KOMISIJA ZA APSURDNE ZAHTJEVE ČINOVNIKA 'Šefe, u nedjelju trčim maraton, želim slobodan ponedjeljak'

Znate što, ja ću u nedjelju trčati polumaraton. I sad me zanima, biste li vi meni mogli zbog toga dati slobodni ponedjeljak? – pitala je jedna državna službenica svoga šefa.

On je zbunjeno pogleda pa se zamisli. Svašta piše u tom kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike. Imaju pravo na slobodne dane za tu i tamo kakvu sportsku ili kulturnu manifestaciju, ali baš za polumaraton, e s tim se državni rukovoditelj dosad još nije susreo.

Pa da ne razbija glavu, država mu je lijepo priskočila u pomoć i osnovala posebno tijelo.

Tijelo se zove “Komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike”, a zaduženo je da, umjesto državnih rukovoditelja, rješava sve nedoumice iz očito složenog kolektivnog ugovora.

Prohtjevi

U prosjeku, sedam članova te Komisije sastaje se svakih mjesec do mjesec i pol, koriste prostorije u sklopu Ministarstva uprave u Zagrebu i donose odluke oko prohtjeva državnih službenika.

A ima ih takvih da čovjeku stane pamet. Nakon što su toj službenici-trkačici i njenom šefu pristojno objasnili da se za trčanje maratona – koji se k tome odvija na neradni dan – ne mogu dijeliti slobodni, plaćeni dopusti, zaprimili su novi slučaj. Sad im se javio jedan muškarac iz nekog tijela državne uprave. Čitao je kolektivni ugovor i u njemu pronašao da se za polaganje ispita u državnoj službi šakom i kapom dijele slobodni dani. “Pa sad mene zanima, mogu li taj slobodni, plaćeni dan iskoristiti za to što drugi put polažem vozački ispit?” službeno im se obratio pisanim putem, a ovi iz Komisije ostali u šoku.

“Za polaganje vozačkog ispita nije predviđeno korištenje slobodnog plaćenog dopusta”, kratko su mu odgovorili pa bizaran slučaj pospremili u ladicu. Kako je za Globus pojasnio predsjednik Komisije Edin Sarajlić, država je ovo tijelo osnovala u dobroj namjeri.

“Kolektivni ugovor dosta je načelan, napisan je kako bi vrijedio za 50-ak tisuća zaposlenika državne službe, pa kad su neke stvari oko primjene nejasne, mora postojati netko tko će sporne odredbe tumačiti”, objasnio je Sarajlić koji je na čelu ovog tijela od rujna 2014. godine.

Sarajlić je inače član Sindikata policije i dobrovoljno je pristao raditi dodatni posao. Predviđeno je da u Komisiji sjede predstavnici obje strane koje su potpisale ugovor, dakle i sindikati i poslodavac.

Broj članova određen je na njih sedam: troje dolazi iz sindikata, troje iz redova državne službe, a sedmog člana imenuje dekan Pravnog fakulteta. Zanimljivo, ovaj posljednji u rad Komisije za tumače nje Kolektivnog ugovora uključuje se samo onda kad se ni Komisija sama ne može usuglasiti. Pa u takvim bizarnim slučajevima potpis na odluku stavlja član znanstvene zajednice, a to je trenutačno stručnjak za radno pravo i profesor s Pravnog fakulteta Viktor Gotovac.

Takvih slučajeva u kojima je i Komisija sama zbunje na, objašnava za Globus Sarajlić, nema baš puno. Prigovori i upiti, nastavlja, uglavnom su za nejasnoće oko isplate naknade za javni prijevoz, na koji u mandatu ove Vlade pravo imaju samo oni državni službenici kojima je radno mjesto od mjesta prebivališta udaljeno najmanje dva kilometra.

Udaljenost se određuje isključivo uz pomoć HAK-ova planera putovanja, no neki se mudri službenici i ovdje pokušavaju prošvercati. “Imali smo slučaj jednog državnog službe-nika iz Zadra koji je prema HAK-ovoj karti do posla imao više od dva kilometra automobilom, no u stvarnosti je pješice trebao samo prijeći most od nekoliko desetaka metara i doći do posla. Pa nam se obratio rukovoditelj i slučaj smo riješili u korist poslodavca”, prepričava Sarajlić jedan slučaj iz prakse. No, taj nipošto nije najbizarniji.

Godišnji zbog astme

Recimo, javila se Komisiji jedna državna službenica s dijagnozom bron- hijalne astme. I zatražila da joj se radno mjesto referen-tice upisničarke, zbog loše mikroklimatske atmosfere u uredu, računa kao posao s otežanim uvjetima pa da onda dobije i sve povlastice koje uz to dolaze, između ostalog i 30 dana godišnjeg odmora.

“Zahtjev se odbija”, kratko su odgovorili pa se bacili na novi slučaj. Ovaj put obratila im se državna službenica s nerješivim problemom. Dijete joj se rodilo dva dana nakon blagdana svetog Nikole, ali ona bi svejedno htjela novčani dar za dijete, predviđen Kolektivnim ugovorom.

“Ne može, dar za dijete povodom blagdana svetog Nikole isplaćuje se za djecu koja su u istoj godini rođena zaključno sa 6. prosinca”, bešćutno su joj odgovorili i ostavili je “kraćom” za 400 kuna.

Zatim je tu bio i vrlo težak slučaj državne službenice koja je silom htjela da joj se porodiljni dopust računa kao bolovanje dulje od 90 dana, pa da slijedom toga dobije pravo na jednokratnu novčanu pomoć. Jer je valjda opće poznato da u proračunu ima viška novca.

Loš ugovor

Ipak, neki Globusovi sugovornici kažu da je postojanje Komisije zapravo najbolji dokaz koliko je Kolektivni ugovor aljkavo napisan.

“Ako vam je potrebno posebno tijelo da biste rastumačili odredbe ugovora, onda to znači da nešto niste dobro potpisali, da je taj ugovor nejasan i da bi ga bilo najpametnije popraviti”, kritičan je jedan Globusov sugovornik koji je htio ostati anoniman.

To se uglavnom odnosi na članak 59 kolektivnog ugovora, koji definira pravo na naknadu za prijevoz, i u vezi s kojim najčešće stižu upiti službenika i njihovih šefova.

Članak ima 19 stavaka, izrazito je konfuzan, a onda se i državni rukovoditelji boje donositi odluke na svoju ruku, kako se ne bi nekome zamjerili.

Globusov sugovornik smatra da mnogi rukovoditelji Komisiju namjerno koriste kako bi izbjegli sami donositi odluke, za što su plaćeni.

“Znači, prvo loše odrade posao i napišu ugovor koji nije jasan, a onda još traže nezavisno tijelo koje će umjesto njih rješavati nedoumice. Na žalost, to je posljedica arbitrarnog sindikalizma koji kod nas vlada od pamtivijeka”, oštar je Globusov izvor dobro upoznat s radom Komisije.

No uistinu, kako drukčije objasniti sve te silne bedastoće kojima su službenici i rukovoditelji zatrpali Komisiju?

Najviše je upita sužbenika i njihovih šefova oko isplate naknade za prijevoz.

Recimo, kao u slučaju činovnika koji uporno od tijela državne uprave želi iskamčiti dvije jednokratne novčane pomoći za bolovanje dulje od 90 dana. Istina, ugovorom je predviđeno da ima pravo na jednu takvu pomoć u godini koju je i dobio 2013., ali kako je to bolovanje za šest dana prešlo i u sljedeću godinu, on bi sad još jednom novac, jer ga u 2014. nije dobio. Tu je i slučaj birokrata koji je posvojio dvoje djece.

Logika mu je sljedeća: želi u to ime dvostruki plaćeni dopust, iako dopust uopće nije predviđen u slučajevima posvajanja djece. I njega su sa čuđenjem odbili.

SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA: