada cijene nafte.
Stoga ne bi bilo naodmet razmisliti o tome što napraviti u slučaju da mjere monetarnog popuštanja Europske centralne banke ne donesu željene rezultate u realnom sektoru i ECB odluči da je vrijeme za zatvaranje slavine kroz koju euro preplavljuje tržište jer postoji prijetnja da se rasplamsa inflacija. Takav scenarij lako je moguć za otprilike godinu dana, a moguće je da se dogodi i prije.
Prema tome, vrlo je rizično očekivati da će ekonomski rast u Europi “povući” hrvatski ekonomski rast sam od sebe. Hrvatska prije svega treba raditi na novim reformama koje bi potaknule investicije i pojednostavile život svima koji u Hrvatskoj žele investirati i raditi. O tome ne treba previše duljiti jer je to već općepoznato, ali treba ponoviti da je cilj toga stabilna ekonomija koja se može uspješno oduprijeti ekonomskoj krizi.
Najbolji primjer je posljednja grčka kriza, koja nije izazvala velike potrese na burzama, na kojima nije došlo do rasprodaje dionica. Razlog tome leži u činjenici da su provedene reforme u Španjolskoj, Portugalu, Irskoj donijele rezultata tako da su ekonomije stabilizirane i stvaraju kakav-takav ekonomski rast. Također su u Europskoj monetarnoj uniji posljednjih godina provedene važne reforme kao odgovor na financijsku krizu. Kreiran je Europski stabilizacijski mehanizam, koji opskrbljuje članice eurozone prijeko potrebnim sredstvima u slučaju krize. Članice eurozone također su pojačale poštivanje postojećih fiskalnih pravila kroz novi komplet propisa o izradi državnog proračuna koji su poznati pod nazivima “two-pack” i “six-pack”. Zemlje EU koje nisu članice eurozone dobrovoljno su pristupale sporazumu, i to njih 26, a jedino Hrvatska i Velika Britanija nisu članice.
Ako se na trenutnoj razini hrvatskog javnog duga - blizu 90 posto BDP-a - provedba reformi bude previše odgađala, a momentalno je lako moguće da će i 2016. zbog izbora biti izgubljena godina, Hrvatska bi mogla uskoro postati pacijent MMF-a i Europske komisije. Možemo ih nazvati “dvojka”, jer nema ECB-a, koji je prisutan kod Grčke.
Kada “dvojka” bude prepisala recept, tada se može očekivati da recept neće biti nimalo nježan kao što bi bio da se primijene preventivne mjere prije nego što stigne liječnik.
“Dvojka” će bez odgađanja tražiti da se smanje rashodi i da se povećava primarni proračunski višak (proračunski prihodi minus proračunski rashodi u koje nisu uključene kamate). Zatim će vršiti pritisak da se provedu strukturne reforme (koje se bezrazložno odgađaju) na tržištu rada i u administraciji kako bi se poboljšao dugoročni potencijal za rast hrvatske ekonomije. Sasvim je jasno da visoka razina duga sprečava nove investicije i rast, a to je sasvim jasno iz živog hrvatskog slučaja. Istodobno je iz niza studija poznato da pretjerana proračunska štednja usporava ekonomski rast i narušava sposobnost zemlje da otplati svoje dugove.
Što je potrebno napraviti?
Štednja je prijeko potrebna, a pitanje je samo brzine provedbe: brzo, jako brzo ili super brzo. Nema vremena za čekanje, deficit mora biti smanjen kako bi se zaustavio ovako brz rast javnog duga.
Nažalost, zbog niskih stopa ekonomskog rasta i još relativno visokih kamatnih stopa na državni dug, javni će dug i dalje rasti. Razlog tome je efekt “grude snijega”, koja se opisuje kao situacija u kojoj dolazi do automatske promjene javnog duga koja proizlazi iz razlike između kamatne stope koja se plaća na javni dug i stope ekonomskog rasta.
Strukturne reforme ne mogu se odgađati i treba ih detaljno provesti u područjima koja sprečavaju investicije. Treba razriješiti situacije u hrvatskom zakonodavstvu, koje je puno nelogičnosti, preklapanja i prepreka za investiranje. Svatko će podržati taj projekt ako se Vlada ozbiljno prihvati tog posla, a posljednji je pokušaj neslavno završio prije deset godina. Provedba bi mogla biti teška. Nemojmo gubiti vrijeme.
Autor je viši savjetnik u Uredu guvernera HNB-a i izneseni stavovi nisu nužno i stavovi institucije u kojoj je zaposlen.
Rasprave & rješenja javna je tribina EPH grupe za promociju suvremene ekonomske misli te sučeljavanje vizija, teorija i stavova, kao i predlaganje solucija
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....