Neće nas ugroziti prosvjedi nego to što nema reformi!

Hrvatska je suočena sa sve otvorenijim nezadovoljstvom građana ekonomskim i političkim prilikama u državi. Mogu li, po vašem mišljenju, najavljena nova protestna okupljanja ugroziti stabilnost i sigurnost države?

- Pravo na mirni prosvjed je ustavno pravo, temelj demokracije. Očito, dio hrvatskih građana želi danas javno izraziti svoje nezadovoljstvo gospodarskim i općedruštvenim stanjem. Razloge zaista nije teško prepoznati. Zato politika mora slušati glas naroda i odlučno promijeniti negativne trendove, prvenstveno gospodarske. Bez obzira na to što je dio prosvjednika bio nasilan, ne vjerujem da nasilnici mogu preuzeti vodstvo prosvjeda. Nasilje je nedopustivo, štetno i nedemokratsko. Vidim da najveći broj prosvjednika to prepoznaje. Uostalom, nasilje se vrlo lako može zloupotrijebiti za netransparentne političke ciljeve. Zato sam uvjeren da sigurnost i stabilnost države nisu u pitanju. Štoviše, mislim da stabilnost države u prvom redu ugrožava nedostatak reformi i loši gospodarski trendovi, ponajprije visoka nezaposlenost i besperspektivnost mladih.

Skrivene opasnosti

Postoji li opasnost da zbog općeg nezadovoljstva političkim prilikama te zbog socijalne i ekonomske nestabilnost u državi u prvi plan izbiju najekstremnije političke ideje i skupine?

- Takva opasnost uvijek postoji, ali smatram da ona u Hrvatskoj nije velika. Kao što sam već rekao, najveća je opasnost da netransparentne političke snage preuzmu prosvjede i pokušaju ih zloupotrijebiti. Ali, već smo vidjeli, najveći broj prosvjednika ne dozvoljava nedemokratske i nasilne poteze.

U Hrvatskoj nema, kao u većini europskih država, tradicije javnog izražavanja nezadovoljstva i nitko, pa ni građani i policija, nema iskustva s demonstracijama. Krije li se i u tomu opasnost od izbijanja sukoba većih razmjera?

- Točno je, dugo godina hrvatski građani nisu u značajnijoj mjeri javno izražavali svoje nezadovoljstvo. Očito dolaze druga vremena, pa će se hrvatski građani u vezi s javnim izražavanjem nezadovoljstva sve više ponašati europski, sve će češće i javno tražiti od političara da ostvare svoja obećanja i očekivanja građana. Sigurno, i prosvjednici i policija trebaju poštovati prije svega zakon, ali i nešto što bih nazvao dobrim običajima prilikom demonstracija. Svakako, nasilje demonstranata nije prihvatljivo, a i policija, ako je prisiljena upotrijebiti silu, mora to činiti striktno po zakonu, razmjerno, pazeći da dođe do nepotrebnog stradanja ljudi i imovine. Osobno bih volio da svi, pa i prosvjednici, poštuju i elementarno ljudsko dostojanstvo drugih, čak i onih protiv kojih prosvjeduju. Nije bilo lijepo čuti uvrede na rodnoj osnovi i seksualne aluzije usmjerene prema premijerki, kao ni šovinističke poruke protiv srpske nacionalne manjine. Kod najvećeg broja građana te poruke nisu dobro primljene, to su poruke koje nisu prihvatljive i koje narušavaju demokratski karakter prosvjeda.

Bolji dani ipak dolaze?

Što Vlada i HDZ trebaju učiniti kako mirni prosvjedi ne bi prerasli u sukobe većih razmjera? U vladajućoj stranci dio vodećih političara smatra da ne treba pokleknuti pred zahtjevima demonstranata, dok dio predlaže da se ipak uvaže neki njihovi zahtjevi. Tko je od njih u pravu?

- Razvoj događaja ovisit će o tome hoće li Vlada uvjeriti građane da reforme ipak kreću i da možemo očekivati bolje dane. Do sada je u prosvjedima bilo vrlo različitih zahtjeva i očekivanja demonstranata. Očito, riječ je o vrlo raznorodnom pokretu u kojemu možemo prepoznati obične građane nezadovoljne stanjem u zemlji, političku desnicu, onu desniju od HDZ-a, ljevicu, često nezadovoljnu SDP-om, anarhističke skupine... Ima proeuropskih i protueuropskih poruka. Vidio sam i šovinističke poruke, neprihvatljive, vidio sam i one koji dižu desnicu na pozdrav i koji bi protjerali srpsku manjinu iz Vukovara. Nažalost, i nasilne huligane koje često viđamo na stadionima. Ovi zadnji kompromitiraju demokratski karakter prosvjeda. Ima poruka i zahtjeva koji su legitimni i opravdani, posebno onih koji se odnose na gospodarstvo i reforme. Mislim da najveći broj ljudi koji demonstriraju svoj protest i očekivanja ipak usmjeravaju prema gospodarskim reformama, protiv osiromašenja građana, za pristojan život sebe i obitelji. Svi mi koji smo u politici moramo pažljivo čuti što nam govore građani i prihvatiti pozitivne poruke i želje, a odbaciti ekstremizam.

Smatrate li da predsjednica Vlade Jadranka Kosor i HDZ trebaju udovoljiti zahtjevima oporbe i demonstranata i objaviti točan datum izbora?

- Odabir datuma izbora u okviru Ustavom utvrđenih rokova jest pravo vladajuće većine. Odluka ovisi o mnogim faktorima, pa i procjeni vladajućih što je za njih najpovoljnije. Ali, nesumnjivo je da bi u ovoj situaciji definiranje datuma izbora smanjilo tenzije. Možda bi to ponajviše pomoglo Vladi da mirnije dovrši pregovore s Europskom Unijom.

Isto tako, mislim da bi vrlo pažljivo trebalo postići nacionalni konsenzus o slijedu događaja do izbora. Ne bi se smjelo dogoditi da predizborne tenzije i sukobi ugroze uspjeh referenduma za EU, ali ni da pripreme za referendum i njegovo provođenje naruše kvalitetu izbornog postupka.

Intervju u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Jutarnjeg