Šljam, bagra i spodoba: kome ćete se tako obratiti? Vidim ih kao komade konjske balege, malo sasušene na suncu, to su riječi kojima se filmski redatelj Dalibor Matanić (45) nabacio na influencericu Doris Stanković (20). I onda to javno pojeo, posuto s malo bosiljka i sezama.
Htjela sam prešutjeti to s Matanićem: kad sam to vidjela, osjetila sam bol kakva me strefi kad mi netko blizak počne drobiti kako više ljudi umire od gripe i da što će nam maske. Bude mi jako žao kad vidim da je ljudima tako teško da su im se polupali lončići. I još faca kao Matanić, kul, simpatičan tip, redatelj s brdom ženskih likova.
Dogodi se, razumijem.
Svakome je teško, nikad dosad svijet se nije postavio ovako naglavce i sve se zaustavilo, zbog nekog nedokučivog virusa.
Nisam htjela komentirati niti na Facebooku, radije sam se pokrila lancunom preko glave. Onda se Matanić “ispričao”, to sam doživjela kao tupi udarac ispod pojasa: dakle, nije bio slučajan ispad. U formi takozvane isprike ponovno je s visine, ufino, iscipelario 20-godišnjakinju. A onda su iskopali da je Doris Stanković protiv prava na pobačaj. Ah, povlačim ispriku! Ako se sa mnom ne slažeš, ako nismo istog svjetonazora, onda je dozvoljeno da te vrijeđam! Nije to mizoginija, tvrdi Ivica, jedan od najpametnijih tipova koje sam upoznala. Kad etablirani redatelj 25 godina mlađoj djevojci kaže da je šljam, bagra i spodoba, to nije mizoginija, ispad mržnje prema ženama? Jednakim tonom i rječnikom Matanić bi se obratio i muškarcu? Ali eto, nije, i eto, slučajno se ne možete sjetiti da su ikad Snježana Tribuson, Julijana Matanović, Janica Kostelić, Daniela Trbović ili Severina nekog 25 godina mlađeg tipa javno nazvale šljamom, bagrom i spodobom. Bilo koja uspješna žena bilo kojeg 20-godišnjeg mladića na početku karijere. No Ivica ne vidi mizoginiju.
Nije neobično da obrazovan muškarac Matanićevih godina u vulgarnom napadu na neusporedivo slabiju mlađu ženu ne vidi mizoginiju, jer je mizoginija perfektno utkana u svijet u kojem on živi i diše. Tako je to kad si godinama okružen dobro plaćenim, utjecajnim muškarcima, gotovo isključivo muškarcima, jer ženu će samo iznimno pripustiti na ta mjesta. Ne razumiješ da je to, taj svijet na koji si navikao i koji ti je normalan, mizoginija sama: vjerovanje da žena nije dovoljno sposobna, a ako bi možda i bila sposobna, onda je luda i histerična, pa su za žene dobre samo niske i niže menadžerske pozicije, na kojima se jako puno radi a slabo plaća, dok su gore gotovo isključivo muškarci.
Mizoginija nije samo mržnja prema ženama, poučava Wikipedija na engleskom. To su i predrasude prema ženama, shvaćanje da ženama pripada inferiorni status. “Mizoginija se očituje na brojne načine, uključujući socijalnu isključenost, spolnu diskriminaciju, neprijateljstvo, androcentrizam, patrijarhat, muške privilegije, omalovažavanje žena, obespravljivanje žena, nasilje nad ženama i seksualnu objektivizaciju”. To posljednje je kad u novinama i na portalu objavljujete polugole zgodne cure, i ne vidite u čemu je problem.
Brutalnom razotkrivanju sistemskog nasilja nad ženama svjedočimo ovih dana u Varaždinu. Ravnateljica bolnice prijavila je da psihijatar seksualno zloupotrebljava pacijentice, i morala je dati otkaz. Ona je morala otići, on i dalje tamo radi.
Riječ je o najmanje deset pacijentica, barem četiri psihijatra prijavila su ga liječničkoj komori, no stvar traje više od deset godina. Kako je to moguće? Moguće je, dragi Ivice, jer je sistem tako postavljen da štiti muškarca kad zlostavlja ženu, u Varaždinu kao i u Zagrebu, u cijeloj Hrvatskoj. I nemojte slučajno objaviti psihijatrovo ime! Mediji ga štite, iako ne znam zašto; liječnika i njegove još uglednije zaštitnike Matanić sigurno neće javno pljunuti da su spodobe, bagra i šljam.