VLASNIČKO PRESLAGIVANJE

NOVI AGROKOR Otvorena je mogućnost da oko 40 posto domaće proizvodnje hrane prijeđe u ruke stranaca

 
 Danijel Soldo / HANZA MEDIA

Kada skupština novog Agrokora odluči da je to u interesu njegovih vlasnika, donijet će odluku o prodaji neke od kompanija iz sastava tog holdinga, primjerice Leda, Jamnice, Belja... Kome će ih prodati, ostaje za vidjeti, ali pretpostavka je da će glavni kriterij biti ponuđena cijena jer će tako moći namiriti veći iznos svojih potraživanja koja prenose iz starog Agrokora.

Pritom se nameće pitanje što će u tom procesu biti interes domaćih aktera, ponajprije države i dobavljača, imajući u vidu da proizvodnja hrane čini petinu hrvatske industrije i vodeća je izvozna djelatnost, a oko 40 posto nje je unutar Agrokora. Ako je suditi po prvoj reakciji dobavljača na sam prijedlog nagodbe, vidljivo je da nisu svi suglasni s konceptom Agrokora kako ga vidi izvanredan uprava i njeni savjetnici.

Pozicija dobavljača, čini se, dosta je jasna: zbili su redove ne samo da bi naplatili što veći iznos svojih potraživanja, već i nastojeći da vodeće brendove zadrže u domaćem vlasništvu. To se odnosi i na Konzum, distribucijski lanac kroz koji su plasirali svoje proizvode, ne samo u Hrvatskoj već i u susjednim zemljama koje su ujedno njihova glavna izvozna tržišta. Kada je riječ o državi, Goran Buturac, znanstveni savjetnik na zagrebačkom Ekonomskom institutu, kaže da bi njen interes trebao biti da novi vlasnik uloži novac u poduzeća kako bi se povećala vrijednost proizvodnje, zaposlenost, produktivnost...

Izvozna grana

- Ako ijedna naša djelatnost ima izražene komparativne prednosti, onda je to prehrambena industrija koja ima tradiciju, prepoznatljivost robnih marki, kvalificiranu radnu snagu i potrebne sirovine. Zato nije slučajno da je vodeća izvozna grana -kaže Buturac. Ta prepoznatljiva i u usporedbi s drugim djelatnostima relativno dobro sačuvana industrija dosad je gotovo u cijelosti bila u domaćem vlasništvu. Sada se otvara mogućnost da u krajnjoj opciji oko 40 posto te industrije završi u rukama stranih vlasnika. Treba li se toga bojati? Prema mišljenju Buturca, odgovor je “ne” jer dolazak stranih vlasnika može biti dobro rješenje, ali upozorava i moguće negativne posljedice.

Ako novi vlasnik donese potrebni kapital, unaprijedi proces proizvodnje i osigura da se hrvatska prehrambena industrija bolje integrira u globalne lance vrijednosti, to bi svakako bilo prihvatljiva opcija. Upravo nastojanje da zadrži monopolsku poziciju na hrvatskom tržištu, smatra Buturac, skupo je koštalo Ivicu Todorića. U globaliziranom svijetu teško se sakriti; konkurencija je spremna krenuti u osvajanje tržišta i po cijenu da neko vrijeme posluje s gubitkom jer ga može kompenzirati uspješnim poslovanjem drugdje. Nitko ne može isključiti mogućnost da se s takvim namjerama pojave i budući kupci Agrokorovih kompanija, pa Buturac podsjeća na važnost uloge države. Kako je u novom odnosu snaga oko Agrokora upitno što država uopće više može, Buturac smatra vrlo važnom činjenicu da su se domaće kompanije udružile. Ipak su to igrači koji najbolje poznaju navike tržišta, resurse, mogućnosti razvoja, imaju mrežu poznanstava, pa u konačnici mogu utjecati i na odabir budućih vlasnika nekih od kompanija iz novog holdinga.

Dinamika rasta

Pogleda li se stanje prehrambene industrije, mnogo je razloga za optimizam, ali i za zabrinutost. Nakon tri godine ubrzanog rasta, izvoz hrane ove je godine smanjen za 0,5 posto, a uvoz je povećan 9,2 posto. Također, broj zaposlenih u prehrambenom sektoru ove je godine smanjen za oko dvije tisuće. Godine krize prehrambena industrija prebrodila je lakše od drugih djelatnosti i lani je proizvodnja hrane bila 3,4 posto veća nego 2008. godine, dok je ukupna prerađivačka industrija i dalje manja za 10,3 posto.

- Brža dinamika rasta proizvodnje prehrambenih proizvoda nastavila se i u ovoj godini te je u prvih deset mjeseci bila 5,1 posto viša nego u istom razdoblju lani. Istodobno je ukupna prerađivačka industrija povećana 3,3 posto - navodi Zvonimir Savić, ekonomski analitičar HGK.

Prema podacima koje iznosi, prehrambena industrija lani je imala 40.223 zaposlena, što je 0,6 posto manje nego u 2015. godini. U ovoj je godini taj broj dodatno smanjen pa je prosjek za prvih deset mjeseci ove godine iznosio 38.446, a time je blago smanjen i udio zaposlenih te djelatnosti u ukupnom broju zaposlenih (19,3 posto). Imajući u vidu krizu s Agrokorom koji je prehrambenoj industriji važan distribucijski kanal, to se nameće kao važan razlog ovogodišnjeg posrtanja kompanija iz tog sektora.

- Sasvim sigurno da su bojazan i neizvjesnost oko slučaja Agrokor ostavili trag na nekim proizvođačima - kaže Buturac, ističući da je koncern pridonio rastu izvozne orijentiranosti dijela domaćih proizvođača te kako je moguće da je smanjena “unutarsektorska regionalna razmjena”. Prema njegovu mišljenju, to je ipak tek manjim dijelom dovelo do blagog smanjenja izvoza, a glave uzroke vidi drugdje. Prvo, nakon ulaska u EU Hrvatskoj je pala cjenovna konkurentnost na tržištu CEFTA-e, asocijacije u kojoj su trenutačno Albanija, BiH, Crna Gora, Makedonija, Moldavija, Srbija i Kosovo. To se odrazilo na pad konkurentnosti prehrambene industrije i, posljedično, izvoza na to tržište.

- Ne treba zaboraviti da je vodeće izvozno tržište naše industrije hrane i pića još uvijek CEFTA. Na nju otpada oko 40 posto ukupnog izvoza hrane i pića - kaže Buturac.

Kao drugi razlog navodi činjenicu da se inozemna tržišta sve više liberaliziraju i otvaraju pa im je olakšan pristup i plasman. Međutim, olakšan je pristup i drugima pa je sve veći i konkurencijski pritisak na domaćem tržištu.

Preporuke Komisije

Što se tiče uvoza, kaže, on raste dijelom zbog jačanja domaće potrošnje, ali i zbog nedovoljne uređenosti domaćeg tržišta. To za posljedicu ima nedostatnu kontrolu kakvoće uvezenih proizvoda, odnosno damping cijene . Upravo s tom namjerom donesen je Zakon o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom.

To je na tragu preporuka Europske komisije kojima se nastoji zaštititi male proizvođače hrane od većih i jačih poduzetnika. U zakonu se, među ostalim, strogo zabranjuju dampinške cijene kojima su pribjegavali neki trgovački lanci u osvajanju tržišta, a najvidljiviji je bio dampinški rat između Lidla i Konzuma. Tako više nije dopuštena prodaja proizvoda ispod nabavne cijene, osim kad je riječ o proizvodima pred istekom roka trajanja, odnosno potpunoj rasprodaji zbog zatvaranja dućana.

No, sasvim sigurno, zakon neće riješiti sve probleme prehrambenog sektora, pogotovo kad je u pitanju rast konkurentnosti. Za uspjeh na tržištu najvažnije je biti konkurentan cijenom, kvalitetom, inovacijama i prepoznatljivošću. Utoliko restrukturiranje Agrokora predstavlja novu fazu, vjerojatno i presudnu, u pozicioniranju prehrambene industrije. Idealno bi bilo kada bi novi vlasnici došli što prije, kada bi osigurali ulaganja i inovacije, razvoj novih proizvoda te bolju perspektivu industrije. No, to u ovom trenutku nitko ne može jamčiti.

banner link za Agrokor

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
03. prosinac 2022 14:56