"Dobar dan, imate li još mjesta na ovom izletu za vožnju starom željeznicom u Austriji?", pitam djelatnicu jedne manje agencije u Čakovcu.
Kaže mi kako ima, i da slobodno biram datume.
Zvuči zgodno - provesti dan u Wolfgangseeu i voziti se starim vlakom, sve to za 44 eura po osobi.
"Eh da, za željeznicu morate doplatiti još 47 eura", kaže mi djelatnica i promptno prekine moje maštarenje o izletu.
"Kako mislite, doplatiti? Pa lijepo stoji na vašim stranicama - Wolfgangsee i vožnja starom željeznicom 44 eura, kakva sad nadoplata", ljutito je ispitujem, ali ona mi pojasni kako sve detaljno stoji u detaljima ponude.
Doista - tamo piše da tih 44 eura podrazumijeva prijevoz busom do austrijskog grada i voditelja putovanja, a za vožnju željeznicom, koja je dio glavne ponude, potrebno je nadoplatiti iznos viši od osnovne ponude.
Izlet, dakle, ne košta 44 nego 91 euro, a svi oni koji nisu dobro pazili ili pitali, fino su se nasanjkali i za jednodnevno putovanje u konačnici izdvojili znatno više od planiranog.
Nije to jedini takav primjer - dobar dio turističkih agencija na početnim stranicama reklamira putovanja s cijenama za koje vas uglavnom ne vode do lokacije, nego traže da za to doplatite, iako je donedavno običaj bio da se doplata traži uglavnom za fakultativne izlete, nikako za glavnu ponudu.
Evo apsurdnog primjera - jedna agencija reklamira trodnevno putovanje u Milano, Lago di Como i Sirmione za 187 eura.
Jedini je problem činjenica da putnici neće doći do Milana ako ne doplate - fakultativni izlet za Milano.
"Riječ je o doplati od 15 eura, koja je navedena u detaljima putovanja. Naime, praksa je agencija da vas odvede u neko selo udaljeno sat vremena vožnje od Milana.
Na moje pitanje gdje ću provesti dan ako ne uplatim fakultativno putovanje u Milano, djelatnica mi je odgovorila da bez uplate fakultativnih izleta nemam mogućnost odlaska u Milano agencijskim autobusom, odnosno samostalno moram organizirati prijevoz iz hotela, kao i to kako ću provesti dan. Da rezimiram, bez dodatnih 15 eura vidjet ću selo u okolici Milana, a ne Duomo i ostale znamenitosti glavnog grada Lombardije", požalila nam se jedna čitateljica.
Slično je i s posjetima Veneciji - većina agencija dovest će vas do autobusnog parkirališta u Punta Sabbioni, od kojeg se do Venecije može jedino brodom, a da biste došli brodom, morat ćete u većini slučajeva nadoplatiti još 25 eura.
Možda i najapsurdniji dosad primjer je premium putovanja za Cinque terre i otok Elbu, koji se reklamira po cijeni od 215 eura.
Pogledajmo sada što putnik za to dobiva - piše da je uključen prijevoz busom, tri noćenja s doručkom na nepoznatoj lokaciji i pratitelj putovanja, te kako agencija svakako preporučuje dodatni paket putovanja od 75 eura, uz pomoć kojeg će putnik doći u Cinque Terre te na otok Elbu.
Dakle, uplatom premium putovanja za Cinque Terre i Elbu putnik zapravo dolazi u neko nepoznato talijansko selo, a da bi vas agencija odvela na lokaciju koja piše u nazivu putovanja, potrebno je doplatiti još 75 eura - što znači da paket zapravo košta 290 eura, odnosno 35 posto više.
U slučaju one austrijske željeznice, prava je cijena zapravo 114 posto viša, a djelatnica s kojom sam razgovarala nije smatrala spornim to što mi se ne sviđa njihov prikaz cijena.
"Znate, neki ljudi uplate izlet, ali ne žele vožnju željeznicom, pa mi to moramo tako odvojeno pisati", objašnjava mi.
Suvišno je sad je pitati - a zašto bi to ljudi uplaćivali izlet željeznicom ako se nemaju nikakvu namjeru njome voziti - jer je već iz dosadašnjeg razgovora bilo jasno da nećemo dobiti iskreni odgovor.
A on bi, vrlo jednostavno, glasio da su agencije pronašle vrlo zgodan način kako zavaravati potrošače u pogledu stvarnih cijena njihovih ponuda te da im, barem kako trenutačno stoje stvari, zakoni idu na ruku dok god paze ispunjavati formalno-pravne uvjete.
Kako nam je pojasnio predsjednik Udruge hrvatskih putničkih agencija Tomislav Fain, svaki izlet koji se reklamira kao paket aranžman mora ispuniti sljedeće uvjete: nuditi barem dvije usluge, najčešće prijevoz i pratitelja ili smještaj, prijevoz i pratitelja putovanja, a mora biti i jasno navedeno što je uključeno, a što nije uključeno u cijenu putovanja.
"Dakle, ako nešto košta xy novca, onda je važno da potrošač točno zna što će za taj novac dobiti, te da to zaista bude uključeno u uslugu, a jasno mora biti navedeno i sve ono što nije uključeno u tu cijenu, kao i kako je, te uz koji iznos, moguće ostvariti dodatne usluge", kazao nam je Fain.
Predsjednik UHPE pojašnjava također kako bi bilo posve logično da lokacija izleta i razgled mjesta koje se navodi u naslovu putovanja bude uključeno u tu osnovnu ponudu, no mnoge agencije danas, jer im je to cjenovno puno isplativije, rade tako da spavanje putnika organiziraju izvan mjesta, a potom dolazak to tog mjesta dodatno naplate.
"Za putnika i potrošača najvažnije je dobro pročitati sve što piše u ponudi te zahtijevati da mu bude isporučeno točno ono što je i platio", napominje Fain.
Takva je praksa agencija, međutim, danas dovela do toga da je potrošačima vrlo teško snaći se te uspoređivati ponude za identične izlete u organizaciji različitih agencija, prije svega zato što na različite načine prikazuju cijene.
To je također dovelo i do apsurda - da će one agencije koje u startu prikazuju iznos cjelovite ponude - umjesto da špekuliraju - na kraju često biti zaobiđene od kupaca, koji će radije otvarati jeftinije ponude, neovisno o tome što će kod njih nadoplate nerijetko biti i znatno skuplje od kompletnog izleta kod navodno skupljih agencija.
Sve bi to u red, naravno, mogli dovesti neki bolji propisi i malo strože kontrole inspekcija, ali čini se kako ćemo se na to načekati.
A agencije pustiti da i dalje zavaravaju potrošače, načinom od kojih je malo koji dopušten.