Administrativni referent - upisničar zaposlen na jednom hrvatskom sudu imao je neobičnu molbu za svojeg poslodavca.
Tražio je, naime, da mu omogući godišnji odmor u trajanju većem od 30 radnih dana, smatrajući da njegovo radno mjesto spada pod poslove s posebnim uvjetima rada, zbog čega je tražio dulji godišnji odmor nego što mu po Kolektivnom ugovoru pripada.
Ispalo je tako da si je sudski zapisničar pokušao pripisati pravo koje se inače odnosi na zaposlenike s teškoćama, kao što su slijepi državni službenici i namještenici ili donori organa, a nikako sudski referenti čije se radno mjesto ne može podvesti pod poslove s posebnim uvjetima.
“Poslovi administrativnog referenta nisu poslovi s posebnim uvjetima rada te stoga službenik raspoređen na njega nema pravo na najmanje 30 dana godišnjeg odmora”, stoji u odgovoru Komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora objavljenog na stranicama Ministarstva uprave u ožujku ove godine.
Anonimnom sudskom referentu, čini se, tako ni približno nisu bila dovoljna ionako izdašna prava u pogledu korištenja godišnjeg odmora i slobodnih dana koji su za državne službenike propisani Kolektivnim ugovorom. U njemu stoji kako svaki službenik i namještenik ima pravo na najmanje 20 radnih dana godišnjeg odmora, a koji mu se potom uvećavaju ovisno o složenosti poslova, stručnoj spremi, dužini staža, socijalnim uvjetima te ostvarenim rezultatima rada.
Državni službenik tako svake godine na godišnji odmor može potrošiti maksimalno 30 radnih dana, što znači da ga, s vikendima i blagdanima, na poslu ionako nema gotovo mjesec i pol.Nekima, čini se, čak ni to nije dovoljno.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....