Kad je Hrvatsko dizajnersko društvo prije nekoliko godina radilo na izradi dokumenta Nacionalne strategije dizajna, u prostorijama Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, koje je Strategiju iniciralo, okupljali su se predstavnici većine ministarstava, brojnih strukovnih, obrazovnih, upravnih i gospodarskih institucija.
U konstruktivnim raspravama iz kojih se rađala Nacionalna strategija dizajna, jedan od prisutnih ekonomskih stručnjaka, bez dvojbe vrlo obrazovan i stručan, svaki bi put spomenuo da hrvatskom gospodarstvu trebaju dizajneri kao “evo naprimjer - Armani!”
Nas nekolicina “ljudi iz struke” čak smo se počeli na tu temu šaliti pa smo mjesecima kasnije znali u našim internim razgovorima ubaciti “Armanija”.
U tome nije bilo nimalo zlobe ili ruganja prema kolegi ekonomistu, nego isključivo određene autoironije, jer bili smo itekako svjesni kako nije u pitanju ništa drugo nego odraz uobičajene percepcije dizajna s kojom se neprestano susrećemo, a koju s razlogom želimo promijeniti.
Štetna percepcija
Prosječan će građanin, naime, čak i onaj visokoobrazovani, riječi dizajn ili dizajnerski povezati s haute coutureom ili preskupim namještajem, a sintagme dizajnerski stolac ili dizajnerska haljina zvuče otprilike kao poruka “to nije za obične ljude, skupo je i vama uglavnom nedostižno, a vjerojatno i nepotrebno”. No dizajn izjednačen s luksuzom ili ekskluzivnošću standardna je površna, dubinski pogrešna, a za zagovaranje dizajna i vrlo štetna percepcija dizajna.
Možemo pretpostaviti da bi se spomenuto površno tumačenje moglo preslikati i na aktiviranje diskusije o Nacionalnoj strategiji dizajna, koja je u obliku prijedloga dovršena početkom 2007. (za razdoblje 2007.-2011.), a koja nažalost na najvišoj instanci - Vladi Republike Hrvatske, nikad nije odobrena. Službene razloge nikad nismo saznali, no i prema drugim pokazateljima jasno je da se u Hrvatskoj dizajn dosad nije probio na listu prioriteta.
Potencijal za Hrvatsku
Nacionalna strategija dizajna ključni je dokument određenja neke zemlje prema dizajnu, usmjeren prema definiranju i provođenju sustavne politike dizajna u svim segmentima društva. Strategija definira ciljeve čije će ispunjenje rezultirati razvojem dizajna i njegovim pravilnim korištenjem u gospodarskom i javnom sektoru.
Netko neupućen mogao bi reći da u doba krize i recesije, pokraj svih alarmantnih i egzistencijalnih problema i afera s kojima se zemlja trenutno susreće nije razumno otvarati pitanje kao što je politika dizajna. No baš naprotiv. Najprije zbog toga što u pitanju nije dokument od uskog strukovnog interesa, nego prvenstveno od nacionalnog.
Dizajn nije luksuz, trend i moda, već generator razvoja (kulturnog, društvenog i ekonomskog) neke zemlje i provjereni faktor razvoja konkurentnog gospodarstva. Pravilna uporaba dizajna doprinosi povećanju dodane vrijednosti proizvoda, usluga i poduzeća.
Kad je riječ o konkurentnosti, istraživanja su dokazala odnos između sveukupne konkurentnosti zemlje i efektivnog korištenja dizajna: 25 najviše pozicioniranih svjetskih ekonomija (Finska, SAD, Njemačka Nizozemska, Švicarska, Francuska, Japan...) ujedno je i najviše rangirano u implementaciji dizajna u gospodarstvo.
U globalnoj ekonomiji, konkurentnost hrvatskog gospodarstva može se razvijati isključivo na temelju prepoznatljivih proizvoda, kreativnosti i znanja.
Uz talent i vještine hrvatskih dizajnera koji je već godinama međunarodno visoko vrednovan, potencijal dizajna za Hrvatsku je velik, samo ga treba znati iskoristiti.
piše Ira Pajer, predsjednica Hrvatskog dizajnerskog društva
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....