Može se razumjeti kad odvjetnici bombaške skupine s Jelačić placa klijente proglašavaju maloumnima i nezrelima, ali je pitanje zašto im policija na isti način relativizira odgovornost. Tvrdnja šefa zagrebačke policije Gorana Burušića da je jedini motiv postavljanja eksplozivne naprave na centralnom zagrebačkom trgu obijest zlatne mladeži - “Motiv napada je obijest, suluda ideja pojedinaca, koji zbog lagodnog života ne znaju što bi radili pa se upuštaju u ovakve akcije”, objasnio je - neozbiljna je, neuvjerljiva i neodgovorna. Policija možda misli da objašnjenjima smiruje uznemirene građane, ali izjava da su se djeca iz dosade zaigrala bombama dodatni je razlog za osjećaj nesigurnosti.
“Ove naše budale su se zafrkavale. To je katastrofalno koliko su nezreli i koliki su kreteni”, izjavio je Ante Madunić, odvjetnik jednog od uhapšenih, u njihovo se ime ispričavajući javnosti. Nije često da branitelji svoje klijente nazivaju budalama i kretenima. U ovom slučaju cilj je da se momci s eksplozivom proglase teškim infantilcima, klincima koji ne znaju što bi sa sobom, pa im je, eto, palo na pamet da je bacanje bombi dobra zafrkancija. Još je rjeđe da se policija pokaže suglasnom s takvim providnim odvjetničkim manevrima. Za razliku od advokata i policije koji složno tvrde da dečki iz Vodica nisu znali što rade, činjenice upućuju na posve suprotan zaključak: da su oni to jako dobro znali. Da bombica nije bila tek igračka u rukama nedorasle mladeži. Suprotno intonaciji policijskih i braniteljskih izjava, bombašku skupinu ne čine djeca ni nezreli klinci, nego redom tridesetogodišnjaci. Dakle, osobe koje bi barem po godinama morale biti zrele. U tim godinama čak su i bahati bogatuni sposobni shvatiti da eksplozivne naprave nisu sredstvo za ubijanje dosade, nego ljudi. A pogotovo je toga morao biti svjestan otac jednog od osumnjičenih, građevinski poduzetnik koji im je eksploziv nabavio te ih poučio kako će ga upotrijebiti. Također, nije se radilo o nekom impulzivnom postupku, nego o pomno i duže vrijeme planiranoj i uvježbavanoj akciji. Ne treba zanemariti ni možda slučajnu, ali svakako intrigantnu okolnost da su dvojica iz skupine - pa i dobavljač eksploziva - rodbinski povezani sa Zvonkom Bušićem, disidentom koji je svojedobno u Americi osuđen na tešku zatvorsku kaznu zbog terorizma.
Ima li taj podatak neku ulogu u cijeloj priči? Može li se reći da vodički bombaši dolaze iz miljea kojem podmetanje bombi nije strano? Ili se njihovi postupci možda mogu dovoditi u vezu s činjenicom da je Bušić u Hrvatskoj svojedobno dočekan kao borac za Hrvatsku, a ne terorist, dakle kao junak za ugled?
Konstatacija policije da su dinamitaši obijesni ljudi vjerojatno je točna, ali postavljanje bombe na centralnom zagrebačkom trgu klasičan je teroristički čin. Izbjegavanje policijskih šefova da stvari nazovu pravim imenom nikako nije dobro, a obijest ne može biti olakotna okolnost, kako to izjavom implicira Burušić. Ne može mijenjati kvalifikaciju djela. Tvrdnja šefa zagrebačke policije da su lagodan život i višak slobodnog vremena odgovorni za dinamitašku akciju neodoljivo podsjeća na skandaloznu, javnosti dobro poznatu, sudsku odluku kojom se smanjenje kazne maloljetniku iz Makarske koji je u teškoj prometnoj nesreći skrivio smrt dvije djevojke opravdavalo konstatacijom da potječe iz obitelji društveno prihvatljivog ponašanja.
Policijsko je zaobilaženje istine posebno zabrinjavajuće jer može ohrabrivati počinitelje nasilja. Pogotovo kad se relativiziranje odgovornosti bombaša kombinira s ignoriranjem recentnih poziva na oružje. Policija i tužiteljstvo ne snalaze se najbolje vjerojatno i zato jer huškačke izjave u posljednje vrijeme dolaze s neuobičajenih adresa. Kardinal Bozanić najavljuje da vrijeme mira u Hrvatskoj istječe, biskup Pozaić poziva na Oluju, koja je bila vojno-policijska akcija. Svećenici na javnoj televiziji (don Damir Stojić kao studentski kapelan) taj govor uspoređuju s Isusovim. Nije čudo da su neki mladi ljudi počeli zveckati eksplozivom ako njihovi dušebrižnici tako rezoniraju. Ne znači da Crkva stoji iza terorističkih ispada, ali sigurno je da neodmjerene izjave djeluju na stvaranje zapaljive društvene klime u kojoj i ekstremne opcije postaju moguće. Problemi neće biti ništa manji ako ih državne službe, uključujući i represivne organe, ublažavaju i eufemistički kamufliraju. Zagrebačka policija odradila je dobar posao kad je bombašku skupinu brzo otkrila. Ali njene kvalifikacije cijelog slučaja pokazuju nedopustivo podcjenjivanje problema. Malo karikirano, ali Goran Burušić javnosti je zapravo servirao tvrdnju da su terorističke akcije kolateralna posljedica bogatstva i dokolice!?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....