Devastacija prostora bespravnom gradnjom u Istri ne jenjava. Više nije pitanje o kojim se vlasnicima zemljišta i ilegalnih građevina na tim zemljištima radi. Svi koji žele zaobići zakon, nemilice grade gdje god stignu i što god stignu. Pa čak i u zaštićenim područjima. A njima u Istri upravlja županijska ustanova Natura Histrica koja je odlučila žestoko se usprotiviti takvoj praksi. Zato su od ove godine, kada su shvatili da građevinska inspekcija, niti ona zaštite prirode, zapravo neće ništa značajnije promijeniti, odlučili dizati kaznene prijave protiv svih onih koji ilegalno grade na zaštićenim područjima.22
Od početka godine Natura Histrica provela je sto trinaest nadzora te na temelju njih naložila osam obustava pokrenutih radova, podnijela deset kaznenih prijava, pripremila još desetak kaznenih prijava koje šalje ovaj tjedan, podnijela dva optužna prijedloga, izdala pet naloga za uspostavu prijašnjeg stanja i poslala nadležnim tijelima i inspekcijama obavijesti o utvrđenom postupku nadzora.
Kako nam kaže ravnateljica te ustanove, Silvia Buttignoni, nisu imali drugog izbora jer prekršajni nalozi nisu urodili plodom, čak su im se bespravni graditelji smijali u lice, inspekcije nema na vidiku, a devastacija prostora uzima maha. Ni sami nisu svjesni kako će sve to završiti, ali više neće popuštati. Najgora je situacija na Rovinjštini, na svim njihovim zaštićenim područjima, posebno na Paludu, močvarnom području između Bala i Rovinja gdje obitavaju razne vrste ptica. Svojevrsni su ornitološki rezervat.
- Vidjeli smo da inspekcija ne radi svoj posao i počeli smo sve kazneno prijavljivati. Kazna je zatvor od šest mjeseci do pet godina za djela u zaštićenim područjima. Kod nas govorimo o bespravnoj gradnji, dizanju betonskih zidova od dva, tri metra, podizanju drvenih kućica, proširivanju postojećih nekretnina, ograđivanju, uređivanju bespravnih kampova. I to ne rade Slovenci, ili netko drugi. To radi lokalno stanovništvo. Gradonačelniku Rovinja je stalo do toga da se to riješi pa skupa rješavamo pitanje bespravne gradnje. Ali to znači da ću se suditi idućih 10 godina.
Kaže kako ona radi svoj posao, ali ga država ne radi. - Mi smo cijelo vrijeme prijavljivali inspekciji, ali kada smo vidjeli da to ne funkcionira, krenuli smo s kaznenim prijavama. A sada će se suci naći s brdo prijava, a u tim situacijama nemaju iskustva. Pitanje je kako će se time hendlati. Kada smo bespravne graditelje prekršajno prijavili, kazne su bile pet tisuća kuna. Smijali su se na to u lice, ali se nisu smijali na kaznene prijave, ističe Buttignoni.
S time će nastaviti. To će ih, kaže, koštati, ali da nema drugog rješenja. Jer kako tvrdi, cijeli sustav ne funkcionira. I to od samog ministra gospodarstva i održivog razvoja pod koje spada zaštita prirode i okoliša, pa sve do čuvara prirode i nadležnih inspekcija.
- Država je ta koja treba reagirati. A ne da imam osjećaj da se ja borim protiv države i sustava. A on ne funkcionira. Prvi problem je čelna osoba u našem ministarstvu. Koliko god ministar ima impresivan životopis, činjenica je da ministar pod kojom je zaštita prirode i okoliša ima doktorat iz menadžmenta i organizacije. To je odlično, ali kada je u pitanju zaštita prirode i okoliša na čelu ministarstva bi treba biti neka druga figura. Druga stvar je samo ministarstvo.
Mi smo u zelenoj tranziciji, a naše ministarstvo se zove Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja. To ne ide jedno s drugim. U našoj državi je to u sukobu interesa. Bilo bi bolje da postoji zasebno ministarstvo koje će se zvati Ministarstvo zaštite okoliša i prirode i da to uredimo te da u nekoj budućnosti spojimo gospodarstvo s održivim razvojem. Jer na kraju se naše ministarstvo bavi elektranama i energijom. A zaštita prirode i okoliša tu pate, navodi Buttignoni probleme zbog čega se događa to što se događa.
Kao drugi problem ističe nepostojanje inspekcije.
- Premalo je inspektora. Za jednu državu koja je potpisala zelenu tranziciju i koja će dobiti novac iz EU-a, a da nema uređenu inspekciju, to je najveći problem. Za zaštitu prirode imamo jednu osobu koja pokriva dvije županije - Istarsku i Primorsko-goransku. Kako jedna osoba može pokriti taj prostor? Nikako, ističe ravnateljica Nature Histrice. Nadalje, čuvari prirode krivo se zovu, po njenom mišljenju, i imaju malo ovlasti.
- Bilo bi bolje da se zovu eko policija ili eko patrola ili rendžeri te da imaju više ovlasti. Kao da smo u nekoj nordijskoj zemlji i čuvamo idiličnu prirodu koju nemamo. Ujedno, malo su plaćeni, nisu obučeni da rade taj posao, nisu pravno potkovani. Oni u najmanju ruku moraju biti odvjetnici. I kada spojite sve te stvari, dolazite do ovoga što nam se upravo događa, ističe Buttignoni.
A ona je i jedna od rijetkih koja je progovorila općenito o zamahu gradnje u Istri, one legalne, koja je zahvatila ne samo obalu, već i unutrašnjost. Nikad kao dosad se nije toliko gradilo, a grade se prije svega apartmani i kuće za odmor za prodaju strancima. Buttignoni smatra da je to rezultat pogrešnog pristupa svih općina i gradova u Istri koji su omogućili tako opsežnu urbanizaciju kako bi kratkoročno napunili proračune, a zapravo od te gradnje zajednica nema ništa.
- Ima toliko apartmana bez plana i bez ičega. Betonira se sve živo. Ne znam povezuju li ljudi to s time da mi time okupiramo tlo, nema više zelenih površina. Postavljamo se kao da će atmosfera u nedogled primati naše plinove, kao da će u nedogled more i rijeke primati naše fekalije i kao da će se u nedogled životinje micati. U nekom trenutku neće imati kamo ići. Pogledajte što se događa s divljim svinjama u Istri. Situacija je već loša. Trebali bismo to rješavati, ali mi idemo u drugom smjeru, upozorava Buttignoni.
Dodaje kako se u Istri gradi sve više, iako stanovnika ima sve manje.
- Svaku četvrtu nekretninu u Istri kupuje stranac. Treba li nam to? Mi od toga kao društvo nemamo ništa, osim što se obogaćuje investitor. To je samo pogodovanje investitorima. Em ti ljudi ne koriste kampove, ni hotele, neki iznajmljuju na crno, nisu tu prijavljeni, ne plaćaju odvoz smeća. Što se toliko urbanizira? Za Nijemce? Pilimo granu na kojoj sjedimo, ističe Buttignoni.
Smatra da bi općine i gradovi trebali imati smislene planove u koje bi se trebale uklopiti želje investitora, a ne da se javni sektor prilagođava investitoru. A to je upravo na djelu.
