ZAGREB - Zbog afere oko mogućeg namještanja europskih sredstava Sveučilištu u Rijeci koju je u izdanju od četvrtka razotkrio Jutarnji list, ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović sazvao je press konferenciju na kojoj je ustvrdio da je tekst koji je Jutarnji objavio korektan, ali mu se nije svidjela naslovnica.
'Ovdje nema nikakve afere, već samo razlika između sposobnih i vrijednih koji vode sveučilište i onih koji uvijek traže krivicu u nekom drugom', rekao je Jovanović.
'Kada je riječ o odabiru projektnih prijedloga i dodjeli sredstava, Ministarstvo je, kako u prošlom sazivu pod ministrom Radovanom Fuchsom, kada je veći dio radnji odrađen, tako i u mome sazivu, radilo transparentno, sukladno procedurama i nepristarano i tako će raditi uvijek. Po tome se odgovorni razlikuju od neodgovornih', rekao je ministar.
EKSKLUZIVNO: TAJNI NALAZ INSPEKCIJE Ministar Jovanović Sveučilištu u Rijeci namjestio 24 milijuna eura
'Neodgovorno, nepošteno, zlonamjerno, sramotno, ponižavajuće. Zaista se pitam je li se ljudi koji su na ovaj način opremili više-manje korektan tekst mogu pogledati u ogledalo', dodao je Jovanović, nakon čega je okupljenim novinarima ponudio power point prezentaciju sa svojim argumentima o tome zašto afere nema.
Rekao je da je cijela procedura koja je okončana dodjelom gotovo 24 milijuna eura riječkom Sveučilištu započela još u kolovozu 2009. godine, kada njemu, kako kaže, ni u primisli nije bilo da će jednog dana možda biti ministar. Napomenuo je i da on zapravo brani HDZ-ovog ministra Radovana Fuchsa.
OPTUŽBE PROTIV JOVANOVIĆA Sveučilište: 'Moguće da je bilo problema u birokraciji'
Za inspektoricu koja je prema nalogu Ministarstva financija krenula u proračunski nadzor dodjele novca rekao je da pojma nije imala ni o čemu, a ponajmanje o procedurama povlačenja europskih sredstava. Navodno ni za email nikada nije čula.
Rekao je da je od početka projekt riječkog Sveučilišta dobivao najbolje ocjene, a da je proračunski nadzor pokrenut na temelju dopisa donedavnog zagrebačkog rektora Alekse Bjeliša, no na kraju je utvrđeno da nepravilnosti u dodjeli sredstava nije bilo
'Upravo zato jer je bio najspremniji, riječki projekt smo zamjenili sa zagrebačkim Biocentrom kako novci ne bi otišli u nepovrat. Sve odluke pritom smo donosili bez ikakvih pogodovanja', tvrdi Jovanović.
Naglasio je kako Sveučilište u Zagrebu imalo sredstva za tehničku podršku projektu kroz kredit kojemu je jamac Ministarstvo znanosti. No, Bjeliš taj kredit nije ni iskoristio i neprestalno je plaćao skupe interkalarne kamate. 'Toliko o sposobnosti gospodina rektora', komentirao je Jovanović, ustvrdivši da zagrebački projekt nije do danas ispunio sve kriterije.
Zbog činjenice da je prije no što je postao pomoćnik ministra znanosti Saša Zelenika bio voditelj jednog od pripremljenih projekata iz Rijeke, Zelenika je izjavio kako će 'ako postoji i najmanja sumnja o njegovu sukobu interesa, otići iz ministarstva u roku od tri minute'.
Nakon prezentacije, ministar se ispričao ako je bio temperamentan. 'Takav sam', rekao je.
'Nisam nikog uvrijedio, a očekujem da se uredništvo novina koje je grubo uvrijedilo mene osobno i cijelo Ministarstvo na adekvatan način ispriča jer su to ljudi koji su naporno radili da bi osigurali novac za unapređenje znanosti', kazao je.
Na presici je govorio i ministar financija Slavko Linić, koji je u kratkim crtama rekao da je bio šokiran kada je vidio da bivši zagrebački rektor Aleksa Bjeliš ulazi u sukob s riječkim Sveučilištem.
'Kada akademska zajednica međusobno ratuje to su loše poruke, a evidentno je da je Bjeliš svojom inicijativom htio otvoriti rat između riječkog i zagrebačkog Sveučilišta. To je bio razlog da je Ministarstvo financija odlučilo provesti proračunski nadzor i ne samo radi toga, nego sva sredstva koja se iz EU povlače su jako osjetljiva, bitne su procedure, treba ih pratiti jer jamčimo Europskoj komisiji da ćemo njihova sredstva namjenski i uspješno koristiti, to je razlog za oznaku povjerljivo na zapisniku', rekao je Linić.
'Nalaz je proveden uz potpunu samostalnost inspektorice koja je u skladu s ovlastima i proširila nadzor o trošenju do 2011. godine.
Zaključak je bio jasan - iz tablica jedini spreman projekt bio je onaj Sveučilišta u Rijeci, ostali nisu. I to je ono što je za Ministarstvo financija bilo dovoljno da nikome osim MZOS-u ne damo nalaz, kojem je bio potreban jer se odnosio na prethodni period, da znaju što činiti. To je razlog zašto ljudima kojima je cilj razdor i rat nismo dostavili nalaz, a danas vidimo da smo bili u pravu', dodao je još ministar Linić.
'Nekome kome je stalo do rata pokazao je svoje pravo lice iznoseći dokument za koji je pitanje kako je došao do njega i tumačeći dokument zlonamjerno, što je najgore', dodao je.
Bjeliševo pismo: Zapanjujuće je da jedno benigno stručno izvješće nisu htjeli dati jednom rektoru
Osoba na temelju čijeg dopisa je i pokrenut nadzor dodjele europskih sredstava Sveučilištu u Rijeci, donedavni rektor Sveučilišta u Zagrebu Aleksa Bjeliš, pismom se u četvrtak obratio novinarki Jutarnjeg Mireli Lilek, autorici teksta o aferi s namještanjem novca. Iako mu je ponuđeno da komentar iznese i u samom članku kojim je afera otkrivena, Bjeliš je to odbio jer bi, kako je rekao, bilo neozbiljno da napamet komentira nalaz koji čeka već godinama.
Bjeliševo pismo prenosimo u cijelosti.
Poštovana gospođo Lilek,
Vaš današnji novinski prikaz i pitanja koja ste mi uputili potvrđuju ono na što sam upozoravao puno puta proteklih godina, što najbolje ilustrira i moje pismo od 8. veljače 2012. poslano na sve odgovorne političke adrese ove zemlje. To je bilo doba u kojem je nova vlada preuzimala posao od stare, pa smo se mogli još jednom ponadati da ćemo se napokon pribrati i ne nastaviti putem koji miriše na katastrofu. Kada nakon dvije godine čitam dokumentaciju o kojoj pišete, koja je zapravo nastala mojom inicijativom, i koju sam puno puta na razne načine službeno tražio i nikad nisam dobio (28. veljače ove godine mi je Služba za informiranje Ministarstva financija odgovorila da je moj zahtjev na nečem što se zove sigurnosni „test razmjernosti i javnog interesa“ …), i kada uzmem u obzir od tada akumulirana dodatna još gorča iskustva o radu i Vlade i „mog“ resornog ministarstva, jedino što mogu dodati da danas to pismo više ne bih napisao. Nada koju sam tada još imao je zdrobljena, pa je jedino što mi preostaje ne dati samom sebi biti sličan onima u koje sam takvu nadu polagao i još jednom se prevario. Usput, upravo je zapanjujuće da si je bilo tko u ovoj zemlji dozvolio jedno benigno stručno izvješće dvije godine držati pod embargom, štoviše sigurnosno provjeravati, i ne dozvoljavati jednom rektoru da ga vidi. Pogotovo netko iz javne uprave! Samo čekam da ponovno čujem formalno-proceduralne argumente … .
Hrvatska je mala zemlja, takva joj je i istraživačka zajednica, jedan iskusan i meritoran, dakle profesionalan, uvid brzo je može sagledati i dijagnosticirati stanje, uputiti je kako da se razvija, nakon čega je sve što treba držati se čvrstih i transparentnih postupaka i pokazatelja. U tom se mom pismu sve vrti oko tog pitanja: jesmo li od 2009. do 2011. krenuli tim putem? Ako nismo, hoćemo li ubuduće, ući u veliki izazov našeg snalaženja u EU na taj način, ili ćemo prokockati nove prilike kombinacijom inferiorne nekompetencije, silovitog političkog voluntarizma kojim se prikriva sirovi analfabetizam, sve začinjeno grotesknim birokratiziranjem koje je u stanju dotući i najuporniju racionalnost, nakon čega slijede pogodovanja, dezinformacije, sve do sirovog i besprizornog laganja. Sve mi govori kako smo danas već daleko odmakli ovim drugim putem. Mogao bih to oslikavati brojnim potkrepama i primjerima, epizodama koje bi bile nevjerojatne da se nisu dogodile, ali ne želim odviše zamarati ni Vas niti Vaše čitatelje. Dopustit ću si samo jedan komentar: kada rektor iz Rijeke u Vašem današnjem tekstu kaže da ne zabada nos u to što drugi rade, to je samo jedan od odraza otužne i groteskne podjele te naše male zemlje na još manja dvorišta, koja nam se čine to većina što smo ih jače, uz pomoć političkih pokrovitelja, ogradili. Baš naprotiv, uvijek sam se trudio gurnuti nos u sve više tih naših sveučilišnih, fakultetskih, institutskih i sličnih dvorišta i pitati ih što će vam ograde. To je međutim sve manje poželjno posvuda, naročito, čini se, u mom vlastitom sveučilišnom dvorištu. Gdje god da „gurnemo nos“ i postavimo pitanja za koja smo sigurni da su razložna i korisna, nalazimo manje-više isto stanje netrpeljivosti, sada sve više začinjeno novim slojem samozadovoljstva.
Ograditi dvorišta, zamotati ih celofanom kompetitivnog policentrizma, pa zatim razigrati svoj politički voluntarizam, metoda je koja je prisutna u našem resornom ministarstvu, i ne samo u njemu, već oko deset godina, i koja se sada prelijeva i u hrvatski dio europskog prostora. Krivo je krenula, krivo se razvijala, a u zadnje dvije godine je dobila nešto kao ideološko-programski manifest iza kojeg stoji aktualni ministar, njegov zamjenik i krug njihovih istomišljenika, što je retorika koja izaziva samo još dodatnu zabrinutost i glavobolju.
Kako iz svega toga izaći? Aktualna koalicija i Vlada bi se trebali najserioznije suočiti s već dramatičnim stanjem u kojem jesmo i odmah učiniti radikalne korake da bi se spriječilo još veće zlo. Sadašnja vodeća opozicijska opcija bi trebala osvijestiti svoju odgovornost za razdoblje prije ove Vlade, i jednako radikalno se osloboditi nakupljenih balasta (i njihovih vinovnika) te dobro promisliti što učiniti da u svojim pripremama za borbu za političku vlast ne ponovi velike greške koje su ranije učinili. Ni s ostalim opcijama našeg političkog spektra nije ništa bolje: ili slijede isti krivi smjer, ili cijeli taj segment ignoriraju.
Naravno da, sa svim skupljenim iskustvom, ne gajim ni zrno iluzije kako se to čak i u simboličkom obimu može dogoditi „iznutra“, iz samih sadašnjih političkih struktura. Dogodit se može jedino prisilom realnog života i dovoljnom rezolutnošću onih koji će je svojim angažmanom nametnuti. U ovoj temi, to su i oni mladi istraživači koji su svjesni da i istraživanje i razvoj tehnologija i gospodarstva, pa i same zemlje, postaju kritički ugroženi, i da se mora naći načina da se kotač zaustavi i pokrene u pravom smjeru. Pouzdam se u njih.
U međuvremenu je dobro ponovno na miru listati literaturu koja se bavi birokratskom arogancijom vlasti i vladara, i svega što iz toga slijedi. Osobno preporučam Alfreda Jarrya i Kralja Ubua. Terapeutski je takva ludistička vivisekcija učinkovitija od uobičajene hrvatske opcije zdvajanja i moraliziranja. Na Ubua sam se vratio nakon puno godina kada mi je novo izdanje poklonila studentica mog sveučilišta kojoj imam čast biti ocem. Možda doista još mlađe generacije bolje slute gdje smo i kako dalje. Podsjećanjem na patafiziku. Ne držati se temelja, što god da jesu, nego ići još dublje, ispod njih. Otići u mjesta koja podsjećaju na srce tame, da bismo tamo ponovno našli sami sebe, vratili čvrstoću i samopouzdanje. Upravo se ovaj weekend spremam na jedan takav put, u Krakow i Auschwitz, zajedno s našim studentima i počasnim doktorom našeg Sveučilišta, časnim gospodinom Brankom Lustigom.
Usput, što ste ono rekli da se po Zagrebu priča o dodjelama počasnih doktorata? Ma dajte molim Vas!
Srdačno Vaš,
Aleksa Bjeliš
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....